Allahovom dozvolom i Njegovom blagodarnošću, na našim prostorima ima prilično mnogo daija koji su stjecali znanje na raznim mjestima. Obični muslimani dužni su pitati učene ljude i od njih tražiti savjete za svoje probleme i nedoumice. Uzvišeni Allah kaže: “Pitajte učene ako ne znate.” (El-Enbija, 7) U drugom ajetu Plemeniti Stvoritelj kaže: “On je Svemilosni, i upitaj o Njemu onoga koji dobro zna.” (El-Furkan, 59) Dakle, muslimanu nije dozvoljeno da o svojoj vjeri pita osim provjerenu i dokazanu osobu, kao što nije dozvoljeno neukim ili priučenim muslimanima da se stavljaju u poziciju učenih. Sistematsko i stalno izučavanje vjere na arapskom jeziku uveliko se razlikuje od čitanja prevedene literature i slušanja predavanja. Ubijeđen sam, shodno iskustvu, da na takvim mjestima ima paušalnih fetvi i proizvoljnog govora pojedinaca, što unosi sumnju i pravi zabunu kod nekih čitatelja.

Abdullah b. Amr b. As čuo je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: “Allah neće uništiti nauku njenim povlačenjem između ljudi, nego će nauku povući putem povlačenja (smrću) učenih ljudi. I kada ne bude ostavio nijednog učenjaka, svijet će izabirati za poglavare neznalice. Narod će ih pitati, a oni će davati decizije (odgovore) bez ikakvog znanja. Tako će oni sami srljati u propast i druge zavoditi.” (Buhari i Muslim)

Savjetujem braći i sestrama da se obraćaju daijama i samo njih pitaju o svojoj vjeri. Ako budemo čitali, slušali i primijenili sve što nam naši učeni (daije) dostavljaju, nećemo imati vremena za raprave i razglabanja po Facebooku i raznim forumima gdje se često lovi u mutnom. Vjerujem da bi za neka od pitanja o kojima se vode javne rasprave Omer sakupio učesnike Bedra ili bi se o njima, u najmanju ruku, brinuo neko od velikih autoriteta današnjice, a nikako obične mase iako po svojoj spoljašnjosti izgledali kao veliki znalci. Lijepa brada, nikab, kratke pantalone, noćni namaz itd., ne daju za pravo ljudima da analiziraju pitanja o kojima smiju govoriti samo oni koji znaju i koji se mogu uvijek vratiti na riječi islamskih učenjaka iz ranijih i potonjih generacija i tako doći do ispravnog rješenja po određenom pitanju.

Što se, pak, tiče nekakvih priča o preljubama i sl., uglavnom se radi o izmišljotinama zlonamjernika da tako predstave vjernike i vjernice kao pokvarenjake, te da pokažu svijetu kako islam ne mijenja čovjeka već, naprotiv, čini od njega roba vlastitih prohtjeva. Kojim pravom i povodeći se kakvim pravilima vjernik treba čitati ovakve priče i pisarije koje su bliže iluzijama i bajkama nego istini i stvarnosti? Muslimanu nije dozvoljeno prihvatati priče koje su prenesene sa slabim lancima prenosilaca iako poznavali biografije svih ljudi u dotičnim lancima, pa kako onda vjerovati u priče koje pripovijedaju anonimusi koji se potpisuju raznoraznim pseudonimima ili kraticama?!

Više o ovom pitanju možete pročitati na sljedećem linku:

http://minber.ba/index.php/component/content/article?id=874:lau-potapaju-oni-kojima-su-fetve-hobi.

Odgovorio: dr. Safet Kuduzović

Mladoženji je dopušteno da vidi lice i šake zaručnice, jer na osnovu lica može procijeniti ljepotu, a na osnovu ruku (prstiju) vidjeti da li je debela ili mršava. Predanje u kojem stoji da je Omer, radijallahu anhu, tražio da vidi potkoljenicu zaručnice zadignuvši njenu odjeću nije ispravno, slabim ga je okarakterizirao šejh Albani u djelu Es-Sisliletud-daifa, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Ibn Mes’ud nije od deseterice koji su obradovani Džennetom u poznatom hadisu. Međutim, ova odlika nije specifična za samo desetericu, jer se navode druge predaje da je skupina ashaba mimo njih, također, obradovana Džennetom. Ibn Abdulberr zabilježio je hadis s dobrim lancem prenosilaca u kojem stoji da je Ibn Mes’ud obradovan Džennetom. (Vidjeti: El-Ialam, 2/214 od Ibn Mulekkina.) A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Uzvišeni Allah čini šta hoće i daje svoje blagodati kome želi. Nuh, alejhis-selam, pozivao je svoj narod u islam skoro hiljadu godina, a koliko je živio, to samo Allah zna. Stoga nije čudno ako Svemogući Allah poživi nekoga iz ovog ummeta četvrtinu Nuhova života ili manje od toga.

Abbas b. Jezid Bahrani veli: “Islamski učenjaci pretpostavljaju da je Selman živio tri stotine i pedeset godina, a ne sumnjaju nimalo u dvije stotine i pedeset.” (Vidjeti: Tarihu Bagdad, 1/176, Sijeru ealamin-nubela, 1/555, Tehzibul-kemal, 3/239, 241, i El-Isaba, 3/141.) Ibn Hadžer je zapisao: “Govori se da je Selman živio tri stotine godina.” (Vidjeti: Takribut-tehzib, 1/306.) A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Hidžama je vid poslaničkog liječenja odstranjivanjem nečiste krvi iz organizma na specifičan način. U Poslanikovom sunnetu navode se brojne predaje koje aludiraju na vrijednost i propise hidžame. Možemo ih svrstati u nekoliko narednih poglavlja:

Prvo: Allahovi meleki su oporučili Poslaniku hidžamu

Ibn Abbas prenosi da je Resulullah kazao: “Nisam prošao pored skupine meleka, u noći Isra, a da mi nisu oporučili: ‘O Muhammede, prihvati se hidžame.’” Tirmizi, (2053), Ibn Madže, (3542), Hakim, 4/209. Hakim i Zehebi ovu predaju smatraju vjerodostojnom. U drugom predanju stoji: “O Muhammede, naredi svome ummetu da čine hidžamu.” Tirmizi, (2052), Ibn Madže, (3544), Bezzar, 3/388 (El-kešf), sa ispravnim lancem prenosilaca. Ova predanja ukazuju na milost meleka prema ovome ummetu, želeći mu svako dobro, oporučujući mu hidžamu.

Drugo: Hidžama je najbolji lijek

Enes b. Malik prenosi od Poslanika “Najbolji lijek kojim se možete liječiti je hidžama.” Muslim (1577), Tirmizi, (1278), Ahmed, 3/174, Ibn Sad, 1/443.-444. U drugom hadisu stoji: “Ono čime se liječite ako u njemu, uistinu, ima lijeka onda je u hidžami.” Buhari, (5697), Muslim, (2205). Meðutim, neki učenjaci smatraju da se ove predaje odnose na stanovnike Hidžaza i drugih toplih krajeva. U hadisu koji prenosi Džabir Poslanik kaže: “Uistinu u hidžami ima lijeka.” Muslim, (2205), Ibn Hibban, 3/440, Ebu Jala, (2037), Hakim, 4/409, Bejheki, 3/387.

Treće: Hidžama u odreðenim vremenima ima posebne odlike i daje (posebno) efikasne rezultate

Ebu Hurejre kaže da je Allahov Poslanik rekao: “Ko učini hidžamu sedamnaestog, devetnaestog ili dvadeset prvog dana (lunarnog mjeseca), bit će mu lijek od svake bolesti.” Ebu Davud, (3861), Tirmizi, (2053), Ibn Madže, (3551) slično tome, Hakim, 4/210 sa vjerodostojnim lancem prenosilaca. U drugoj predaji spominje se samo sedamnaesti dan. Hakim, 4/210. Hakim i Zehebi su ga ocijenili vjerodostojnim po Muslimovim kriterijima. Tako je Resulullah činio hidžamu ovim danima. Tirmizi, (2051) i u Eš-šemailu, (313), Hakim, 4/210 sa ispravnim lancem prenosilaca. U jednom hadisu Poslanik preporučuje činjenje hidžame ponedjeljkom, utorkom i četvrtkom. Ibn Madže, (3552, 3553) i Hakim, 4/409 sa dobrim lancem prenosilaca.

četvrto: Hidžama nije poželjna u odreðenim vremenima

Resulullah je zabranio činjenje hidžame srijedom, petkom, subotom i nedjeljom. Ibn Madže, (3552, 3553) i Hakim, 4/409 sa dobrim lancem prenosilaca. U drugoj predaji Resulullah kaže: “Ko učini hidžamu srijedom ili subotom, pa ga pogodi šuga, neka ne krivi, nikoga osim sebe.” Bezzar, 3/388 (El-kešf). Vidjeti, takoðer Zadul-mead, 4/61.

Peto: Hidžamu čine žene kao i muškarci

Ummu Seleme, žena Allahovog Poslanika zatražila je od njega e dozvolu da sebi učini hidžamu, pa joj je dozvolio. Muslim, (2206), Ebu Davud, (4105), Ibn Madže, (3545). Vidjeti komentar imama Kurtubija na ovu predaju u El-mufhimu, 5/596. U drugoj verziji se navodi da je to bila Aiša, r.a., Hakim, 4/209.-210. Hakim i Zehebi su ovaj hadis ocijenili vjerodostojnim.

Šesto: Hidžama se može činiti na različitim dijelovima tijela

Prenosi se da je Resulullah činio hidžamu na glavi (općenito), na sredini glave, sa obje strane vrata, ispod potiljka, na kuku i stopalu. Buhari (5700), Ebu Davud (3559, 3860, 3861), Ibn Madže, (3546, 3548, 3550), Tirmizi, (2051), Ibn Huzejme, (2658, 2659, 2660) sa vjerodostojnim lancima prenosilaca. Tako je Allahov Poslanik e svakome ko bi se požalio na glavobolju kazao: “Učini hidžamu.” Ebu Davud, (3858) sa dobrim lancem prenosilaca. U drugom hadisu Poslanik ﷺ. kaže: “Kada nastupe jake žege olakšajte sebi hidžamom, da ne bi nekome porastao krvni pritisak pa ga to ubilo.” Hakim, 4/212. Hakim i Zehebi su ovaj hadis ocijenili vjerodostojnim

Odgvorio: Mr. Safet Kuduzović