Islamski učenjaci su jednoglasni da je muškarcima u šerijatu potrebno da puštaju bradu. Svoj stav temelje na hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:

Došla je predaja od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Razlikujte se od mušrika (idoliopoklonika). Puštajte bradu, a kratite brkove.“ Kaže Ibn Hadžer: „Pod idlopoklonicima se misli na medžusije, obožavaoce vatre, jer su oni skraćivali brade, a neki od njih su brijali brade.“

Jedan dio islamskih učenjaka, među njima Imam Nevevi, zastupa stav da se ne siječe ništa od brade, bilo od dužine ili sa strane brade.Učenjaci hanefijske i hanbelijske pravne škole smatraju da je dozvoljeno da čovjek odsiječe višak brade koji prelazi jednu šaku, shodno činjenici da je Ibn Omer, radijallahu anhuma, kada je obavio hadždž ili ‘umru, odsjekao višak brade iznad jedne šake. Hanefijski pravnici kažu: „Odsijeći višak brade od jedne šake je sunnet.“ Ovako je prenio Imam Muhammed od Imama Ebu Hanife, da im se Allah smiluje. Hanbelijska pravna škola zastupa stav da nije pokuđeno odsijeći dio brade koji prelazi iznad jedne šake. Ovo spominje i sam Imam Ahmed.

Dok jedan dio islamskih učenjaka smatra da se ne uzima ništa od brade, osim u slučaju da svojom dužinom ili širinom narušava čovjekov izgled. Ovo je prenio Imam Taberi od Hasana Basrija, i ‘Ata’a. Također, ovo je stav Ibn Hadžera.

Što se tiče brijanja brade, stav većine islamskih učenjaka: hanefija, malikija, hanbelija, i jednog dijela šafijskog mezheba, da je zabranjeno (haram) brijati bradu jer se to suprostavlja naredbi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je naredio puštanje brade. Došlo je u „Hašiji“ od Desukija, malikijskog učenjaka: „Zabranjeno je čovjeku da brije bradu. Onaj ko to čini treba ga vaspitati.“

Ovo je veoma jasan stav islamkih učenjaka u pogledu brade.

A što se tiče tvoga oca, dragi moj brate, u osnovi nije dozvoljeno da čovjek bude poslušan bilo kome ako će pogriješiti u tome prema Allahu, pa makar se radilo i o samim roditeljima koji imaju najveće pravo kod čovjeka nakon prava Allaha. Zato što nema pokornosti stvorenju u griješenju Stvoritelju.

Međutim, savjetujem ti da budeš poslušan i koristan svome babi u mnogim dunjalučkim poslovima. Moraš postati oslonac i stub kuće, bez kojeg tvoj babo neće moći. Jer, mnogi mladići koji se prihvate vjere naprave greške, što postavljaju svoje relacije sa roditeljima na način da prave probleme u kući. Umjesto da postanu poslušniji i korisniji svojim roditeljima zbog toga što su se prihvatili vjere, oni na žalost postaju lošiji, drskiji i neposlušniji. I što je još gore, pravdaju se govoreći da je to zbog vjere. Da malo razmisle, vidjeli bi da nije tako. A kada nakon nekog vremena ostanu sami, razočaraju se u život, roditelje, ljude, narod. Nakon toga mnogi odlaze u stranputicu i zabludu, pa čak znaju ostaviti potpuno vjeru.

Zato, kada stekneš autoritet kod svoga babe u stvarima koje on vidi da su dobre, a koje su dobre i u vjeri (npr. da završiš fakultet, da se zaposliš, da budeš na pomoći u kućnim poslovima, majci, braći, sestrama…) onda ćeš dovesti babu u situaciju da neće moći ništa da kaže protiv tvojih ubjeđenja, pa tako i brade koja ga iritira.

I nemoj zaboraviti svoga babu u dovi Allahu, jer tvoj babo tebe sigurno voli, bez obzira što se ne slaže sa tobom. Budi pametan i razborit. Shvati i razumi vjeru. Kome Allah želi dobro, on mu dadne da razumi vjeru! Nadam se da ćeš me dobronamjerno shvatiti, dragi moj neznani brate. A Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: Samir Avdić, prof.

preuzeto sa http://www.n-um.com