Alejkum selam. Bismillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah, emma ba’ad…

Kada su u pitanju takmičenja i natjecanja treba u početku naznačiti da je dozvoljeno natjecati se i takmičiti se u stvarima koje donose dobro, nama lično ili društvu uopšteno, kako na polju dina (vjere), tako i na polju dunjaluka. Što se tiče načina učešća u tim takmičenjima i dobijanja nagrada, o tome islamski učenjaci kažu slijedeće:

1. Takmičenje i natjecanje bez materijalnog učešća i nagrada je dozvoljeno. Imam Ibnu Abidin, rhm., kaže: „Takmičenje bez učešća/nagrade, je dozvoljeno u svemu.“ (Pogledaj: Reddul-Muhtar, 27/20.)

2. Nagrade koje se dobijaju od uplata svih učesnika u određenom takmičenju a uzima je samo pobjednik – kada svaki učesnik ulaže određenu svotu novca ili imetka, a nakon svršetka takmičenja/igre pobjednik nosi pare od svih učesnika, tako da u toj situaciji imamo dobitnika i gubitnika – ovo je jasna slika el-Kimara, kockanja, koje nam je Šeri’atom zabranjeno, jer svaki učesnik ulaže određenu svotu novca, a svoju igru i takmičenje baziraju na trefu, slučaju, ukazanoj prilici ili nesmotrenosti protivnika – tako da takav način postupanja predstavlja nepravedno sticanje i jelo tuđeg imetka, i muslimanu nije dozvoljeno da učestvuje u takvim takmičenjima i natjecanjima.

3. Nagrade koje se dobijaju od nekoga sa strane – kada neko ko nije učesnik u igri daje nagradu pobjednicima i najboljima, radi podsticanja takmičenja u toj igri ili u nečem drugom, i ovako postupanje je dozvoljeno, i ne spada u oblike el-Kimara, kockanja koje je haram. Uslov je samo da je u pitanju igra ili takmičenje koje je Šeri’atom dozvoljeno i koje se ne suprostavlja ciljevima i intencijama Šeri’ata, a pogotovu ako su u pitanju natjecanja u kojima se muslimani podučavaju raznim intelektualnim i borilačkim vještinama.

Pogledaj: http://www.onislam.net/arabic/ask-the-scholar/131301-2011-06-24-13-29-59.html

Dakle, shodno navedenom, nije vam dozvoljeno učestvovati na takav način u fudbalskom turniru preko Plejstejšena, niti u bilo kojoj drugoj igri ili takmičenju – gdje će svi učesnici plaćati svoje učešće a samo najbolji nositi nagrade, a Allah, dž.š., najbolje zna.

Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Alejkum selam. Islamski učenjaci, kada govore o šeri’atskoj odjeći, žene muslimanke, spominju sljedeće uslove:

1. Da hidžab pokriva cijelo tijelo izuzev lica i šaka oko kojih se islamski učenjaci razilaze da li je obaveza i njih pokrivati ili ne. Neki smatraju da je obavezno pokrivati ih uvijek, dok drugi smatraju da je obavezno ženi pokrivati lice i šake u pokvarenim sredinama ili vremenima, kao preventivna mjera. Neki učenjaci pod ovim uslovom podrazumijevaju i to da ženski ogrtač ne smije imati proreze za rukave već da sav mora biti iz jednog dijela.

2. Da hidžab ne bude sam po sebi ukrasan na taj način da privlači poglede muškaraca, shodno kur’anskom ajetu: „Nemoj ukrase svoje da ispoljavaju!“ (el-Nur, 31.)

3. Da hidžab ne bude proziran, jer je svrha odjeće pokrivanje, a to se ne može izvesti sa prozirnom odjećom. Providna odjeća povećava izazovnost kod žene, što je Poslanik s.a.w.s., i opisao riječima: „Žene, odjevene a gole!“ (Muslim)

4. Da hidžab bude komotan i širok, nikako tijesan, jer tijesna odjeća ocrtava dijelove tijela, što također vodi fesadu i nemoralu.

5. Da hidžab ne bude namirisan, jer ženi muslimanki nije dozvoljeno da izlazi među muškarce namirisana. Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: „Koja god se žena namiriše i prođe pored ljudi koji osjete njen miris – ona je bludnica!“ (Ebu Davud, Tirmizi, Nesa’i)

6. Da hidžab ne sliči odjeći muškaraca, shodno riječima Allahovog Poslanika, s.a.w.s.: „Nije od nas žena koja se poistovjećuje s muškarcima, niti muškarac koji se poistovjećuje sa ženama!“ (Ahmed) U ovo će spadati oblačenje uskih pantalona, koje je ženi zabranjeno izuzev ako se radi o pantalonama koje se nalaze ispod haljine, ili maksimalno širokim pantalonama nalik nekadašnjim tumajlijama-šalvarama-dimijama.

7. Da hidžab ne sliči odjeći žena nevjernica, jer je razlikovati se od nevjernika jedna od intencija i ciljeva Šeri’ata. Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: „Ko se poistovjeti s nekim narodom on pripada njima!“ (Ahmed, Ebu Davud)

8. Da hidžab svojim izgledom ne spada u odjeću šuhreta – isticanja i oholjenja, kojom se osoba, načinom svoga oblačenja, izdvaja od ostalog svijeta.

9. Da hidžab nema na sebi slika ili raznih imena specifičnih za nevjernike poput marki kristian dior itd.

Allah, dž.š., kaže: „A starim ženama koje više ne žude za udajom nije grijeh da odlože ogrtače svoje, ali ne pokazujući ona mjesta na kojima se ukrasi nose; a bolje im je da budu krjeposne. Allah sve čuje i zna.” (el-Nur, 60.) – dakle ovaj ajet je decidan i jasan, da žena mora biti pod ogrtačem sve dok ne postane stara ili dok ne ostane bez žudnje za udajom, ili dok ne izgubi volju za muškarcom ili dok muškarac ne izgubi volju za njom.

Na ove uslove šeri’atskog hidžaba nas upućuje Kur’an i Sunnet, tako da je svakoj muslimanki obaveza da ispoštuje ove uslove odijevanja prilikom izlaska iz svoje kuće i boravka među ljudima koji joj nisu bližnji-mahrem. Ovi uslovi se odnose na sve vrste hidžaba i odjeće nebitno da li je u pitanju omanska ili saudijska ili katarska abaja i sl. Ako odjeća ne ispunjava navedene uslove, tj. bude mnogo ukrašena, ili izazovnih boja, ili namirisana, ili svojom tjesnoćom i uskošću bude ocrtavala dijelove tijela, ili sliči odjeći nevjernica ili odjeći muškaraca – takvo što je ženi-muslimanki, zabranjeno, a Allah, dž.š., najbolje zna.

Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: „Poslije mene, po muškarce nisam ostavio veće fitne-iskušenja, od žena!“ (Muttefekun ‘alejh)

Pogledaj: http://fatwa.islamweb.net/fatwa/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&Id=6745

Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Ako je taj kupon besplatan, i ako se nije otišlo u trgovinu zbog njega, i cijene na toj robi budu kao i obično – nema ničeg spornog u popunjavanju takvog kupona i učestvovanju u takvoj nagradnoj igri, kojom određena firma nagrađuje svoje kupce i reklamira svoju trgovačku robu. Ako se kupon plaća, onda nije dozvoljeno kupiti ga radi učestvovanja u nagradnoj igri, jer će se to smatrati kockanjem (el-kimar), koje je ogavno i šejtansko djelo. Isti je slučaj ako kupon dolazi sa nekim proizovodom, a taj proizvod bude skuplji nego inače, zbog toga što sa sobom ima taj kupon, i to je zabranjeno jer spada pod pojam kockanja (el-kimar), i skuplja cijena od obične, na toj robi, nam ukazuje da je u pitanju cijena nagradnog kupona koji dolazi uz robu. I ako čovjek inače nije imao u planu ići u kupovinu ili nije imao u planu kupovati određenu robu, pa makar i imala istu cijenu, ali ju je kupio samo radi kupona koji dolazi uz nju, i radi učestvovanja u nagradnoj igri – da li se u tom slučaju čovjek kocka ili ne ovisiće o nijjetu dotične osobe a: „Ljudska djela se vrednuju prema namjerama, i svakom čovjeku će pripasti ono što je naumio!“ (Muttefekun alejh)

A Allah dž.š., najbolje zna.

Za više detalja obratiti se na stranicu: http://fatwa.islamweb.net/fatwa/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&Id=161527

Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

El-hamdu lillah; što se tiče sira koji se uvozi iz ala-franga (zapadno-nevjerničkih) zemalja, oni koji ga zabranjuju (kerihuhu), to čine iz dva razloga:

1. Prilikom brodskog transporta između sireva se stavlja svinjska mast.
2. Životinje od kojih dobijaju sirište – nisu zaklane, već ih udaraju u glavu i ne kolju ih.

Što se tiče prve primjedbe – najviše što može biti jeste da se spoljašnji dio sira onečisti, pa ako se ostruže sir ili se vodom ispere – postaje čist, i to nam je potvrđeno u Sahihu kada je Poslanik, s.a.w.s., bio upitan o mišu koji upadne u maslo, kada je rekao: „Izvadite miša, i malo masla oko njega – i ostatak jedite.“ Dakle, ako dodirivanje miša sa maslom nije onečistilo cijelo maslo, pa kako da vanjski dodir nečiste svinjske masti onečisti unutrašnjost sira. Treba ukloniti spoljnju nečistoću- ako smo sigurni da je u pitanju nečistoća, ali ako je u pitanju samo sumnja onda nema potrebe za time.

Što se tiče druge primjedbe – zna se da životinje koje oni koriste ne ostaju bez klanja. Kaže se da tako postupaju sa govedima (udaraju ih u glavu), kako bi ih lakše oborili a zatim preklali, a takvo postupanje neoharamljuje ono što oni kolju. Ako se haram promiješa sa halalom u nedefinisanom srazmjeru kao npr. da se u nekom gradu nalazi nečija sestra, ili da se negdje nalazi mrcina ili nešto oteto u nekom gradu – takvo što neće oharamiti ono što se nalazi u tome gradu, isto kao da je nečija sestra pomiješana sa ženama strankinjama, i meso zaklato sa mrcinom – takav srazmjer ne iziskuje tahrim-zabranjenost mesa kojeg jedu, nepoznatog stanja.

I ako bi pretpostavili da je sir pravljen od sirišta lipsale životinje – po ovom pitanju postoje dva mišljenja kod islamskih učenjaka:

1. Mubah-tahir: takvo što je dozvoljeno i čisto. Ovog stava je imam Ebu Hanife i Ahmed u jednom od dva rivajeta.
2. Haram-nedžis: takvo što je zabranjeno i nečisto. Ovog stava je imam Malik, Šafija i Ahmed po drugom rivajetu.

Poznato je razilaženje po pitanju korišćenja mlijeka lipsale životinje i sirišta – je li to čisto ili nečisto?

Oni koji smatraju da je to čisto dokazuju praksom ashaba koji su jeli i koristili sir od vatropoklonika, iako ono što oni kolju ima status mrcine, a oni koji se ne slažu sa njima u mišljenju koriste se dokazima koje smo podrobnije pojasnili na drugom mjestu.

Što se tiče čohe-platna, neki ljudi pričaju da se to platno podmazuje svinjskom mašću, dok ima onih koji tvrde drugačije – da se to ne radi sa čohom, pa ako postoji sumnja u općenitu nečistoću čohanog platna – neće se reći da je čoha nečista, jer je moguće da nečistoća nema kontakta sa čohom. Jer nešto što je u osnovi čisto – a sumnja se da li je postalo nečisto – i dalje je cijelo čisto, i ako budemo sigurni u to da su neki ljudi prljavi a neki ne – nećemo za sve ljude tvrditi da su nečisti, niti ćemo tvrditi da je nečisto ono u šta sumnjamo da li je nečisto. Ako budemo sigurni da je u pitanju nečistoća ili neko želi otkloniti sumnju pa ispere čohu radi sigurnosti – to je vuna koja je došla u kontakt sa nečistom mašću, i mokraća i krv kada dotaknu pamuk i lan je još gore, pa ima taj status. Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao osobi koja se oprljala krvlju od menstruacije – „ukloni nečistoću, operi veš na ruke, a potom ga isperi vodom“, u da rugom rivajetu stoji: „ako ostane trag ne mari“, a Allah, dž.š., najbolje zna!“

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm.,

Medžmu’ul-Fetava, 21/533.

Preveo: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Alejkum selam ve rahmetullahi ve berekatuhu… Šejh Ibnu Baz, rhm., kaže: „Nema smetnje u studiranju medicine s nijjetom liječenja žena. Nešto za čime je društvo u potrebi, poput medicine, nema smetnje po ženu da studira tu oblast, kako bi liječila sestre (žene) npr… U ovome nema nikakve smetnje, i takvo što je dobro i korisno, naravno uz uslov čuvanja od miješanja sa muškarcima…“

Pogledaj: http://www.binbaz.org.sa/mat/10665

Dakle, ako živite u mjestu koje je u potrebi za ljekarima-ženama, svih tipova i branši, nebitno da li je u pitanju ginekologija ili zubarstvo ili neka druga oblast medicine – nekada će to studiranje biti farzi-ajn – lična obaveza, nekada farzi-kifaje – kolektivna obaveza, nekada će biti na rangu menduba – pohvaljenog, a nekada haram ili mekruh, ovisno o osobi, mjestu, vremenu i situaciji u kojoj se nalazite.

Što se tiče problema miješanja žena sa muškarcima – to je iskušenje koje se danas dotiče svih nas podjednako i svake sfere života, od osnovne i srednje škole, preko javnog saobraćaja, bolnica i svih javnih ustanova, tako da je od toga teško, bilo kome od nas, u potpunosti se sačuvati, pa je radi ispunjenja vadžiba studiranja medicine nužno podnositi i trpiti štetu toga tipa, pa je obaveza ženi muslimanki koja studira da se strogo pridržava šeri’atskog hidžaba, da se maksimalno kloni miješanja sa muškarcima i osame sa njima, da ne zanosi u svome govoru itd.

Ako je u pitanju bogobojazna i povjerljiva osoba, snažna ličnost i karakter, a uz to je i dobar učenik – veći joj je hajr studirati i učiti nešto za čime su muslimani u potrebi, a ako je u pitanju manje bogobojazna osoba, nepovjerljiva i nestabilna, a uz to i slab učenik – onda je udaja bolje rješenje za nju, a Allah, dž.š., najbolje zna.

Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha