Uzvišeni Allah rekao je: “Sašaptavanje je posao šejtanski, da bi u brigu bacio vjernike, mada to ne može njima nimalo nauditi, osim ako to Allah dopusti. A vjernici neka se samo u Allaha pouzdaju.” (El-Mudžadela, 10)

Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka se dvojica ljudi ne sašaptavaju u prisustvu trećeg čovjeka!”610

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, prenosi sljedeći hadis: “Kada ste trojica u društvu, neka se dvojica ne sašaptavaju zanemarujući onog trećeg, jer bi ga to u brigu bacilo, a kada vas ima više, onda se možete sašaptavati. “611

O tome govori i hadis koji je prensio Ebu Hurejra, radijallahu anhu.

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, sašaptavanje o grijehu i neprijateljstvu u potpunosti je zabranjeno, na osnovu ajeta: “Zar ne vidiš one kojima je zabranjeno da se sašaptavaju kako se vraćaju onome što im je zabranjeno i sašaptavaju se o grijehu i neprijateljstvu i neposlušnosti prema Poslaniku. A kad ti dolaze, pozdravljaju te onako kako te Allah nikad nije pozdravio, i među sobom govore: ‘Trebalo bi da nas Allah već jednom kazni za ono što govorimo!’ – Dovoljan će im biti Džehennem! U njemu će gorjeti, a grozno je on prebivalište! O vjernici, kada među sobom tajno razgovarate, ne razgovarajte o grijehu i neprijateljstvu i neposlušnosti prema Poslaniku, već razgovarajte o dobročinstvu i čestitosti, i bojte se Allaha pred Kojim ćete sakupljni biti.” (El-Mudžadela, 8, 9)

Drugo, sašaptavanje dvojice ljudi, koji time isključuju čovjeka koji se nalazi s njima, zabranjeno je jer ga to baca u brige, što je zabranjeno slovom Kur'ana: “A oni koji vjernike i vjernice uznemiruju, a oni to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh.” (El-Ahzab, 58)

Treće, ako se na nekom sijelu nalazi više ljudi, sašaptavanje je dopušteno, pod uslovom da ne bude o grijehu i neprijateljstvu. Ebu Salih upitao je Ibn Omera: “Je li dozvoljeno da se dvojica ljudi sašaptavaju kada se nalaze u društvu od nekoliko ljudi?” “To ne smeta”, odgovorio je Ibn Omer.612

Abdullah b. Dinar pripovijeda da je jednom prilikom bio u društvu Abdullaha b. Omera kod kuće Halida b. Ukbe, koja se nalazila na pijaci. I, pojavio se neki čovjek, koji je Ibn Omeru htio nešto šapnuti. Budući da nas je bilo trojica, Ibn Omer pozva nekog čovjeka, da bi nas bilo četverica, pa nama dvojici, pridošlici i meni, reče: “Vi se malo izdvojite, jer čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je izjavio: ‘Neka se dvojica ljudi ne sašaptavqju u prisustvu trećeg čovjeka!”‘613

Imam El-Buhari, 1 1 /82, naslovio je poglavlje: “Ako se u društvu nalazi više ljudi, nema zapreke da se dvojica izdvoje i sašaptavaju.” A El Begavi, 13/91 , kaže: ” … ovaj hadis dokazuje da je dopušteno sašaptavanje u skupini, pod uslovom da se time niko ne uznemiruje. A Allah najbolje zna istinu i Njemu se sve vraća.”

Četvrto, sašaptavanje dvojice u prisustvu trećeg čovjeka dopušteno je u dva slučaja: prvo, da se traži dopuštenje od njega; i, drugo, da se nalaze u društvu koje čini više ljudi.

Peto, neki su učenjaci iz navedenog hadisa zaključili da nije dopušteno sašaptavanje trojice ljudi nauštrb jednog čovjeka, kao niti deseterice ljudi nauštrb jednog čovjeka. Naime, Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da se čovjek zanemari na jednom sijelu i njegovo zanemarivanje od deseterice isto je što i zanemarivanje od dvojice. Ovo je zaključivanje ispravno.

Šesto, nikome nije dopušteno da se nameće dvojici ljudi koji se sašaptavaju.

Sedmo, neki su učenjaci ograničiti ove hadise samo na putovanje, a to nema nikakve osnove jer vanjsko značenje hadisa odbacuje takvo zaključivanje. Zbog čega bi u mjestu boravka bilo dozvoljeno sašaptavati se, a na putu zabranjeno?

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Ehu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dobar vjernik bolji je i draži Allahu od slabog vjernika, a u obojici je dobro. Teži onome što će ti biti od koristi a nemoj posustajati. Ako te savlada neka situacija, ne reci: ‘Da sam uradio tako i tako, bilo bi tako i tako!’ Nego reci: ‘Allah je odredio ono što je htio!’ ‘Da sam’ riječi su koje otvaraju šejtanu vrata. “595

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, ne smije se koristiti izraz “da sam” jer te riječi ukazuju da se čovjek nije u potpunosti prepustio Allahovoj odredbi i da nije zadovoljan onim što je Allah odredio. Ono što je Allah odredio neizostavno će se dogoditi; šejtan vješto iskorištava prednost koju stječe kad čovjek upotrebi ovaj izraz, kojim se u određenoj mjeri protivi sudbini.

Drugo, ako sc ovaj iuaz upotrijebi za budućnost, to onda nije protivljenje Allahovoj odredbi, odnosno ako se izgovori u kontekstu žaljenja što se nije bilo dovoljno pokorno Allahu. Na ovakav način treba razumjeti Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, hadise.

Treće, budući da se ovim riječima otvaraju vrata šejtanu i otud, nemoći i kajanju, zabranjeno ih je izgovarati. Kažem ovako, premda postoje učenjaci koji su rekli da upotrebljavanje ovih riječi nije zabranjeno nego je pokuđeno.

Četvrto, žaljenje za prošlošću neće je vratiti, i čovjek treba biti zadovoljan onim što mu je Allah odredio, ali biti još pokorniji Allahu u budućnosti.

Peto, žaljenje za onim što je prošlo jeste šejtanova zamka kojom uništava srce pa tuguje i gubi nadu u Allahovu milost.

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Seid b. el-Muscjjib prenosi od svoga oca da je njegov otac došao kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji ga je upitao: “Kako se zove!?” On je odgovorio: “Zovem se Hazn”, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ”Neka ti ime bude Sehl. ” Ali je on rekao: “Neću promijeniti ime koje mi je nadjenuo moj otac!” Tabiin Seid je govorio: “Eto zbog toga smo mi osorni.”587

Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ime Asija (neposlušna) promijenuo u ime Džemila (lijepa).588

Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da se Džuvejrija zvala Berra (pobožna), pa joj je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nadjenuo ime u Džuvejrija; nije mu bilo drago da se to ime upotrebljava.589

Usama b. Ahderi, raclijallahu anhu, pripovijeda da je čovjek kojeg su zvali Asrem (siromašni) posjetio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa svojim saplemenicima, pa ga je Poslanik upitao: “Kako se zoveš?” “Asrem”, odgovorio je on. ”Ne “, reče mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, “ti se od sada zovi Zur'a. “590

Ebu Šurejh el-Harisi, radijallahu anhu, pripovijeda da je bio u izaslanstvu svoga plemena koje je posjetilo Medinu, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo da njega, Ebu Šurejha, zovu Ebul-Hakem (Otac suca), te ga je pozvao i obratio mu se: “Allah je, uistinu, sudac i Njemu pripada sud. Odakle tebi takav nadimak?” Na to je Ebu Šurjeh odgovorio: “Kada se u nečemu spore, moji se saplemenici meni obrate i presudim im pa obje strane budu zadovoljne.” To je izvanredno! Koliko imaš djece?”, upitao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. “Imam tri sina: Šurejha, Muslima i Abdullaha”, odgovorio je on. ‘Koji je najstariji?”, upitao je. “Šurejh”, odgovori on. ‘Ti si onda Ebu Šurejh “, zaključio je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem.591

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, lijepo je promijeniti ružno ime.

Drugo, pokuđena su ona imena koja imaju konotaciju zle slutnje, samohvale, i koja potiču na smutnju i koja predstavljaju neko od Allahovih svojstava, kao i ime šejtan i tome slično.

Treće, Ebu Davud je u djelu 1-i..r-Sunen, 4/289, zapisao sljedeće: “Vjerovjesnik je, sallallahu alejhi ve sel.lem, promijenio mnoga imena ružnog značenja, dajući obično ime suprotnog, pozitvnog značenja. To je navedeno u predanjima.”592

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf