Allah, džclle šanuhu, kaže: “Oni se kriju od ljudi, ali se ne mogu sakriti od Allaha, a On je s njima i kad noću smišljaju riječi kojima On nije zadovoljan; Allah dobro zna sve ono što oni rade.” (En-Nisa, 108)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve s elle m, kazao: “Odista, najgori čovjek je onaj koji je dvoličan i jednima prilazi s jednim, a drugima s drugim licem. ”

Ammar b. Jasir, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko na ovom svijetu bude dvoličan, na Sudnjem će danu imati dva jezika od vatre. ”  Slične su hadise prenijeli Sa'd b. Ebu Vekkas i Džundub b. Abdullah, radijallahu anhum.

Propisi u vezi s poglavljem :

Prvo, zabranjeno je obmanjivati i biti dvoličan, pa jednima prilaziti s jednim, a drugima s drugim licem.

Drugo, jasno je zašto je ovo zabranjeno – zato što je to čisto licemjerstvo, varanje i način da se pronikne u tajne obiju skupina. Muhammed b. Zejd pripovijeda da su neki ljudi rekli Ibn Omeru: “Kada posjetimo vladare, pred njima govorimo jedno, a pošto odemo, govorimo drukčije!” “Mi smo to ubrajali u licemjerstvo”, reče Ibn
Omer.

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Uzvišeni Allah kaže: “I ne slušaj nijednog krivokletnika, prezrena, klevetnika, onoga koji tuđe riječi prenosi, škrtca, nasilnika, velikog grešnika, surova i, osim toga, u tuđe pleme uljen.” (El-Kalem, 1 0-13)

Tu je i sljedeći ajet: “Teško svakom klevetniku-podrugljivcu.” (El-Humeza, 1)

Hummam pripovijeda: “Bili smo s Huzej fom kada mu je rečeno da jedan čovjek prenosi Osmanu ono što ljudi pričaju. Tada je Huzejfa izjavio da je čuo Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve scllem, gdje govori: ” U Džennet neće ući onaj ko prenosi tuđe riječi. ”

Ibn Abbas, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prošao pored nekog zida u Medini i čuo glas dva čovjeka koji se kažnjavaju u kaburu. Rekao je: ” Njih se dvojica kažnjavaju, ali ne zbog velike stvari, naprotiv, jedan od njih dvojice nije se čistio od mokraće, a drugi je zlonamjerno prenosio tuđe riječi. ” Potom je zatražio dvije grančice, prepolovio ih na dva dijela i na svaku humku stavio po jednu polovinu. Neko je upitao: “Allahov Poslaniče, zašto si to uradio?”, a on je odgovorio: “Nadam se da će im patnja biti ublažena dok se ove grančice ne osuše. ”

Ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ” Želite li da vas obavijestim šta je ogavno činiti a što je veliki grijeh? Zlonamjerno prenošenje riječi među ljudima”

Propisi u vezi s poglavljem :

Prvo, nemimet je prenošenje tuđih riječi i dodavanje na njih radi izazivanja zla i nereda.

Drugo, nemimet je strogo zabranjen i spada u velike grijehe. Navedeno Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje dokazuje da je ogavnost i veličinu nemimeta kao grijeha.

Treće, osoba kojoj neko prenosi tuđe riječi ne treba povjerovati u njih, ne treba posumnjati u osobu čije su riječi prenesene i ne treba uopće istraživati da li su one istina, nego onome koji prenosi iste te riječi treba zabraniti da o tome govori i objasnit će mu, navodeći hadise, opasnost nemimeta.

Četvrto, ko prenošenje tuđih riječi smatra dozvoljenim, a zna da je to zabranjeno, Allah će mu zabraniti ulazak u Džennet, za razliku od onog čovjeka koji se bavi nemimetom ali zna i priznaje da je zabranjen; njega će Allah, htjedne li, kazniti, a htjedne li, oprostit će mu.

Peto, obaveza je prezirati onoga koji prenosi tuđe riječi, jer njega Allah prezire. I stoga se muslimani moraju upozoriti na zlo koje čini onaj ko prenosi tuđe riječi, da bi ga se čuvali.

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Ebu Bekra, radijallahu anhu, pripovijeda da je jedan čovjek pohvalio pred Vjerovjesnikom, sallallahu aljhi ve sellem, drugog čovjeka, pa mu je Poslanik nekoliko puta rekao: ‘Teško tebi zaklao si gal” Zatim je rekao: ”Ako neko neizostavno mora pohvaliti drugog čovjeka, neka kaže: ‘Mislim da je takav i takav, a pred Allahom će račun polagati! Ni za koga ne garantiram da je čestit, to samo Allah zna, ali ja smatram da je takav i takav – ako zaista zna da ne pretjeruje u njega. ” Ebu Musa el-Eš'ari, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo da neki čovjek pretjeruje hvaleći drugog čovjeka, pa je rekao: ‘Uništili ste ga!/”

El-Mikdad, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Bacite prašinu u lice onim ljudima kqji druge mnogo hvale.

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, zabranjeno je čovjeka hvaliti u lice jer je to uvod u umišljenost i samodopadanje, karakteristike koje čovjeka uništavaju kao vjernika.

Drugo, ako čovjek nekoga pohvali, neka konačan sud o njemu prepusti Allahu, ta On najbolje svakog poznaje i pred Njim će se račun polagati.

Treće, drugog čovjeka hvalimo na taj način što iskazujemo svoje lijepo mišljenje o njemu, ali ne tvrdimo kategorično da je takav.

Četvrto, čovjek ne smije pohvaliti nekoga s čvrstim uvjerenjem i donositi konačan sud o njemu, kao što ne smije iznositi neutemeljenu hvalu.

Peto, nije dopušteno slušati hvalitelje, nego ih se, bacivši im prašinu u oči, treba upozoriti na opasnost onoga što čine.

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda kako je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom upitao: “Ko će od mene primiti pouku te prema njoj postupati i prenijeti je onome ko će prema njoj postupati?” “]a ću to učiniti, Allahov Poslaniče’, rekoh. Tada me je uzeo za ruku i oporučio petero: “Čuvaj se zabranjenog – bit ćeš najpobožniji čovjek budi zadovoljan onim što ti je Allah dao – bit ćeš najbogatiji čovjek, lijepo postupaj prema komšijama – bit ćeš vjernik, želi drugima ono što zeliž sebi – bit ćeš predan Allahu, i nemoj se pretjerano smijati jer pretjerano smijanje umrtvljuje srce. ”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, pokuđeno je da se čovjek pretjerano smije.

Drugo, pretjerano smijanje umrtvljuje srce.

Treće, Ibn Hadžer, 1 1 /505, kaže: “Na temelju svih predanja može se zaključiti da se Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uglavnom osmjehivao i da se ponekad smijao. Pokuđeno je da se čovjek pretjerano smije, jer time uništava svoje dostojanstvo i ugled. Ibn Bettal je rekao: ‘Iako se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponekad smijao, ovdje u obzir treba uzeti osmjehivanje, njegovu najčešću praksu.”

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda da se neki čovjek obratio Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Posavjetuj me!” Poslanik mu reče: ‘Nemoj se ljutiti!” Onaj čovjek je nekoliko puta zatražio savjet, a Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, samo je govorio: ‘Nemoj se ljutiti!”
Slične hadise prenose Ebud-Derda i Džarija b. Kudama, radijallahu anhum.
Propisi u vezi s poglavljem:
Prvo, ljutnja je nepoželjna i treba izbjegavati sve što joj prethodi; ona ne donosi dobro.
Drugo, ljutnja je, naime, zabranjena kada se radi o dunjalučkim pitanjima, a poželjna je u slučaju činjenja grijeha. Poznato je da se Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ljutio samo onda kada bi vidio da neko prelazi Allahove granice.
Treće, Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučivao da na sljedeći način postupi onaj ko se naljuti. Prva je preporuka da prouči isti'azu. Sulejman b. Sured, radijallahu anhu, pripovijeda da je jednom prilikom sjedio s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, a neka dva čovjeka su se svađali, te se jedan od njih naljutio toliko da su mu vratne žile nabrekle. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Ja odista znam koje bi riječi sasvim uništile srdžbu onog čovjeka. Kada bi rekao: ‘Eu'zu billahi mineš-šejtanir-radžim’ stišala bi se njegova srdžba. ” Osnova za to su riječi Svevišnjeg Allaha: “A ako šejtan pokuša da te na zlo navede, ti potraži utočište u Allaha, On uistinu sve čuje i zna.” (El-E'raf, 200), Druga je preporuka da ništa ne govori. Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Kada se neko naljuti, neka ušuti. ”  Treća je preporuka da sjedne ili da legne. Ebu Zerr, radijallahu anhu, pripovijeda ovaj hadis: “Kada se neko naljuti a stoji neka sjedne, a ako ni to ne pomogne, neka onda legne. ”   Četvrta je preporuka da se savlada; onaj ko se savlada u srdžbi ima se svrstati u odvažne i hrabre ljude. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom kazao: “Nije snažan onaj koji pobijedi druge ljude u hrvanju, već je snažan onaj koji se u srdžbi savlada. ”
———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf