Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Žene ne briju glavu, žene samo krate kosu. ”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, kada je riječ o čovjeku, za njega je bolje da obrije glavu prilikom obreda. Drugo, žena samo krati, a ne brije, kosu. To je od Aiše, radijallahu anha, preneseno kao merfu-predanje, ali njegov lanac prenosilaca nije vjerodostojan, međutim značenje koje podupire navedeni hadis ispravno je.Imam Et-Tirmizi zapisao je sljedeće: “Učenjaci smatraju da žena ne brije glavu, već samo krati kosu.”

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Kudama b. Abdullah, radijallahu anhu, izjavio je: “Gledao sam dok je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jašući crvenkastu devu, na dan Kurban-bajrama bacao kamenčiće na velikom džemretu; oko njega nije bilo udaranja ni tjeranja, niko nije vikao: ‘Bježi od mene!”‘

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, tjeranje i uznemiravanje hadžija na džemretima je zabranjeno

Drugo, komentirajući prethodno navedeno predanje, imam Et-Tibi kaže: “Za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, hadžije niko nije udarao ni tjerao, niko nije govorio: ‘Skloni se s puta!’, što rade neki vladari i gordi ljudi; ovim se predanjem htjelo upozoriti na one koji su tako činili.”

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Ibn Abbas, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas, nekoliko dječaka iz plemena Benu Abdulmuttalib, postavio je da jašemo s Muzdelife na magarcima, i to na čelu kolone. Blago nas je izudarao dlanom po stegnima i rekao: Dječico moja, ne bacajte kamenčiće na dzemretima dok sunce ne izađe. ·”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, El-Begavi je rekao: “U hadisu je dokaz da je ženskinju i iznemoglim hadžijama dopušteno napuštanje Muzdelife prije zore, tačnije poslije ponoći desetog zul-hidže.”

Drugo, bacanje kamenčića na velikom džemretu nije dopušteno prije izlaska sunca: “Iz Ibn Abbasovog, radijallahu anhu, predanja razumije se da se kamenčići na velikom džemretu bacaju isključivo nakon izlaska sunca, i to je bolje za čovjeka, bez obzira napustio Muzdelifu prije ili poslije izlaska sunca”, tvrdi islamski autoritet ElBegavi. A Ibn Hadžer veli: “Ako je onome kome je dopušteno napustiti Muzdelifu poslije ponoći zabranjeno bacanje kamenčića prije sunčevog izlaska, tada je to strože zabranjeno onome ko ju je napustio nakon sabah-namaza.”

Treće, oni učenjaci koji su dopustili bacanje kamenčića prije sunčevog izlaska povode se za predanjem u kojem stoji da je Esma, radijallahu anha, kada je stigla na Muzdelifu, klanjala određeno vrijeme i upitala: “O sinovi moji, je li mjesec zašao?” Neko joj je odgovorio da nije. Opet je klanjala određeno vrijeme i ponovila isto pitanje, pa su joj odgovorili da je mjesec zašao. Tada reče: “Krenimo!” Krenuli su, stigli do velikog džemreta, i ona je bacila kamenčiće, pa se vratila i klanjala sabah-namaz u svojoj kući. Neko joj sugerira: “O ti i ti, mislim da smo poranili!”, na šta je odgovorila: “Sinko moj, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dopustio je nepokretnim ženama da Muzdelifu napuste poslije ponoći.” Šejh El-Albani kaže: “Bacanje kamenčića desetog zul-hidže nije dopušteno prije sunčevog izlaska, čak ni iznemoglim ljudima ni ženskinju, iako imaju olakšicu da Muzdelifu napuste poslije ponoći. Na osnovu Ibn Abbasovog predanja, mora se sačekati da izađe sunce, i ovom Ibn Abbasovom, radijallahu anhu, predanju ne može se pretpostaviti predanje koje je zabilježio imam El-Buhari, a u kojem stoji da je Esma b. Ehu Bekr, radijallahu anha, nakon Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti, bacila kamenčiće prije sabah-namaza. Naime, ona se nije izjasnila da je to uradila uz Vjerovjesnikovo, sallallahu alejhi ve sellem, odobrenje, za razliku od samog napuštanja Muzdelife poslije ponoći, za šta je jasno izjavila da je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dopustio. Postoji mogućnost da je ona iz dopuštenja da se Muzdelifa može napustiti poslije ponoći razumjela da je i bacanje kamenčića dopušteno noću, ne znajući da je to Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio, u predanju koje je prenio Ibn Abbas, radijallahu anhu.”

Četvrto, šejh El-Albani zapisao je i ovo: “Kada je riječ o olakšici u vezi s bacanjem kamenčića desetog zul-hidže, bacanje traje do zevala, čak i do u noć, i ovu olakšicu treba iskoristiti onaj ko smatra da će imati poteškoća ako bude bacao ujutro. Ovo je na osnovu sljedeće Ibn Abbasove, radijallahu anhu, izjave koju su zabilježili El-Buhari i neki drugi muhadisi, a u njoj stoji: ‘Ljudi su pitali Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na dan Kurban-baj rama, a on je odgovarao: ‘Nije problem ako si tako uradio. ‘ Naime, neko bi mu rekao: ‘Obrijao sam glavu prije nego što sam zaklao kurban!’, a on bi ogovorio: ‘Nije problem ako si tako uradio. ‘ Neko bi mu, opet, rekao: ‘Bacio sam tek poslije akšam namaza!’, a on bi odgovorio: ‘Nije problem ako si tako uradio. ” Ovo je mišljenje imama Eš-Ševkanija, a prije njega i Ibn Hazma, koji je u djelu El-Muhalla zapisao: ‘Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je bacanje kamenčića na dan Kurban-bajrama sve dok sunce ne izađe, odnosno dopustio je bacanje od sunčevog izlaska do u noć, i to se odnosi na predvečerje i noć.’ Zato se treba poslužiti ovom olakšicom, jer ona će čovjeka sačuvati, pa neće baciti kamenčiće prije sunčevog izlaska, što je zabranio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, a ovu njegovu zabranu krše mnoge hadžije pod izlikom neophodne potrebe. ”

Peto, govoreći o tome da većina učenjaka preferira Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje, imam Et-Tirmizi rekao je: “Pozivajući se na Ibn Abbasovo predanje, većina učenjaka smatra da se kamenčići bacaju nakon sunčevog izlaska, i to je Šafijev i Es-Sevrijev stav. Doduše, neki su učenjaci dopustili bacanje kamenčića u toku noći, prije zore.”

S tim u vezi je El-Begavi ostavio sljedeći zapis: ” … a prvo je bolje, a to je da hadžije na dan Kurban-bajrama bacaju kamenčiće nakon izlaska sunca.”Rekao sam: olakšica koju su glede toga dali neki učenjaci ne odnosi se na sve ljude, kako razumijeva većina običnog svijeta. Naprotiv, olakšica se odnosi isključivo na iznemogle, djecu i ženskinje, i neka ovo ima na umu onaj ko je rekao da glede toga postoji širina u tumačenju davši fetvu da je svim hadžijama dopušteno bacanje kamenčića prije sabah-namaza, da Allah, dželle šanuhu, sačuva!

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Aiša, radijallahu anha, pripovijedala je: “Pošli smo s Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, u Meku i odlučili obaviti samo hadž. Odsjeli smo u mjestu Serif, i tada sam dobila mjesečno pranje. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ušao je kod mene, a ja plačem. Upitao me: ‘Zašto plače!?!’ Odgovorih: ‘Allaha mi, ponadala sam se da ću ove godine obaviti hadž!’ On upita: Jesi li dobila mjesečno pranje?’ Odgovorih: ‘Da.’ On reče: ‘Allah je odredio da žene imaju mjesečno pranje; obavljaj sve hadžske obrede, ali nemoj tavaftti oko Kabe dok se ne očistiš od mjesečnog pranja. ”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, navedeni hadis jasno ukazuje na to da je ženi koja ima mjesečno pranje zabranjeno obavljati tavaf, sve dok ne prestane krvarenje i dok se ne okupa.

Drugo, iz hadisa se razumije da je tavaf koji obavi žena koja ima mjesečno pranje ništavan, utoliko što zabrana iziskuje ništavnost.

Treće, značenje navedenog hadisa ide u prilog onim učenjacima koji za ispravnost tavafa uvjetuju da čovjek bude pod abdestom dok obavlja tavaf.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Urva je rekao: “Ljudi su u džahilijetu tavafili nagi, osim Ahmasa, a to su pripadnici plemena Kurejš bilo po ocu ili majci. Ahmasi su imali prednost u odnosu na ostale ljude: Kurejševići bi davali drugim ljudima svoju odjeću da u njoj tavafe, a isto bi tako i Kurejševićke davale drugim ženama svoju odjeću da u njoj tavafe; ko od njih ne bi dobio odjeću tavafio bi nag. Ljudi su na Minu kretali s Arefata, a Ahmasi s Džemaa. Moj je otac prenio da je Aiša, radijallahu anha, rekla da je sljedeći ajet: ‘Zatim krenite odakle kreću ostali ljudi .. .’ (El-Bekara, 199) objavljen u vezi s Ahmasima. Potom su kretali s Džemaa i išli na Arefat.”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, stajanje na Arefatu obavezno je, jer izraz el-ifada znači polazak s Arefata nakon iskupljanja na njemu.

Drugo, zabranjeno je krenuti s Muzdelife ili Mine, a da čovjek prethodno ne stoji na Arefatu, kao što su činile Kurejšije u džahilijetu.

Treće, kada je riječ o obavljanju hadža, zabranjeno je da se određena skupina ljudi razlikuje od ostalih hadžija.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf