Allah je rekao: “One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, s osamdeset udara biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi, osim onih koji se poslije toga pokaju i poprave, jer Allah prašta i samilostan je.” (EnNur, 4-5)

Amr b. Šuajb prenosi od svoga oca, koji je prenio od svoga oca da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: ‘Nije dopušteno prihvatanje svjedočenja vjerolomnika i vjerolomnice, bludnika i bludnice, niti svjedočenje onoga ko gaji neprijateljstvo prema drugom muslimanu. ”14

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, zabranjeno je prihvatanje svjedočenja onoga ko je nekog patvorio, kao i uzimanje kradljivca i bludnika za svjedoka.

Drugo, njihovo se svjedočenje ne prihvata prije pokajanja, a ako se pokaju, prihvata se. Dokaz je za to predanje u kojem stoji da je Omer, radijallahu anhu, izbičevao Ebu Bekru, Šibla b. Ma'beda i Nafija jer su potvorili El-Mugiru, a potom ih je pozvao na pokajanje: “Svjedočenje se prihvata od onoga ko se pokaje.”15

Komentirajući Omerove, radijallahu anhu, riječi: ” … osim od onoga ko je bičevao za potvoru … “, koje je dao kao smjernice u dopisu o pravosuđu Ebu Musau el-Eša'riju, imam El-Bejheki u djelu Es-Sunen, 10/156, zapisao je sljedeće: “Ove se riječi odnose na onoga ko se ne pokaje, a već smo zabilježili da se Omer, radijallahu anhu, obratio Ebu Bekri: ‘Pokaj se, i tvoje će svjedočenje biti primljeno!’ Ovom značenju možda u prilog idu autentična predanja, a ona su dokaz kada se radi o ljudima čije se svjedočenje ne prihvata ako su prethodno bičevani, a Allah najbolje zna.”

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Allah, dželle šanuhu, rekao je: ” … pa budite što dalje od kumira poganih i izbjegavajte što više lažno svjedočenje … ” (El-Hadždž, 30)

” …i oni koji ne svjedoče lažno … ” (El-Furkan, 72)

Enes, radijallahu anhu, kaže: “Neko je upitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji su najveći grijesi, pa je on odgovorio: Pripisivanje Allahu saučesnika, neposlušnost prema roditeljima, ubistvo i lažno svjedočenje.” 10

Ebu Bekra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tri puta upitao: “Hoćete li da vas izjestim o najvećim grijesima?” “Hoćemo, Allahov Poslaniče”, odgovorili su ashabi, a on reče: ‘Pripisivanje Allahu saučesnika, neposlušnost prema roditeljima”, bio je naslonjen pa sjede i stade ponavljati: ”… i lažno svjedočenje”, toliko da smo rekli: “Da hoće prestati!”11

U vezi s lažnim zaklinjanjem, postoje još neki hadisi koje ćemo navesti u dijelu Zaklinjanje.

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, lažno svjedočenje je strogo zabranjeno, Svevišnji je Allah takvo svjedočenje uporedio sa širkom, to je jedan od najvećih, pogubnih grijeha.

Drugo, zabranjeno je sve što je u smislu lažnog svjedočenja: nestručno obavljanje odgovornog posla, preuzimanje obaveze za koju čovjek nije osposobljen i sl.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Amir b. Malik b. Džafer, vješti kopljanik, dok je bio mnogobožac, došao je kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i Poslanik mu je ponudio islam, ali on nije prihvatio poziv. Amir je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, htio nešto pokloniti, pa je Resulullah rekao: ‘Ja ne primam poklone od mnogobožaca. ”16

Hakim b. Hizam, radijallahu anhu, pripovijeda: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, bio mi je najdraži čovjek u predislamskom dobu … ” A kada je Poslanik dobio Objavu i preselio u Medinu, Hakim b. Hizam bio je na hadžu i vidio da je Zu Jezenov ogrtač na prodaju. Kupio ga je za pedeset zlatnika, e da ga pokloni Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i odnio ga u Medinu, ali mu je Poslanik (po Ubejdullahovoj verziji) rekao: ”Mi ne Uzimamo nikakav poklon od mnogobožaca, ako već hoćeš, kupit ćemo ogrtač. ” “Tada sam mu”, pripovijeda Hakim, “prodao ogrtač, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ga htio uzeti kao poklon.”17

Ijjad b. Himar ispričao je: “Poklonio sam Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, devu, pa me upitao: Jesi li prihvatio islam?’ ‘Nisam’, odgovorih, a on reče: ‘Zabranjeno mi je primati poklone od mnogobožaca. ‘”‘ 18

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, navedeni hadisi ukazuju da se pokloni od mnogobožaca ne primaju, to ne priliči muslimanu.

Drugo, ipak postoje hadisi koji ukazuju na to da je primanje poklona od mnogobožaca dopušteno. Imam El-Buhari naslovio je poglavlje: Primanje poklona od mnogobožaca, gdje je naveo nekoliko hadisa.19

Treće, kada je riječ o usklađivanju, odnosno preferiranju navedenih hadisa i predanja, učenjaci su se razišli na nekoliko mišljenja: prvo, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije primao onaj poklon koji je bio namijenjen njemu, ali je dopuštao drugim muslimanima da primaju poklone od mnogobožaca, i ovo je mišljenje imama Et Taberija; drugo, ne smije se primiti poklon od onog mnogobošca koji se tim svojim poklonom želi umiliti muslimanima, dok se može prihvatiti poklon od onog mnogobošca kome će prihvatanje njegovog poklona omiliti islam; treće, hadisi u kojima se dopušta primanje poklona odnose se na sljedbenike Knjige, a ne na mnogobošce; četvrto, primanje, odnosno odbijanje poklona jedna je od Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, posebnosti; i, peto, hadisi u kojima se dopušta primanje poklona od mnogobožaca derogirali one hadise u kojima se to zabranjuje, a neki su islamski autoriteti, opet, kazali suprotno tome.

Ja velim da su neka od ovih mišljenja slaba.

U vezi s prvim mišljenjem (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije primao onaj poklon koji je bio namijenjen njemu, ali je dopuštao drugim muslimanima da primaju poklone od njih) Ibn Hadžer je zapisao sljedeće: “Ovo je mišljenje diskutabilno. Naime, u jednom od dokaza koji iziskuju da je dopušteno primanje poklona od mnogobožaca – navedeno je da je poklon dat lično Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. “20

U vezi s trećim mišljenjem (hadisi u kojima se dopušta primanje poklona odnose se na sljedbenike Knjige, a ne na mnogobošce), Ibn Hadžer nam objašnjava značenje hadisa koji je zabilježio El-Buhari (2618) i kaže: “Hadis nam govori o primanju poklona od mnogobošca jer ga je upitao hoće li ga prodati ili pokloniti, i to nam govori da je pogrešno kazati da se to odnosi na mnogobošce, a ne na sljedbenike Knjige, jer je onaj beduin bio mnogobožac.”21

A kada je riječ o četvrtom (primanje, odnosno odbijanje poklona jedna je od Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, posebnosti) i petom mišljenju (hadisi u kojima se dopušta primanje poklona od mnogobožaca derogirati one hadise u kojima se to zabranjuje), Ibn Hadžer kaže ovako: “Ova su tri odgovora neosnovana jer derogacija se ne može utvrditi na osnovu pretpostavke i neosnovane tvrdnje da se neki dokaz odnosi na nešto.”22

Ovaj je imam podržao drugo mišljenje (ne smije se primiti poklon od onog mnogobošca koji se tim svojim poklonom želi umiliti muslimanima, dok se može prihvatiti poklon od onog mnogobošca kome će prihvatanje njegovog poklona omiliti islam) i rekao da je “utemeljenije od prvog”.23

Ja kažem da se ne može zaključiti da je generalno dopušteno primanje poklona od mnogobožaca, jer se ovdje mora uzeti u obzir načelno pravilo u kojem stoji da je to zabranjeno, osim što je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, primao poklone od nekih mnogobožaca kojima je time želio omiliti islam. Zato kažemo da su dokazi u kojima se zabranjuje primanje poklona od mnogobožaca jači i prihvatljiviji, a, osim toga, u usuli-fikhu poznato je pravilo u kojem stoji da se dokaz koji nešto zabranjuje preferira nad onim dokazom koji tu istu stvar dopušta, a Allah, dželle šanuhu, opet, najbolje zna.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Halid b. Adevi el-Džuheni, radijallahu anhu, govorio je: “Kome njegov brat musliman pokloni nešto, a on to nije tražio, niti se tome pohlepno nadao, neka poklon svakako prihvati, to je opskrba koju mu je Allah poslao. ‘9

Ibn Mesud, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Odazivajte se na poziv, nemojte odbiti poklon i nemojte tući muslimane. ”10

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, zabranjeno je odbijanje ponuđenog poklona.

Drugo, dopušteno je uzeti poklon ako ga čovjek nije zatražio ili pak pohlepno se nadao da će ga dobiti.

Treće, ako se desi da čovjek zatraži poklon ili mu se pak pohlepno nadao pa ga onaj drugi prisili da ga uzme, može ga uzeti, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

En-Numan b. Bešir, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Moja majka, kćerka Revvahina, od svoga je oca zatražila poklon za mene, svoga sina, ali je on s tim odugovlačio, pa mu se u vezi s tim pokazalo ono što ranije nije primijetio. Ona je rekla: ‘Neću biti zadovoljna sve dok za svjedoka ne uzmeš Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da si to poklonio mome sinu!’ Tada sam bio dječak, pa me uze za ruku i odvede kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši: ‘Allahov Poslaniče, majka ovog dječaka, a moja kćerka, želi da posvjedočiš da njenom sinu dajem ovaj poklon.’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: ‘O Bešire, imaš li ti još djece?’ ‘Imam’, odgovori Bešir. Jesi li drugoj djeci dao isti poklon?’, upita Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a on odgovori: ‘Nisam.’ Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zaključi: ‘Onda ne traži da ja svjedočim, jer ja ne svjedočim u korist nepravde. ‘”‘1

U drugoj verziji stoji da mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Tako ne može, ja svjedočim samo u korist istine. ‘12

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, zabranjeno je preferiranje djece jedne nad drugom davanjem poklona, to među njima izaziva zavist, mržnju i neposlušnost prema roditeljima. Ovo je načelno pravilo u vezi s odgojem djece, a njegovo narušavanje ima za rezultat veliku štetu i smutnju koja razbija jedinstvo porodice i uništava slogu. O tome nam govori kur'ansko kazivanje o Jusufu, alejhis-selam, i njegovoj braći: “U Jusufu i braći njegovoj nalaze se pouke za sve koji se raspituju. Kada oni rekoše: jusuf i brat njegov draži su našem ocu od nas, a nas je čitava skupina. Naš otac, zaista, očito griješi. Ubijte Jusufa ili ga u kakav predio ostavite – otac vaš vama će se okrenuti, i poslije toga ćete dobri ljudi biti.’ Jedan od njih reče: ‘Ako baš hoćete nešto da učinite, onda Jusufa ne ubijte, već ga na dno nekog bunara bacite, uzet će ga kakav karavan .. .'” (Jusuf, 7-10)

Drugo, zabranjeno je svjedočenje u korist nepravde i neistine.

Treće, pa ipak, neki učenjaci smatraju da navedeni hadis ne iziskuje zabranu preferiranja djece jedne nad drugom u poklonu. Oni vele da se iz hadisa zaključuje da je pravednost u poklanjanju bolja za čovjeka, jer, da poklon nije prešao u vlasništvo onog djeteta, ne bi imalo smisla da Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredi vraćanje poklona: ‘Vrati poklon … “, i ne bi rekao: “Neka u korist toga posvjedoči neko drugi, a ne ja. ” Također kažu: “Da je takvo svjedočenje bilo ništavno i zabranjeno, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi dopustio da se oni pozovu ne nekoga drugog kao svjedoka.”

Međutim, diskutabilno je ovo njihovo dokazivanje. Nakon što je naveo sve verzije ovog hadisa, Ibn Kajjim el-Dževzijja zapisao je: ” … sve su ove verzije autentične i jasno ukazuju na to da je preferiranje djece jedne nad drugom zabranjeno i ništavno, i to iz deset aspekata koji se mogu zaključiti iz hadisa. U Resulullahovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: ‘Neka u korist toga posvjedoći neko drugi, a ne ja, nije dopuštenje da se to čini jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne dopušta da se svjedoči u korist nepravde i neistine, to je nemoguće, ta on je rekao: “…ja svjedočim samo u korist istine’ , i to govori da En-Numanov otac nije ispravno postupio, odnosno da je kategorički pogriješio. Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Neka u korist toga posvjedoči neko drugi, a ne ja, znače da je zabranjeno svjedočiti u korist toga. Primjer za ovakvo dokazivanje jeste sljedeći ajet: ‘Radite šta hoćete .. .’ (Fussilet, 40) i hadis: ‘Ako se ne stidiš, radi šta hoćeš!’ Kao da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, htio reći: ‘Ja se ne bavim svjedočenjem u korist nepravde, to mi ne priliči, nazamislivo je da ja to učinim, time se bave oni koji svjedoče u korist neistine’, i to je jasno. O ovome sam pitanju napisao posebnu studiju u kojoj sam naveo sve dokaze o tome i pobio mišljenje onih učenjaka koji se protivrječe hadisu, a Allah je, dželle šanuhu, pokrovitelj uspjeha!”3

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf