Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li je u trgovini dozvoljena muzabena i muhakala?
Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio muzabenu, a to je kompenzacija robe (plodova) na osnovu mjerenja, i kompenzacija grožđica za grožđe, također na osnovu mjerenja.162 U drugoj verziji stoji: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je muviše
Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio muzabenu, a to je kompenzacija robe (plodova) na osnovu mjerenja, i kompenzacija grožđica za grožđe, također na osnovu mjerenja.162
U drugoj verziji stoji: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je muzabenu, a to je kompenzacija plodova za plodove: ako postoji višak, pripada prodavcu; ako se desi manjak, snos1 ga prodavac.”163
Ovaj isti ashab govorio je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je muzabenu, a to je predavanje palmovika za hurme na osnovu mjerenja, odnosno kompenzacija grožđa za grožđice na osnovu mjerenja, odnosno kompenzacija usjeva za hranu na osnovu mjerenja – sve je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio.”164
Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio muzabenu i muhakalu; muzabena je kompenzacija plodova za hurme na palmi. 165
Ibn Abbas, radijallahu anhu, govorio je: ”Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je muhakalu i muzabenu.”166
Zejd b. Ebu Ajjaš upitao je Sa'da b. Ebu Vekkasa, radijallahu anhu, o kompenzaciji bejdaa za sult 167, pa ga je Sa'd upitao: “A šta je bolje: bejda ili sult?” “Bejda’, odgovori Zejd pa mu je to Sa'd zabranio, rekavši: “Čuo sam kako su neki ljudi upitali Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi s kompenzacijom hurmi za rutab, nedozrele hurme, pa ih je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: ‘Hoće li se količina rutaba smanjiti kada se osuši!’ ‘Hoće, smanjit će se’, odgovoriše, i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, to im je zabranio.”168
Bešir b. Jesar, štićenik plemena Benu Harisa, rekao je da su ga Rafia b. Hadidž i Sehl b. Ebu Hasma izvijestili da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio muzabenu, kompenzaciju plodova za hurme, ali kada je riječ o predavanju hurmi na stablu, to je dopustio.169
Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, rekao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je muhakalu, muzabenu, muhaberu i prodavanje plodova dok se ne pokaže da će godina biti uspješna; trgovina se vrši samo zlatnicima i srebrenjacima, ali dopustio je predavanje hurmi na palmi.”170
Ata je govorio: “Džabir nam je ovo objasnio rekavši: ‘Muhabera je zakupljivanje plodne zemlje kada čovjek vlasniku zemlje daje dio prinosa, muzabena je kompenzacija rutaba za zrele hurme, a muhakala je kompenzacija plodova za žito u klasu.”‘
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, muzabena i muhakala zabranjene su. Prva se odnosi na palme, a potonja na žitarice. El-Begavi napominje: ”Većina učenjaka smatrala je da su muzabena i muhakala ništavne kupoprodaje.”171
Drugo, ovaj isti imam zapisao je: “Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Hoće li se količina rutaba smanjiti kada se osuši!’ nisu upitnog, već potvrdnog karaktera; tim riječima Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, htio je ashabe upozoriti na razlog zabrane, jer smanjenje količine nedozrelih hurmi kada se osuše, jasna je stvar svakom razumnom čovjeku. Ovaj je hadis dokaz da je kompenzacija istovrsne hrane zabranjena (to je mišljenje većine učenjaka), ako je jedna sirova a druga suha, kao naprimjer, kompenzacija rutaba za suhe hurme, grožđa za grožđice, sirovog za suho meso.”172
Treće, iz muzabene se izuzima kompenzacija hurmi za plodove na palmi. To je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dopustio, što prenosi nekoliko ashaba, radijallahu anhum. Vlasnici plantaža palmi običavali su dati siromašnim ljudima nekoliko palmi na korištenje, kao što su vlasnici stoke običavali dati ovcu ili devu na korištenje, ali to bi vlasniku donosilo štetu, i zato je islam dopustio kompenzaciju hurmi za plodove na palmi. Međutim, to nije ispravno ako količina hurmi prelazi pet veseka 173, na osnovu Ebu Hurejrine, radijallahu anhu, izjave: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, dopustio je kompenzaciju hunni za hurme na palmi ako se radi o manjoj količini od pet veseka.”174
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Je li dozvoljeno prodavati hranu ako je još nismo preuzeli?
Ibn Abbas, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Ko trguje hranom neka je ne prodaje sve dok je u potpunosti ne preuzme. ''129 Ibn Abbas, radijallahu anhu, govorio je: "Mislim da se to odnosi i na svaku drugu robu." Ovaj isti ashab govorio je: "Resuviše
Ibn Abbas, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Ko trguje hranom neka je ne prodaje sve dok je u potpunosti ne preuzme. ”129 Ibn Abbas, radijallahu anhu, govorio je: “Mislim da se to odnosi i na svaku drugu robu.”
Ovaj isti ashab govorio je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je prodavanje hrane sve dok je čovjek u potpunosti ne preuzme.” Tavus je rekao: “Upitao sam Ibn Abbasa na šta se to odnosi, a on mi je odgovorio: ‘Na trgovinu u kojoj se hrana preuzima nakon određenog vremena.”‘ 130
Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko trguje hranom neka je ne prodaje sve dok je u potpunosti ne preuzme. “131
On je također govorio: “Kupovali smo hranu, a nismo je ni mjerili ni vagali, pa nam je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da to činimo, sve dok je ne preuzmemo.”132
Džabir, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada trguješ hranom, nemoj je prodavati dok je u potpunosti ne preuzmeš. ”133
U drugoj verziji stoji sljedeće: “Ljudi su za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bili kažnjavani udaranjem ako bi kupili nepoznatu količinu hrane pa je na istom mjestu prodavali; već su je morali prenijeti na drugo mjesto.”134
Ibn Omer, radijallahu anhu, izjavio je: “Neki je čovjek iz Šama donio ulje pa sam se s njim pogađao oko cijene kao što to trgovci obično čine, i kupio sam ulje od njega. Tada mi je neki čovjek za ulje ponudio iznos kojim sam bio zadovoljan, i kada sam uzeo njegovu ruku da utvrdimo trgovinu, neki čovjek iza mene uze me za podlakticu; okrenuo sam se, kad – Zejd b. Sabit. Reče mi: ‘Nemoj to ulje prodavati dok ga ne pridružiš svojoj robi, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to zabranio.’ Tada sam”, nastavlja Ibn Omer, “povukao svoju ruku.”135
Hakim b. Hazim, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Prodao sam hranu datu na ime zekata i zaradio na njoj prije nego što sam je preuzeo. Kada sam otišao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i to mu spomenuo, rekao mi je: ‘Nemoj hranu prodavati sve dok je ne preuzmeš. ‘136
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, zabranjeno je prodavanje hrane sve dok je čovjek ne preuzme i ne pridruži svojoj robi. S tim u vezi, imam El-Begavi zapisao je sljedeće: “Učenjaci su jednoglasni u mišljenju da je zabranjeno prodavanje hrane koju čovjek nije preuzeo.”137
Drugo, kada je riječ o tome odnosi li se zabrana samo na onu hranu koja se mjeri ili se odnosi općenito na svaku vrstu, učenjaci imaju podijeljena mišljenja. Ispravno je da se zabrana odnosi na svaku vrstu, a na to nas jasno upućuje Ibn Omerovo, radijallahu anhu, predanje u kojem se zabranjuje sklapanje trgovine na taj način.
Treće, isto tako, islamski učenjaci ne gledaju istovjetno na pitanje ima li svaka roba status hrane. Neki učenjaci tvrde da između prehrambenih artikala i pokretnina, odnosno nekretnina nema razlike: svaka se roba prvo mora preuzeti pa tek onda prodavati. Dokaz za njihovo mišljenje jeste Ibn Abbasova, radijallahu anhu, izjava: “Mislim da se to odnosi na svaku drugu robu”, i to je ispravna analogija (kijas), tim prije što su ashabi najbolje znali na šta je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mislio kada je izgovorio određeni hadis. Za ovo shvatanje imamo potporu u sljedeća dva merfu-predanja: prvo, Hakim b. Hizam upitao je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Božiji Poslaniče, ja sam trgovac, pa šta mi je u trgovini dopušteno, a šta je zabranjeno?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio mu je: “Bratiću, kada kupiš određenu robu nemoj je prodavati sve dok je ne preuzmeš”l38; i, drugo, predanje Zejda b. Sabita, radijallahu anhu, u kojem je izjavio: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je prodavanje one robe koju trgovac nije preuzeo.”139
Četvrto, prodavanje nepreuzete robe kamata je. Dokaz za to jeste predanje u kojem stoji da je Tavus upitao Ibn Abbasa: “Zašto?”, a on mu je odgovorio: “Zar ne vidiš da ljudi trguju zlatom, ali kada je riječ o hrani, nju preuzimaju nakon određenog vremena!”
Peto, Ibn Hadžer zapisao je sljedeće: “Kada je riječ o preuzimanju robe, imam Šafi pravi razliku između robe koja se preuzima rukama, kao naprimjer, zlatnici, srebrenjaci, odjeća i sl., čije se preuzimanje vrši fizički, i one robe koja ne podliježe prenošenju, kao što su: nekretnine, plodovi na stablu i sl., i to se preuzima, a ono što se obično prenosi, kao, naprimjer, drvo, žitarice, domaće životinje i sl., to se preuzima prebacivanjem te robe na mjesto koje ne pripada prodavcu.”140
S tim u vezi, El-Begavi je rekao: ” …i preuzimanje robe razlikuje se na osnovu različitosti robe: ako je riječ o nekretnini, kao, naprimjer, zemlji, kući, šumi i sl., u tome se slučaju preuzimanje robe ostvaruje time što prodavac kupcu dopusti neposredan pristup i kontrolu nad tom nekretninom; ako se radi o sitnoj pokretnini, nju će lično preuzeti; ako se radi o životinji, nju će povesti; ako se radi o hrani koju je kupio bez vaganja, odnosno mjerenja, premjestit će je s mjesta na kojem ju je kupio.”141
____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Vidi manjeKakva je trgovina sinin, ili, kako je još zovu, muavema?
Trgovina sinin, ili, kako je još zovu, muavema, jeste predavanje plodova na stablu dvije ili više godina unaprijed, tj. predavanje plodova koji se nisu pojavili. Ovakva je trgovina zabranjena i neispravna jer je to, zapravo, predavanje onoga što ne postoji. ____________ Iz knjige “Enciklopediviše
Trgovina sinin, ili, kako je još zovu, muavema, jeste predavanje plodova na stablu dvije ili više godina unaprijed, tj. predavanje plodova koji se nisu pojavili. Ovakva je trgovina zabranjena i neispravna jer je to, zapravo, predavanje onoga što ne postoji.
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Da li je dozvoljeno prodavanje plodova na stablu nekoliko godina unaprijed?
Džabir, radijallahu anhu, izjavio je: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je predavanje plodova na stablu nekoliko godina unaprijed. "126 Propisi u vezi s poglavljem Trgovina sinin, ili, kako je još zovu, muavema, jeste predavanje plodova na stablu dvije ili više godina unaprijed, tviše
Džabir, radijallahu anhu, izjavio je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je predavanje plodova na stablu nekoliko godina unaprijed. “126
Propisi u vezi s poglavljem
Trgovina sinin, ili, kako je još zovu, muavema, jeste predavanje plodova na stablu dvije ili više godina unaprijed, tj. predavanje plodova koji se nisu pojavili. Ovakva je trgovina zabranjena i neispravna jer je to, zapravo, predavanje onoga što ne postoji.
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Je li dozvoljeno prodavanje ovce koja nije pomužena nekoliko dana?
Zabranjeno je prodavanje ovce koja nije pomuzena nekoliko dana (da bi izgledalo da daje više mlijeka) Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Neka se ne dočekuju trgovci izvan grada; nemojte trgovati na trgovinu jedni drugih, nemojte lažnviše
Zabranjeno je prodavanje ovce koja nije pomuzena nekoliko dana (da bi izgledalo da daje više mlijeka)
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka se ne dočekuju trgovci izvan grada; nemojte trgovati na trgovinu jedni drugih, nemojte lažno licitirati; neka mještanin ne prodaje za beduina; i nemojte prodavati onu ovcu ili devu koju niste pomuzli nekoliko dana, a onaj ko kupi takvu životinju, nakon što je pomuze, ima pravo na jednu od dvije stvari: ako je njome zadovoljan, zadržat će je, a ako nije, vratit će je i još će dati četiri pregršti hurmi. ”96
Ovaj isti ashab pripovijedao je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada čovjek želi prodati devu muzaru ili ovcu, neka ne izbjegava njenu mužu da bi se nakupilo mlijeka u vimenu. ”97
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, zabranjeno je izbjegavanje muže domaćih životinja: deva, sitne stoke i krava prije njihove prodaje. Naime, narod izbjegava mužu tih životinja nekoliko dana kako bi se nakupilo mlijeka u vimenu i kako bi kupac pomislio da ta životinja daje mnogo mlijeka, pa je zbog toga više plati, ali nakon nekoliko dana objelodani mu se da je njezin vlasnik nije pomuzao nekoliko dana.
Drugo, kada je riječ o izbjegavanju muže, to je zabranjeno samo glede onih životinja koje čovjek namjerava prodati, ali čovjeku nije zabranjeno da ne muze određenu životinju nekoliko dana, da se nakupi mlijeka za njegovu djecu, gosta i sl. Ovo je mišljenje zastupao imam El-Buhari. On je naslovio poglavlje: Zabranjeno je izibjegavanje muže onih domaćih žijvotinja: deva, krava i sitne stoke koje su na prodaju. Ovo ide u prilog mišljenju učenjaka, jer su oni rekli da je to zabranjeno zato što je to oblik prevare.
Treće, onaj ko kupi životinju koja nije pomuzena nekoliko dana ima pravo da je vrati, ali i da je zadrži.
Četvrto, onaj ko vrati takvu životinju, vlasniku životinje kao nadoknadu mora dati četiri pregršti hurmi, na osnovu navedenog hadisa i na osnovu Ibn Mesudove, radijallahu anhu, izjave: “Ko kupi životinju koja nije pomuzena nekoliko dana, pa je vrati, neka uz nju da još četiri pregršti hurmi.”98
Peto, pravo na vraćanje robe traje tri dana, na osnovu jedne verzije Ebu Hurejrinog, radijallahu anhu, hadisa u kojoj stoji: ”Onaj ko kupi žvotinju koja nije pomuzena nekoliko dana ima tri dana da je vrati ako je vrati, neka uz nju da još četiri pregršti hrane, ali neka ne daje pšenicu. ”99
A ovo vremensko ograničenje počinje od vremena kada kupljenu životinju pomuze njen novi vlasnik, jer se prevara tek tada može objelodaniti, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.
Šesto, Ibn Hadžer zapisao je sljedeće: “Prema vanjskom značenju ovog hadisa ravnala se većina učenjaka. To je stav Ebu Hurejre i Ibn Mesuda, i niko od ashaba nije im se u tome suprotstavljao. To su mišljenje zastupali brojni tabiini i mnogi učenjaci iz kasnijih generacija. O osnovi ovog pitanja većina hanefijskih autoriteta ima suprotno mišljenje, a o njegovim detaljima suprotan stav imaju njihovi drugi učenjaci. Zufer ne dijeli mišljenje autoriteta svog mezheba, on se saglasio s mišljenjem većine učenjaka.”100
Sedmo, prigovor hanefijskih učenjaka ovom hadisu neosnovan je, time su štetu nanijeli samo sebi. Dovoljno je samo znati za ovo njihovo mišljenje, njega zapravo ne vrijedi ni spominjati, i, Allaha mi, nema potrebe objašnjavati njegovu neosnovanost, jer suprotstavljanje Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, ashabima i njihovo optuživanje za nerazumijevanje dovoljan je pokazatelj da je Svevišnji Allah ostavio na cjedilu onoga ko tako čini. Zar Ebu Hurejra, radijallahu anhu, nije imao posebno pamćenje u odnosu na druge ashabe! Njemu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, učio dovu za dobro pamćenje, ashabi su mu posvjedočili da je imao izuzetno pamćenje; on je prenosilac islama.
Ibn Hadžer u djelu Fethul-Bari, 4/364, detaljno je govorio o stvarima na koje se pozivaju hanefijski učenjaci kada se radi o ovom pitanju, i detaljno je odgovorio na sve njihove sumnje. To je divno učinio, nema se šta dodati. Zato treba konsultirati tu studiju, ona je skupocjena i rijetka.
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Je li dozvoljeno uplitanje u trgovinu nudeći višu cijenu za određenu robu?
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, govorio je: "Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je sljedeće stvari: dočekivanje trgovaca izvan grada, trgovinu muhadžira u korist beduina, ženino uvjetovanje rastave braka druge muslimanke i sevm, uplitanje u trgovinu nudeći viši cijenu, nedžeš i prviše
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, govorio je: “Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je sljedeće stvari: dočekivanje trgovaca izvan grada, trgovinu muhadžira u korist beduina, ženino uvjetovanje rastave braka druge muslimanke i sevm, uplitanje u trgovinu nudeći viši cijenu, nedžeš i prodavanje ovce koja nije pomuzena nekoliko dana da bi izgledalo da daje više mlijeka.”95
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, zabranjen je sevm u trgovini, a ta je da se vlasnik robe i kupac dogovore oko određene robe, ali, u međuvremenu, dok trgovina još nije sklopljena, neki drugi čovjek ponudi veću cijenu; to je zabranjeno ako je cijena već određena.
Drugo, tzv. javna licitacija nije zabranjena niti je pokuđena niti potpada pod zabranjeni nedžeš, o čemu smo već govorili, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
U kojim okolnostima kadija ne smije donositi presudu?
Abdurrahman b. Ebu Bekra pripovijeda da je Ebu Bekra svome sinu koji bio u Sidžistanu, napisao: "Ne donosi presudu u srdžbi! Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori: 'Neka kadija ne donosi presudu u srdžbi.' 870 U drugoj verziji stoji: ''Neka niko ne donosi dvije presude za jedviše
Abdurrahman b. Ebu Bekra pripovijeda da je Ebu Bekra svome sinu koji bio u Sidžistanu, napisao: “Ne donosi presudu u srdžbi! Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori: ‘Neka kadija ne donosi presudu u srdžbi.’ 870
U drugoj verziji stoji: ”Neka niko ne donosi dvije presude za jedan slučaj i neka kadija ne donosi presudu u srdžbi. “871
Alija, radijallahu anhu, kazuje: “Poslao me je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, u Jemen da sudim ljudima, pa sam rekao: ‘Allahov Poslaniče, šalješ me, a ja sam mlad i neiskusan u suđenju?’ ‘Allah će te nadahnuti i učvrstiti’, reče on, ‘pa kada budeš sudio, ne donosi presudu dok ne saslušaš parničare, to će ti pomoći da pravilno presudiš ‘ I još uvijek donosim presude među ljudima.” Ili je Alija rekao: “I nakon onih Poslanikovih riječi nisam posumnjao u ispravnost svoje presude.”872
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, kadija ne smije izricati presudu u srdžbi, jer postoji mogućnost da pogriješi zato što srdžba uzrokuje promjene koje mogu pomutiti razum.
Drugo, ova se zabrana proteže na sve ono što utječe na razmišljanje i donošenje ispravnih odluka, kao, naprimjer, velika glad, žeđ, drijemež … S tim u vezi, Omer je poručio Ebu Musau el-Eš'ariju: “Nemoj dozvoliti da na tebe utječu nemir, ljutnja, nezadovoljstvo i srdžba zbog parničara! Ta Allah zbog presuđivanja daje veliku nagradu.”873
Ibn Kajjim el-Dževzijja zapisao je u djelu Ilamul-muvekkiin, 2/1 75- 176: ” … dakle, ovo sadrži dvije bitne stvari. Prva stvar je upozorenje, budući da se srdžba može ispriječiti između kadije i donošenja ispravne presude. Drugim riječima, kadija mora biti potpuno pribran i imati ispravnu namjeru kako bi donio ispravnu presudu. Srdžba, nemir i nezadovoljstvo to onemogućuju. Srdžba može pomutiti razum kao alkohol. Druga stvar je podsticaj da se donese ispravna presuda i da se njome bude zadovoljno. I neophodno je biti strpljiv prilikom uznemirivanja od ljudi i očekivati nagradu za to. To je lijek za ovu bolest koja je urođena kod svih ljudi, drugog lijeka nema. Veoma je opasno rasrditi se na parničare tokom parničenja, posebno samo na jednu stranu, jer to dovodi do toga da druga strana bude potištena i onemogućuje je da iznese svoje dokaze.”
Imam Šafi je u djelu El-Umm, 6/ 199, kazao: “Prirodno je da razum oslabi u srdžbi, pa kadija ne može donijeti ispravnu presudu. Isti status imaju i glad, tuga, briga, drijemež i prevelika radost.”
Treće, presuda donesena u stanju srdžbe neispravna je. Ova konstatacija nije u suprotnosti s činjenicom da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u srdžbi donio presudu Ez-Zubejru b. el-Avvamu: zabrana se ne odnosi na njega, on je bio nepogrešiv. Naime, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, istovjetno je reagirao u zadovoljstvu i u srdžbi, za razliku od drugih ljudi.
Četvrto, općenita upotreba izraza srdžba ukazuje na to da nema razlike u stepenima srdžbe i njenim povodima.
Peto, nije dozvoljeno da jedan kadija donese dvije presude u vezi s jednim slučajem, pa da, naprimjer, donese presudu da je neko nekome dužan i da nije dužan određen iznos novca. Cilj je da se otklone spor i razilaženje, a to se neće postići na ovakav način.
Šesto, kadiji također nije dopušteno da sasluša samo jednu stranu u sporu.
———–
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf
Kakav je propis pretjerivanja u raspravi?
Aiša, radijallahu anha, prenijela je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: "Zaista Allah najviše mrzi zagrižene svadljivce. "868 Abdullah b. Amr b. el-As, radijallahu anhu, prenio je ovaj hadis: "Ko bude imao sljedeće četiri osobine pravi je licemjer; a onaj ko bude imao samoviše
Aiša, radijallahu anha, prenijela je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Zaista Allah najviše mrzi zagrižene svadljivce. “868
Abdullah b. Amr b. el-As, radijallahu anhu, prenio je ovaj hadis: “Ko bude imao sljedeće četiri osobine pravi je licemjer; a onaj ko bude imao samo jednu, posjeduje osobinu licemjera sve dok je se ne okani: ako mu se nešto povjeri, pronevjeri; ako govori, laže; ako se obaveže, ne ispuni; i ako se prepire, prelazi granicu. “869
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, zabranjeno je pretjerivanje u parničenju, to odvodi od istine i navodi na njeno odbijanje.
Drugo, često svađanje dovodi do laganja i varanja, svađa negativno utječe na iznošenje dokaza.
———–
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf
Da li je dozvoljeno prepadanje u šali?
Zabranjeno je plašiti vjernike, pogotovo noću Ibn Abbas, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko nas gađa noću ne pripada nam. ''833 Propisi u vezi s poglavljem El-Munavi je u djelu Fejdul-Kadir, 6/139, zapisao: "Ovaj hadis znači: ko noću gađa uviše
Zabranjeno je plašiti vjernike, pogotovo noću
Ibn Abbas, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko nas gađa noću ne pripada nam. ”833
Propisi u vezi s poglavljem
El-Munavi je u djelu Fejdul-Kadir, 6/139, zapisao: “Ovaj hadis znači: ko noću gađa u našem pravcu, takav nije od nas, jer se bori protiv nas, a borba protiv vjernika jeste obilježje nevjernika. Odnosno, značenje je: takav nije na našem pravcu, budući da je musliman dužan pomoći drugom muslimanu, a ne smije ga prepadati. Ova prijetnja obuhvata svako prepadanje i preplašivanje muslimana, pa makar bilo i u šali, a što može dovesti do neprijateljstva i prijezira među njima.”
———–
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf
Je li dozvoljeno uperiti oružje na nekoga iz zabave?
Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Ko na nas digne oruže ne pripada nam!"827 Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Neka niko od vas oružje ne okreće prema svome bratu,više
Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Ko na nas digne oruže ne pripada nam!”827
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka niko od vas oružje ne okreće prema svome bratu, ta, šta zna, možda će šejtan ispaliti ili ubosti njegovom rukom, pa će čovjek upasti u džehennemsku provaliju. ”828
Ovaj isti ashab prenosi sljedeći hadis: “Ko prema svome bratu okrene željezo, meleki ga proklinju dok ga ne spusti, čak mu bio punokrvni brat. ”829
Abdullah b. ez-Zubejr, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko digne oružje na koga, njegova krv nema svetosti, pa makar oružje nakon toga i odložio. “830
Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, pripovijeda: “Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se sablja daje isukana.”83l
Ebu Musa el-Eš'ari, radijallahu anhu, prenosi riječi Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada čovjek pod oružjem uđe u džamiju ili ode na pijacu, neka rukom zaštiti vrhove strijela, da ne bi povrijedio muslimana. ”
U jednoj drugoj verziji stoji da je Ebu Musa dodao: “Boga mi, od tada više nikad nismo ciljali jedni u druge.” 832
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, šejtan želi da unese mržnju i neprijateljstvo među muslimane, pa podstiče čovjeka da isuče oružje i udari njime drugog muslimana.
Drugo, zabranjeno je sve ono što može dovesti do uznemirivanja muslimana u bilo kojem smislu.
Treće, strogo je zabranjeno boriti se protiv muslimana i ubiti ga.
Četvrto, zabranjeno je pokazati na muslimana oružjem, makar se radilo o igri i zabavi.
Peto, zabranjeno je prestrašiti muslimana.
Šesto, zabranjeno je sve ono što vodi u zabranjeno, bilo ozbiljno ili u šali, pa makar se i ne desilo ono što je zabranjeno.
Sedmo, zabranjeno je drugome davati sablju koja je isukana (oružje koje nije zakočeno), jer čovjek može nenamjerno pogriješiti pa raniti ili ubiti drugog muslimana.
Osmo, Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Ko digne oružje na koga, njegova krv nema svetosti, pa makar oružje nakon toga i odložio” znače sljedeće: ubistvo onoga ko se digne na oružje da bi njime ubijao ne povlači za sobom odmazdu ni obaveznost krvarine. En-Nesai je ovaj hadis uvrstio u poglavlje o zabrani prolijevanja nedužne krvi. Treba znati da ovaj hadis ne znači da je dozvoljeno ubiti onog čovjeka koji izvadi sablju iz korica, odnosno vatreno oružje.
———–
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf