Što se tiče reklamiranja TV i radio kuća koje sadrže zabranjen program, kao što su erotski filmovi, muzika, razgolišavanje, razne serije koje ruše moral pojedinca, ono nije dozvoljeno ni u kom slučaju, jer se na taj način one jačaju i pomažu u širenju fesada (nereda) među Muslimanima. Kaže Allah subhanehu ve te'ala: “Zaista žestoka kazna, na ovome i onome svijetu, čeka one koji vole da se među i o vjernicima razvrat širi.” (Sura En-Nur, 19). Šejh ibn Usejmin je ubrojao one, koji, putem medija, plasiraju i prenose razvratne emisije, u one koji vole da se među vjernicima razvrat širi, što znači da se ovaj ajet odnosi i na njih. Nije potrebno imati veliko znanje da bi zaključili da nije dozvoljeno pomagati one koji šire razvrat među Muslimanima, a u njihovo pomaganje spada njihovo reklamiranje. Takođe, nije dozvoljeno reklamirati tržišne centre u kojima se prodaju haram proizvodi, a dokaz za to su opšte riječi Allaha subhanehu ve te'ala: “…a nemojte se pomagati u zlu i nasilju.” (El-Maide, 2). Nema sumnje da je reklamiranje objekata u kojima se prodaju zabranjene stvari, pomaganje tih objekata u zlu i grijehu. To što on nudi dobro sumu novca ne treba ništa da znači, jer je to u odnosu na štetu, koja će se počiniti njihovim propagiranjem i zavođenjem ljudi neznatno. Zatim, šerijatsko pravilo glasi “El-mekasidu la tuberriru-l-vesile”- Cilj ne opravdava sredstvo (ili pak opravdava kao što je to slučaj kod Ihvanu-l-muslimina)
Dipl. isl. pravnik – Semir Imamović

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Ovaj vid poslovanja islamski pravnici nazivaju “šeriketu-l-anan” i definišu ga kao zajedničko ulaganje imetka od strane dvojice ili više ljudi, obrtanje tog imetka i dijeljenje zarade po dogovoru.”

Šerijatski uslovi koji se vežu za ovu vrstu zajedničkog ulaganja se mogu podijeliti u tri vrste:

a) Uvjeti uloženog imetka

1. Da bude poznat i precizno određen. To zbog toga što se na kraju posla prvo vrati uloženi imetak svakoj od strana, a zatim se dijeli dobit. Ako nije poznat imetak svakog od njih, to se neće moći uraditi.

2. Da bude prisutan u vrijeme kupovanja robe koju su planirali uzimati (kupovati) i obrtati, a nije obavezno da bude prisutan pri samom sklapanju ugovora.

Ne uvjetuje se ulaganje iste količine imetka, kao što se ne uvjetuje jednakost vrste imetka.

Ako se dogodi da ulože različit imetak (kao što su na primjer različite valute), prilikom podjele dobiti, svaki od njih uzima svoj imetak, pod uvjetom da je u obrtanju korišten i jedan i drugi imetak, a uzima u onoj vrsti imetka kojom se poslovalo, ako je korišten samo jedan imetak, s time da se pretvaranje jednog imetka u drugi vrši na osnovu cijene koja je vladala na dan sklapanja ugovora.

U slučaju da izmiješaju uloženi imetak (što se ne postavlja kao uvjet), bilo stvarno, tako da nije moguće napraviti razliku između jednog i drugog imetka, bilo pravno, tako što svaki od ulagača izgubi pravo na neovisnost u raspolaganju i posjedovanju, i dogodi se šteta, podjednako će snositi štetu, čak i onda kada šteta zahvati imetak jednog od njih ili bude veća.

b) Uvjeti koje se vežu za samog ulagača

1. Da bude od onih kojima je šerijat dozvolio raspolaganje imetkom (punoljetan, pametan, razborit-uračunljiv u raspolaganju imetkom i svojevoljan). Dozvoljeno je udruživanje sa nevjernikom pod uvjetom da se ne osamljuje u poslu, iz straha da ne zaprlja zaradu haramom.

c) Uvjeti koji se vežu za dobit (profit)

1. Da profit bude poznat. U suprotnom, udruživanje neće biti ispravno i punovažno, osim u slučaju postojanja raširenog običaja, koji nalaže da se dobit dijeli na određeni način.

2. Da bude uopšten (10%, 20% i sl.), a ne određen cifrom (500 KM i sl.), jer postoji mogućnost da to bude sva zarada i da se na taj način obavi neravnopravna podjela.

Ne uvjetuje se da dobit bude podjednako podijeljena i da bude prema uloženom imetku, nego je dozvoljeno ulagačima da se na početku dogovore oko razlikovanja u dobiti.

Što se tiče samog posla i obrtanja imetka, ulagači se mogu dogovoriti da svi podjednako učestvuju u raspolaganju imetkom, prema običaju koji je poznat u određenom predjelu među trgovcima, a mogu se dogovoriti da sav posao, od samog, početka preuzme jedan od njih.

Koja su to osnovna pravila prilikom sklapanja ugovora sa saučesnicima u poslu?

Odgovor na ovo pitanje može se naći u prethodnom odgovoru.

Na osnovu pomenutih uvjeta, mogu se izvući sljedeća pravila:

1. Udruživanje (saučestvovanje) se ostvaruje i sklapa bilo kojim izrazom ili postupkom koji ukazuje na njega, na osnovu šerijatskog pravila “El ibretu fil ukudi bil mekasidi vel meani la bil elfaz vel mebani” ( Ugovori se temelje na namjerama i suštinskom značenju, a ne na izrazima i jezičkim konstrukcijama)

2. Udruživači moraju definisiati i precizirati imetak kojeg ulažu.

3. Posao može preuzeti jedan od ulagača i raditi u skladu sa običajem koji preovladava među udruživačima, a mogu podjednako učestvovati u poslu.

4. Nije ispravno udruživanje od strane osobe kojoj je šerijat zabranio raspolaganje imetkom (dijete, nerazborita i neuračunljiva osoba, luđak i onaj koji je pod prisilom ušao u njega)

5. Određivanje dobiti na način koji odgovora objema stranama i u kojem mogu učestvovati obje strane podjednako, a ne na način koji može odvesti nepravdi i međusobnoj zavadi. Pravilan način određivanja dobiti (profita) jeste po postotku ili po dijelovima (1/3, 1/2). Prije nego li se podijeli profit vraća se glavnica svakom od ulagača.

6. Miješanje imetka, a samim time i odustajanje od isključivog prava na raspolaganje, povlači za sobom zajedničko snošenje štete.

Možemo spomenuti još neka pravila koja se odnose na zajedničko ulaganje ili udruživanje, a koja se ne mogu shvatiti iz odgovora na prvo pitanje.

1. Obostrano zadovoljstvo u udruživanju i poslovanju zajedničkim imetkom, na osnovu riječi Allaha subhanehu ve te'ala: “O vjernici jedni drugima na nepravedan način imetak ne prisvajajte, ali vam je dozvoljeno da uz obostrano zadovoljstvo trgujete.” (En-Nisa, 29)

2. Osnova u stvarima i postupcima mimo ibadeta je dozvola, što u ovom slučaju znači, da je određena stvar koja se veže za udruživanje u osnovi dozvoljena sve dok ne dođe dokaz koji je zabranjuje, bilo jasan kur’anski i hadiski tekst, bilo jednoglasno mišljenje islamskih učenjaka.

3. Dozvoljeno je u ugovorima postavljati uslove, sve dok se oni ne suprostavljaju kur'anskim i hadiskim tekstovima ili dok ne budu dozvoljavali zabranjeno i zabranjivali dozvoljeno. Kaže šejh Sa'di: “Kullu šartin lazimun lil akidi, fil bej'i ve nnikahi vel mekasidi, illa šuruten hallelet muharrema ev aksuhu fe batilatun fa'lema”

4. Strogo pridržavanje dogovorenog i ispunjavanje uvjeta, prema riječima Allaha subhanehu ve te'ala:“Ja ejju hellezine amenu evfu bil ukud”(El-Maide, 1)

5. Da ugovor bude sklopljen na principima pravde i samilosti koje zagovara islam i da bude daleko od nepravde, prevare, štete i obmane.
Dipl. isl. pravnik – Semir Imamović

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Ugovori se u islamskom pravu dijele u dvije vrste:

1. Obavezujući-ugovori koji sklapanjem postaju obavezni i ni jedna strana nema pravo prekinuti ugovor bez pristanka druge strane, kao što je kupoprodaja, najamnina.

2. Neobavezujući (dozvoljeni)- ugovori koje svaka od strana može prekinuti kada želi, pa makar se ne slagala druga strana, kao što je udruživanje (šerika), zastupništvo (vekala), pozajmljivanje određene stvari (arija) i slično.

Ako si mislio na pravila oko raskidanja ugovora među udruživačima (šureka), većina islamskih učenjaka smatra da je udruživanje ili zajedničko ulaganje (što je jedna od vrsta šerike-udruživanja), neobavezujući ugovor kojeg može prekinuti svaki udruživač ili suparnik kada god hoće, s time da svaki ulagač dobije svoju glavnicu ili profit ako ga je bilo. Imam Malik smatra da je ovaj ugovor obavezujući i da se ne prihvata njegov raskid osim uz međusobnu saglasnost. Ako bi jedna od strana zahtjevala pretvaranje robe kojom su trgovali u novac i vraćanje glavnice svakom od ulagača, stvar će se iznijeti pred kadiju koji će odlučiti šta da se radi. Neki savremeni učenjaci su pokušali napraviti spoj između ova dva mišljenja, pa su rekli da je udruživanje neobavezujući ugovor u osnovi i postaje obavezujućim tek kada se počne sa zajedničkim poslovanjem, miješanjem imetka i kupovanjem robe. Razlog za uzimanje ovakvog stava jeste postojanje mogućnosti da posao krene, uloži se napor i trud u pripremanju sredstava, kupi se roba, a onda iznenada jedna od strana zatraži svoj imetak nazad i napuštanje šerike (udruženja), što bez sumnje nanosi izvjesne štete njegovim partnerima.

Ako si mislio na raskidanje ugovora između poslodavca i radnika, ono ne može biti jednostrano, zbog toga što se radi o iđari (najamnini), koja spada u obavezujuće ugovore. Opravdanim razlogom prekidanja iđare (najamnine) se smatra jedna od 4 stvari:

1. Međusobni dogovor oko raskidanja ugovora.

2. Ispunjenje krajnjeg roka ugovora. Kada se iđari (najamnini) odredi krajnji rok (mjesec dana, dvije godine i sl.) ili se odredi posao kojeg treba uraditi, ona se prekida ispunjenjem dogovorenog roka i završetkom dogovorenog posla.

3. Završetkom roka koji je određen za isplatu najamnine. Ako poslodavac nebi odredio krajnji rok trajanja ugovora između njega i radnika, međutim odredio rok za plaćanje nadnice ( svaki mjesec, svakih šest mjeseci), svaka od strana ima pravo da prekine ugovor nakon tog roka ili da nastavi.

4. Nemogućnost jedne od strana da ostane pri ugovoru, osim uz veliku štetu koja nije predviđena ugovorom. Oko ovog uzroka postoji jako razilaženje između većine islamskih učenjaka, koji smatraju da se ugovor u ovom slučaju ne može jednostrano prekinuti i učenjaka hanefijskog mezheba i ibn Hazma koji kažu da se može prekinuti.
Dipl. isl. pravnik – Semir Imamović – islambih.org 2000.-2001. god.

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Muslimanu nije dozvoljeno kupiti ženu koja se prodaje kao bijelo roblje iz sljedećih razloga:

1. Te žene nemaju status robinja, pa makar ih ljudi tako nazivali. U obzir se uzimaju šerijatska značenja i pojmovi, a ne značenja koja ljudi uvode i izmišljaju. Jedini put dolaska do robinja je borba na Allahovom putu i to opet uz dozvolu islamskog vladara.

2. Poznato je da su te žene razvratnice i prostitutke, koje sa sobom nose različite zarazne bolesti, tako da nije dozvoljeno izlagati svoj i živote drugih muslimana opasnosti.

3. Učestvovanje u grijehu sa onima koji prodaju te žene, sa ciljem širenja fesada, i njihovo pomaganje u ostvarivanju prljavih ciljeva.

4. Loš primjer ljudima.

Šta misli taj brat kako bi ljudi gledali na njega i ostale multezime, kada bi saznali da je njegova žena kupljena na pijaci na kojoj se prodaje bijelo roblje i koliko bi to bilo negativno po naš da'vet.

5. Šerijatsko pravilo glasi: “Šteta se ne otklanja sličnom ili većom štetom od nje”.

Savjetujem brata da se strpi na pomenutom iskušenju i neka zna da mu Allah time želi podići stepen kod Sebe i očistiti ga od grijeha. Neka ne gubi nadu u Allahovu milost i neka Ga moli u vremenima kada se dova posebno prima, prije svega u zadnjoj trećini noći, imajući na umu riječi Allaha subhanehu ve te'ala: “Ima li koga da traži nešto, da mu dam ono što traži.” (Buharija i Muslim).
Dipl. isl. pravnik – Semir Imamović – islambih.org 2000.-2001. god.

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Oralni seks je dozvoljen, a dokazi za to su:

1. Uopćene riječi Allaha subhanehu ve te'ala: “Žene vaše su njive vaše, i vi njivama svojim prilazite kako hoćete.” (El-Bekare, 223)

2. Šerijatsko pravilo “Osnova u svim stvarima, mimo ibadeta, je dozvola, sve dok ne dođe opći ili poseban dokaz koji zabranjuje određenu stvar.”

Pošto se, kada je u pitanju polni odnos, zabrana prenosi samo za općenje u stražnjicu i općenje u toku menstruacije ili postporođajnog ciklusa (nifasa), ostale stvari i postupci prilkom općenja ostaju na osnovi, tj. osnovi dozvole.
Dipl. isl. pravnik – Semir Imamović – islambih.org 2000.-2001. god.

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com