„I nesretni će u Džehennem, u njemu će teško izdisati i udisati; dok je nebesa i Zemlje, u njemu će ostati – osim ako drukčije Gospodar tvoj ne odredi. Gospodar tvoj, zaista, radi ono što želi. A sretni će u Džennet; dok je nebesa i Zemlje, u njemu će boraviti – osim ako drukčije Gospodar tvoj ne odredi; biće to dar koji će neprekidno trajati.“ (Hud, 107-108)

U ovim ajetima, i u pogledu skupine koja će u Vatru, kao i u pogledu skupine koja će u Džennet, spominje se izuzimanje da će u njima boraviti dok traju nebesa i Zemlja, osim ako Allah drukčije ne odredi.

Imam Begavi spominje da postoji razilaženje uleme u pogledu značenja ovog izuzimanja „osim ako Allah drukčije ne odredi…“

Neki učenjaci spominju da se izuzimanje u pogledu nesretnih odnosi na vjernike koji su zbog svojim grijeha ušli u Vatru, te će nakon što provedu određeno vrijeme biti izvedeni.“

Dakle, oni su spomenuti među onima koji su nesretni, pa ih je Allah izuzeo i spomenuo kao one koji će postati sretni, te ući u Džennet.

Kada je u pitanju spominjanje izuzimanja sretnih, ono se odnosi na njihov boravak u Vatri, prije nego li uđu u Džennet.

Drugi učenjaci kažu: „Kada je riječ o obje skupinje, to se odnosi na njihov boravak na dunjaluku, u kaburu i zagrobnom životu, između smrti i proživljenja, tj. oni će vječno ostati u Džennetu i Vatri, osim taj period koji se izuzima.“ Dakle, neće biti u Vatri ili Džennetu, osim taj period.

Neki učenjaci kažu da riječ „illa/osim“, označava veznik „ve/i“, tj. i Allah je tako odredio, tj. htio je da ostanu vječno.

U svakom slučaju, ajeti ne ukazuju da će oni koji uđu u Džennet, iz njega izići, niti da će oni koji su zalužili vječnu kaznu, iz nje izići i da je Dzehennem prolazan.

1. Dodirivanje mushafa bez abdesta
Većina islamskih učenjaka smatra da Mushaf ne smije dodirivati, džunup i žena koja je u menstrualnom ili postporođajnom ciklusu, ali ni osoba koja nije pod abdestom. Njihov dokaz jeste ajet u kojem Allah Uzvišeni kaže: „Njega ne dodiruju osim čisti“, i hadis u kojem stoji: „Kur’an ne dodiruje osim onaj ko je čist.“
2. Učenje Kur'ana bez abdesta, ali bez dodirivanja mushafa
Učenje Kur'ana u tom slučaju je dopušteno. Rekao je imam Nevevi: „Muslimani su složni da je onome ko ima malu nečistoću (tj. bez abdesta je), dozvoljeno učiti Kur'an, ali je bolje da se abdesti.“ (El-Medžmu’, 2/163.)
Dokaz za ovo je hadis u kojem je Ibn Abbas izvijestio kako je bio kod Mejmune, supruge Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i prenoćio, a ona mu je tetka po majci. On je rekao: “Legao sam na bok naslonivši se na jastuk poprijeko, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa svojom suprugom uzduž, i zaspao, i kada je bilo pola noći odnosno malo prije, ili malo poslije ponoći, probudio se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, protrljao svojom rukom po očima (odaginjući pospanost s lica) i potom proučio deset završnih ajeta poglavlja Ali-‘Irnran. Zatim je ustao do obješenog mješčića (vode) i uzeo abdest iz njega perući dobro dijelove tijela, a potom ustao da klanja…“ (Buhari i Muslim)
Buharija je u svome Sahihu ovo poglavlje naslovio: UČENJE KUR'ANA NAKON HADESA (GUBLJENJA ABDESTA)
U svome komentaru na Sahih Muslima (6/46), imam Nevevi veli: „On je dokaz dozvoljenosti učenja Kur'ana bez abdesta, što je jednoglasan stav učenjaka.“
3. Učenje Kur'ana bez dodirivanja, od strane žene koja je u menstrualnom ciklusu
Islamski učenjaci nemaju jedinstven stav po ovome pitanju. Većina islamskih pravnika (hanefije, šafije i hanbelije), smatraju da je takav postupak zabranjen. Njihov dokaz je hadis kojeg bilježi imam Tirmizi: „Žena u hajzu i džunup, ne uče ništa od Kur'ana.“ Prema hanefijama, ukoliko bi osoba proučila nešto od Kur'ana, s namjerom dove ili zikra, a ne učenja Kur'ana, to ne bi bilo sporno. (El-Mevsu'atul-fikhijjetul-kuvajjtijjeh, 18/321).
4. Dodirivanje prevoda Kur'ana (tefsira) i učenje iz njih
Prevodi Kur'ana imaju status tefsira, i u vezi njihovog dodirivanja od strane žene koja je pod hajzom, postoji razilaženje. Ima onih učenjaka koji to dozvoljavaju, dok postoje i oni koji takav postupak osporavaju. Također, postoje i učenjaci koji kažu: Ako postoji više tefsirskog teksta nego kur'anskog, tada je dozvoljeno dodirivati, ali je pokuđeno. Prema hanefijama, ženi u hajzu i onome ko nije čist, zabranjeno je dirati Kur'an, pa makar bio napisan i na neki drugi jezik.

Shodno napisanom, ukratko se može reći sljedeće:
1. Osoba koja nema abdesta: Smije učiti Kur'an bez dodirivanja, ali prema većini učenjaka ne smije dodirivati Kur'an.
2. Osoba koja nema abdesta: Smije dodirivati tefsire i prevode Kur'ana, pod uslovom da kur'anski tekst nije većina i smije iz njih učiti.

3. Žena koja je u hajzu: Prema većini učenjaka ne smije učiti Kur'an nikako, ni bez dodirivanja.
4. Žena koja je u hajzu: Ne smije dodirivati Muhaf, a status mushafa imaju i tefsiri i prevodi gdje kur'anskog teksta ima više nego drugog govora.

Prema imamu Maliku, shodno jednom stavu Ahmeda i taj stav je odabrao i Ibn Tejmije, dozvoljeno je želi u hajzu da uči Kur'an, ali nece ga dodirivati direktno svojim rukama, negi može uciti tako sto ce npr. stranice okretati u rukavicama, ili necim sto ce odvojiti direktan kontakt ruke. Takodjer, moze da uci iz mobitela, jer mobitel nema status mushafa. Ovaj stav su odabrali i Ibn Baz, Muhamed Munedždžid….

Alejkumuselam.

„O Merjem!“, rekoše oni, učinila si nešto nečuveno! Hej ti, koja u čednosti ličiš Harunu , otac ti nije bio nevaljao a ni mati tvoja nije bila bludnica.“

U ajetu je korišten izraz „ja uhte Harun“ što u bukvalnom prijevodu znači: „O sestro Harunova.

Šta se misli pod sestrom i na kojeg Haruna se misli, u vezi tih pitanja postoji nekoliko stavova, a navodi ih imam Kurtubi:

1. Misli se na Haruna, Musaovog brata, odnosno: O ti koja si u svojoj pokornosti sestra Musaovom bratu, tj. slična si bila njemu u pokornosti.
2. Po ovom stavu, Merjem nije bila direktna sestra Haruna, Musaovog brata, nego je bila iz njegove loze, pa je nazvana sestrom.
3. Imala je brata po ocu koji se zvao Harun.
4. Harun je bio dobar čovjek iz Merjeminog perioda.
5. U to doba bio je jedan izraelćanin koji se posvetio samo ibadetu, pa je ona nazvana sestrom njegovom, tj. bila mu je slična u ibadetu, jer se posvetila robovanju u hramu.

Dakle, ni po kojem od ovih mišljenju ne radi se o tome da je Merjem direktna sestra Haruna, Musaovog brata.

Da se radi o nekom Harunu iz perioda Merjeme, dokaz je predaja koju bilježi Muslim, a u kojoj Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o tome kaže: „Oni su svojoj djeci davali imena prijašnjih vjerovjesnika.“

Nakon svega ovoga, Kurtubi zaključuje da je dozvoljeno djeci davati imena vjerovjesnika. (Pogledati: El-Džami'u li ahkam-l-Kur'an, 11/100.)