Tekst hadisa:

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kazao: “Imam je postavljen da bi se slijedio, pa kada on donese tekbir i vi to učinite i nemojte činiti tekbir sve dok on ne učini. Kada on učini ruku (pregibanje u namazu) i vi tako postupite, a nemojte to činite dok on ne učini. Kada on kaže: semiAllahu limen hamideh, vi izgovorite: Allahumme rabbena leke-l-hamd. Kada imam učini sedždu i vi je učinite i nemojte je činiti dok je imam ne učini. Kada on obavlja namaz stojeći i vi tako obavljajte, a ukoliko klanja sjedeći i vi svi klanjajte sjedeći.“

Izvor hadisa i njegova ocjena

Bilježi ga Ebu Davud u poglavlju o namazu (603).Osnova hadisa, kao što kaže Ibn Hadžer se nalazi u dvije vjerodostojne zbirke hadisa, Buahrijinoj i Muslimovoj.

Zbog čega je Ibn Hadžer izabrao Ebu Davudovu verziju, a nije Buharijinu i Muslimovu?

Postoje dva razloga, a oni su :

1.Ebu Davudova verzija je potpunija i obuhvatnija

2.U Ebu Davudovom sunenu se nalazi izraz: Ne činite ruk'u i ne činite sedždu…dok kod Buharije i Muslima taj izraz ne postoji.

Kratki komentar hadisa:

Ovaj hadis je dokaz obaveznosti slijeđenja imama u namazu, pa prema tome onome ko klanja iza njega zabranjeno je sljedeće: preticanje imama (musabekatuhu), istovremeno činjenje pokreta (muvafekatuhu), i kašnjenje za njim (et-te'ehhuru anhu).

Kada je u pitanju prvo stanje tj.preticanje imama, ono ima značenje da onaj ko klanja za imamom čini pokrete prije imama, što je po koncenzusu učenjaka zabranjeno.Ukoliko tako čini namjerno i znajući za zabranu, namaz mu je pokvaren po ispravnijem stavu učenjaka.

A ukoliko klanjač to učini iz nemara ili neznanja, namaz mu je ispravan, ali je obavezan da ponovi one radnje koje je učinio prije imama.

Kada je u pitanju drugo stanje, tj.istovremeno činjenje pokreta sa imamom tu imamo dva stanja.Prvo stanje je da zajedno sa imamo donese početni tekbir.Ukoliko tako učini namaz mu je neispravan.Drugo stanje je da početni tekbir donese iza imama, a ostale radnje da čini zajedno sa njim.U takvom stanju namaz mu je ispravan, ali je pokuđen.

Kada je u pitanju treće stanje, tj.kašnjenje iza imama i tu imamo više situacija.Ukoliko kasni iza imama zbog opravdanog razloga, kao npr.iz nemara, postupiće tako da uradi ono što je zakasnio i nastaviće da slijedi imama.Međutim ukoliko čovjek toliko kasni da imam ponovo čini radnju koju on nije ni učinio, nastaviće da klanja za imamom, ali mu se se onaj rek'at koji je zakasnio neće računati, pa će ga naklanjati. A ukoliko kašnjenje bude bez raloga, onda mu je namaz pokvaren.

Pitanje:Šta se podrazumjeva pod pojmoj „slijeđenje imam“?

Po tom pitanju imaju dva stava:

Prvi stav: Pod tim pojmom se podrazumjeva slijeđenje imama u vanjskim pokretima, a ne u nijjetu namaza.Ovo je stav imama Šafije, jedan od stavova imama Ahmeda i stav zahirijja.

Drugi stav: Pod tim pojmom se podrazumjeva slijeđenje imama i u vanjskim pokretima i u nijjetu namaza.Ovaj stav zastupaju imam Malik, imam Ebu Hanife, i to je poznati stav u mezhebu imama Ahmeda. Svi oni kažu:“Ukoliko se nijet onoga ko klanja iza imama razlikuje od nijeta imama, takav pistupak kao da nije ni urađen, jer nema veće razlike između imama i muktedije od razlike u nijjetima.“

Hadis je dokaz da je najpotpunije slijeđenje imam ono slijeđenje kada muktedija neposredno nakon imama učini pokret bez imalo kašnjenja.

Izvor:Minhatu-l-allam fi šerhi bulugi-l-meram, šejh Abdullah Fevzan, 3/374-378

Preveo:Senad Muhić

Preuzeto sa stranice https://subuluselam.wordpress.com koju uređuje prof. Senad Muhić

Rekao je Ibn Kudame: „Za obaveznost džihada uslovljava se sedam uslova, a oni su:

1.da čovjek bude musliman,(el-islam)

2.da je punoljetan,(el-bulug)

3.da je razuman,(el-akl)

4.da je slobodan, tj.nije rob, (el-hurrijjetu)

5.da je muškarac,(ez-zukurijjetu)

6.da bude čist od mahana tj.da je sposoban,(es-selametu mine-d-dareri)

7.da posjeduje određenu količinu imetka koja mu je potrebna,(vudžudu-n-nefekati)

Islam, razum, i punoljetsvo su uslovi i za ostale propise, jer nevjernik nije pouzdan u džihadu, dok nerazumna osoba ne razumije značenje džihada, a malodobna nema čvrstu namjeru.

Prenosi si se od Ibn Omera, da je kazao: “Na dan Uhuda, kada mi je bilo četrnaest godina, predložio sam Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, da se borim, pa mi nije dozvolio.“

Kada je u pitanju uslov slobode, za to imamo dokaz u predaji gdje se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, prihvatao prisegu slobodnog na islam i na borbu, dok je od roba prihvatao samo prisegu na islam.

Peti uslov jeste da je muškarac, a dokaz tome je predaja od Aiše, u kojoj je upitala da li je ženama obaveza, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kazao: “Vama je obavezan džihad u kojem nema borbe, a to su hadždž i umra.“

A još tome treba dodati da žena nije sposobna za borbu zbog njene prirodne slabosti.

Šesti uslov je da bude sposoban, a taj uslov podrazumjeva da džihad nije obavezan bolesnoj i hromoj osobi, zbog ajeta: “Nije grijeh ni slijepom, ni hromom, ni bolesnom…“

Sedmi uslov jeste da posjeduje dovoljnu količinu imetka, a dokaz tome je ajet: “Neće se ogriješiti nemoćni i bolesni, a ni oni koji ne mogu da nađu sredstva za borbu, samo ako su prema Allahu i Poslaniku iskreni.“

Ako džihad bude u mjestu koje je udaljeno toliko da ne treba skraćivati namaz, onda mu se uslovljava da porodici svojoj ostavi onoliko imetka koliko bi im bilo dovoljno dok njega nema, zatim mu se u tom slučaju uslovljava da posjeduje oružje kojim će se boriti, a prevozno sredstvo mu nije uslov jer ne prelazi toliku razdaljinu nakon koje bi trebao skraćivat namaz.

A ako bi išao u borbu koja se nalazi na razdaljini gdje treba da skraćuje namaz, onda se uslovljava i prevozno sredstvo, zbog ajeta: “…ni onima kojima si rekao, kada su ti došli da im daš životinje za jahanje:Ne mogu naći za vas životinje za jahanje, pa su se vratili uplakani, tužni što ne mogu da ih kupe.“

(Izvor:El-Mugni, 9/197-198)

Prof. Senad Muhić

Preuzeto sa stranice https://subuluselam.wordpress.com koju uređuje prof. Senad Muhić

“Žena može da bira da li će joj odjeća biti crne, zelene, crvene ili neke druge boje. Ukoliko smatra da se oblačenjem crne odjeće približava Allahu Uzvišenom, u tom slučaju čini novotariju. Ukoliko smatra da joj crna bolje pristaje i da se njome više zaštićuje od pogleda muškaraca, ili iz razloga što je odjeća crne boje jeftinija,a ne zbog toga što je oblačenje crne odjeće ibadet, tada nema problema da je obuče. Ukoliko smatra da crna odjeća ima neku posebnost i da spada u ibadet, onda je to novotarija i takav postupak nije ispravan.Međutim, ukoliko se crna odjeća oblači zbog oponašanja određene grupe nevjernica ili žena koje čine novotarije, tada nije dozvoljena odjeća crne boje…“

U fetvama Stalne komisije stoji: „Odjeća žene ne mora da bude samo crne boje, nego joj je dozvoljeno da obuče odjeću bilo koje boje, a koja pokriva njena stidna mjesta i koja nije nije specifična za muškarce, te da nije uska tako da oslikava njene djelove tijela i da ne izaziva fitnu.“ (17/108)

Na drugom mjestu stoji:”Crna odjeća za ženu nije obavezna, i ona može da koristi bilo koju boju koja je specifična za žene, te koja ne privlači pozornost i koja ne izaziva fitnu.“

Odgovor: http://www.binbaz.org.sa/mat/18559

Prof. Senad Muhić

Preuzeto sa stranice subuluselam.wordpress.com koju uređuje prof. Senad Muhić

Upitan je šejh Usejmin o ulasku nemuslimana u prostorije džamije zbog slušanja predavanja, pa je odgovorio:

“Da, to je dozvoljeno, jer u tome je velika korist i takvim postupkom on nimalo ne šteti džamiji. Kao što je dozvoljeno da nemusliman uđe u džamiju da popravi nešto u njoj od onoga što je pokvareno, tako mu je dozvoljeno i da uđe kako bi saslušao predavanje koje će mođda biti uzrokom da krene pravim putem. Dokaz dozvole ulaska i boravka nemuslimana u džamiji je postupak Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kada je Sumamu b.Esala(zarobljenika) držao zarobljenog (privezanog) u džamiji.

El-Idžabat ala es'ileti-l-džalijat, 1/21-22

Sa arapskog preveo:Senad Muhić

Preuzeto sa stranice subuluselam.wordpress.com koju uređuje prof. Senad Muhić

1.Ako znakovi na dresovima sadrzavaju nevjernička obilježja vezana za vjeru, kao npr.krst i druga vjerska obilježja, onda nije dozvoljeno prodavati, niti kupovati niti nositi.

2.Ako su na dresovima ispisana nevjernička imena ili postoje slike tih igrača, i u tom je slučaju haram kao u prethodnom.

3.Ako znakovi na dresovima ne ukazuju niti na vjerska obilježja niti sadrže imena igrača nevjernika, nego se na njima nalaze znakovi određenih kompanija koje su u osnovi dozvoljene, onda u tome nema problema.

Fetava-l-ledžneti-daimeti, 24/24-25, u sastavu komisije Ibn Baz, Gudejan, Fevzan, Abdul Aziz Ali Sejh, Bekr Ebu Zejd.

Preveo: prof. Senad Muhić

Preuzeto sa stranice subuluselam.wordpress.com koju uređuje prof. Senad Muhić