I kad ti, Božiji Poslaniče, reče Zejdu b. Harisi, radijallahu anhu, koga je Allah blagodarovao islamom, a koga si i ti blagodarovao oslobodivši ga ropstva i posinivši ga: “Zejde, zadrži svoju ženu, Zejnebu b. Džahš, nemoj se od nje rastaviti i boj se Allaha izvršavajući vjerske naredbe, a sustežući se od vjerskih zabrana!”, u duši svojoj krio si da te Sveznajući Allah obavijestio da će se Zejd rastaviti od Zejnebe i da ćeš se ti njome oženiti; ti si skrivao da će Allah to objelodaniti. Ljudi si se plašio, a preče ti je Silnog se Allaha bojati. I nakon što je Zejd, radijallahu anhu, živio sa Zejnebom stanovito vrijeme i od nje se razveo te je istekao priček poslije rastave, Uzvišeni je Allah Poslanika oženio Zejnebom b. Džahš, radijallahu anha, da bi se obezvrijedio dotad važeći običaj da se ne stupa u brak sa ženom posinka nakon što se on od nje rastavi i njen priček istekne, i da objasni da vjernici koji tako postupe nisu griješni. Allahova se zapovijest neizostavno mora izvršiti

U tefsirima se navodi nekoliko tumačenja te riječi:
– Taberi spominje:
(Nedozvoljena) pjesma i njeno slušanje.
Doboš (bubanj).
Širk.
Nakon toga Taberi kaže: „To je svaki govor koji odvraća od Allahovog puta, a što su Allah i Njegov Poslanik, zabranili slušati… Širk i nedozvoljena pjesma svakako se u to ubrajaju.
Kurtubi pored ostalih tumačenja prenosi od Hasana Basrija da se taj izraz odnosi na muzičke instrumente i pjesmu (nedozvoljenu).

Sa'di u svome tefsiru navodi da se to odnosi na sve ono što srca odvraća od većeg cilja, tj. svaki haram govor, neistina, ogovaranje, prenošenje tuđih riječi s ciljem zavađanja ljudi, laž, vrijeđanje, itd.
—–
Dakle, ovo je širok pojam i kako kaže Taberi, odnosi se na sve ono što odvraća od Allaha, a u to se svakako ubraja sve ovo što je spomenuto.

Alejkumusselam.

Što se tiče prevoda na bosanski jezik, u nekim prevodima nije prevedeno različito, nego isto.

Dakle, i 3. i 5. ajet preveden je isto:

„niti ste vi obožavaoci Onoga Koga ja obožavam“,

a to je učinjeno vjerovatno iz razloga što neki mufessiri drugu rečenicu (5. ajet) tumače samo kao potvrdu značenja prve rečenice (3. ajet).

Ovdje ću navesti prevod tih ajeta shodno tumačenju imama Taberija:

3. Vi ne obožavate ono što ja obožavam (trenutno, sada).

5. Vi nećete obožavati (u budućnosti) ono što ja obožavam (sada, trenutno).

Dakle, mufessiri imaju različita tumačenja. Neki kažu da je druga rečenica samo potvrda značenja prve, dok neki kažu da ima različito značenje, poput Taberija, ili npr. Begavija koji također kaže:

3. „Vi ne obožavate ono što ja obožavam (trenutno, sada).“

5. „Vi nećete obožavati ono što ja obožavam, u budućnosti.“

Dakle, skupina mufessira kaže da je forma ajeta ista, ali da je značenje različito, međutim, postavlja se pitanje šta je razlog tome da je značenje različito?

U 3. ajetu spominje se djelo, tj. negira se činjenje ibadeta Allahu od strane njih, a u 5. ajetu spominje se opis, u smislu da je to nečinjenje ibadeta postalo njihovo stalno svojstvo i sada, a i u budućnosti.

Riječ „abid(un)“ označava particip aktivni koji se, između ostalog može odnositi i na buduće vrijeme, što hoće reći da je takvo stanje postalo njihov stalni opis (vasf lazim).