Pustanje brade je prema brojnim hadisima obavezno. Jedan od tih hadisa kaze: Razlikujte se od idolopoklonika, pustajte bradu, a potkresujte brkove. U drugom se takodjer imperativom kaze: Pustajte brade, a potkresujte brkove. U trecem stoji: Deset je sunneta prijasnjih vjerovjesnika: sisanje brkova, pustanje brade, pranje zuba misvakom. U cetvrtom hadisu Poslanik, s.a.v.s. je rekao: Sisajte brkove, pustajte brade i budite drugaciji od medzusija (vatropoklonika).

Poznato je da su idolopoklonici i vatropoklonici brijali brade. Poslanikova, s.a.v.s., zapovjed je da se razlikujemo od njih i da ih u tome ne slijedimo. Sva cetiri mezheba se slazu o obavezi pustanja brade i zabrani njenog brijanja. Hanefijski mezheb zabranjuje i potkresivanje brade osim kada ona predje duzinu jedne sake. U tom slucaju, kako stoji u djelu En-Nihaje, dozvoljeno je potkresati ono sto predje duzinu sake, a ispod toga nije dozvoljeno. U djelu Fethul-Kadir stoji da je brijanje brade obicaj Jevreja, Hindusa, medzusija i stranaca.

Poznato je i to da hanefijski mezheb ne prihvata svjedocenje na sudu osobe koja brije bradu. Stav ostalih pravnih skola je identican hanefijskom. Brijanje brade je protivno muskoj prirodi i pokusaj poistovjecivanja sa zenama. Brada je olicenje muskosti i vanjski oblik razlikovanja od zenskog roda. Onaj ko brije bradu je u najmanju ruku feminizirani muskarac, imitator zena, onaj koji mijenja Allahov oblik stvaranja ili slijepi imitator drugih naroda. Da li smo se ikada zapitali zasto Allah muskarcima stvori bradu, a zenama ne?

Na pitanje odgovorio: mr. Senaid Zaimovic
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Veoma je tesko dati adekvatan savjet u situaciji kao sto je vasa. Ali je zato veoma lahko konstatovati da kada se radi o izboru između vjernika i onog kome je do vjere stalo kao do lanjskog snijega, da se prednost ima dati vjerniku. Zalosno je da vasi roditelji ne shvataju da jedini garant postivanja vasih prava i razumijevanja jeste vjera, jer je ona najbolji parametar vrednovanja ljudskih djela. Sve drugo je relativno. Dok na izbor supruge utiču ona četiri, u hadisu spomenuta faktora,: tjelesna ljepota, materijalni uslovi (bogatstvo), porijeklo i vjera, dotle su u izboru muza, prema hadisu, presudni vjera i moral: “Kada vam dođe neko s čijom ste vjerom i moralom zadovoljni, ozenite ga. A ako to ne učinite, pojavit će se smutnja i veliki nered na zemlji.” (Et-Tirmizi)

Koliko djevojaka gledaju na faktor vjere kao motiv koji ih treba navesti na udaju za određenog mladića? Koliko djevojaka prije udaje ispitaju proslost mladića za kojeg se udaju? Da li im je bitno radi li se o moralnoj ili nemoralnoj osobi? Sta je ustvari udajni kriterij kod većine djevojaka u Bosni i Hercegovini? Zaslijepljenost izgledom, sarmom, bogatstvom ne dozvoljava djevojki da vidi stvarnu ličnost koja se, na nesreću mnogih djevojaka, pokaze tek nakon udaje.

Mladić bez vjere sklon izlascima sa djevojkama i zabavi, ne moze biti dobar muz jer će to sutra u braku nastaviti raditi. Mladić sklon alkoholu ne moze biti dobar muz pa ma koliko bio fin i pazljiv, jer unosenjem alkohola u kuću, on unosi najveće zlo. Zlo nikada ne moze donijeti sreću. Mladić koji ne pada Allahu na sedzdu, ne moze biti dobar muz jer ne postuje islamske upute o postivanju zeninih prava. Kako će tek popstovati njena prava? Bogat mladić bez vjere će vam ponuditi sve u zivotu jer ima čim, ali vam ne moze pruziti dusevno zadovoljstvo jer ga ni sam nema. Bogatstvo je izazov koji danasnje muzeve, ukoliko nemaju unutrasnjeg čuvara, vodi u svijet kocke i zena. Ne vjerujem da postoji djevojka koja bi bila spremna na spoznaju da pored nje kao supruge, njezin muz ima i ljubavnicu sto je sasvim normalno u krugovima kojima su gornje spomenute stvari glavni kriteriji u odabiru muza.

Ako vam je Islam dao pravo da ne pristajete na udaju za onoga ko vam se ne sviđa, iskoristite to svoje pravo pa se udajte za onoga ko će vas učiniti srećnim. Ako ne znate same onda trazite pomoć svojih najblizih. U stara vremena izbor supruga i supruge često je bio prepusten roditeljima bračnih kandidata. Danas se on smatra prevaziđenim, zato sto mlade generacije imaju drugačija mjerila i ukuse od svojih očeva. U tim svojim mjerilima, standardima, kriterijima i ukusima oni grijese mnogo vise nego njihovi roditelji. Treba imati na umu da brak nije lična stvar pojedinca, već on duboko zadire u porodične odnose. Zbog toga je nuzno posebno pri izboru muza traziti pomoć roditelja..

Pristanak roditelja je propisan zbog slijedećeg:

– zastita djevojke koja zbog svog mladalačkog zanosa i neiskustva moze posrnuti i zauvijek postati nesretnom,

– staratelj ili roditelj ima veću mogućnost uvida u stanje zaručnika. Kada bi se djevojki samoj prepustilo da trazi izabranika, mogućnost da pogrijesi u izboru je
veoma izvjesna,

– uvjetovanjem saglasnosti staratelja izbjegava se svaka mogućnost tajnosti braka. Islam poziva u obznanjivanje braka i zbog toga je propisao dozvolu staratelja, svjedoke, svadbu i veselje.

– vezivanje djevojke za određenog čovjeka ne tiče se samo djevojke već i njene uze i sire rodbine. Brak povezuje porodice. Zbog toga očevima i braći je stalo da porodica za koju se vece bude na visokom nivou morala i čestitosti. Sretan brak kćerke je ponos čitavoj porodici, a nesretan je sramota i teret.

U slučaju da su roditelji nevjernici ili ne dozvoljavaju da se djevojka uda za vjernika zbog njegove vjere, a tjeraju je da se uda za kafira, dozvoljeno je joj se udati i bez saglasnosti roditelja.

Na pitanje odgovorio: mr. Senaid Zaimovic
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Ne znam ko vam je uspostavio dijagnozu i koliko je ona relevantna, ali ljubavni sihr svakako postoji. Neki od simptoma ljubavnog sihra su:

1. Pretjerana zaljubljenost,
2. Žestoka želja za spolnim općenjem,
3. Nemogućnost podnošenja odsustva voljenog/voljene,
4. Pretjerana žudnja za viđenjem voljenog/voljene,

Svi ovi simptomi mogu da se nađu kako kod muškarca tako i kod žene. Ali mogu se naći i kod džina. Džini koji su pod uticajem ovog sihra zovu se ljubavni džini.

Ne ulazeći u ispravnost dijagnoze želim da vam kažem da vi niste smjeli nositi uzase zapis koji vam je dao „hodža“, jer svaki zapis čuva džin koji je zadužen za njega. To znači da onaj ko nosi zapis nosi i džina sa sobom. Poslanik s.a.v.s. je rekao: „Ko okači nešto (hamajliju) tome je i prepušten.” U drugom hadisu kaže: Ko okači talisman Allah dželle šanuhu mu neće dovršiti (ono što je naumio), a ko okači školjkicu, Allah ga neće zaštititi.” (Ahmed)

Taj hodža je prešao sve granice! Niste ga trebali poslušati. Inače nije dozvoljeno liječiti žensku osobu bez prisustva mahrema. A mahrem može biti samo bliži muški srodnik. U vašem slučaju, ne samo da nije postojao muškarac bliži rođak, već vam je i majku istjerao. Odmah ste trebali znati o kakvoj se osobi radi. Morali ste prozrijeti njegove namjere, ali eto sad barem znate kome ne smijete ići. Žalosno je to što neki ljudi svoje stvarne namjere kriju iza humanih djela. To što je on vama radio su grozote kojih se stidi svaki normalan čovjek.

To nisu vaše konstrukcije. Očite su namjere tog čovjeka. On nije imao pravo postavljat vam intimna pitanja. To ne spada u opis šeriatskog načina liječenja. Upoznajte majku što prije sa onim što se dešavalo unutra, a i muža ukoliko ste udati i više nikada ne idite tom čovjeku.

Ukoliko ste uvjereni da imate ljubavni sihr pročitajte u knjizi „Oštri mač u borbi protiv zlih sihirbaza“ poglavlje o ljubavnom sihru. Tamo ćete naći konkretne upute o načinu liječenja. Molim Allaha da vam pomogne.

Na pitanje odgovorio: mr. Senaid Zaimovic
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com