Kada Islam neššto proglasi haramom, kao što je zinaluk, onda on prepriječi sve puteve koji vode tom haramu zabranjujući i sva sredstva i pripreme koje dovode do toga. Islam neće da rasplamsava mirne, uspavane strasti i da otvara prostore iskuššenja pred muškarcem i ženom, da ih podstiče na nemoral ili ono što će ih približiti nemoralu ili što će utrti put do njega. Islam to sprečava i preventivno zabranjuje presijecanjem svih puteva i odstranjivanjem svega sšto navodi na to. U ove načine koje zabranjuje Islam ubraja se i osamljivanje mušškarca sa ženom koja mu nije blizža rodica. To ne znači gubljenje povjerenja prema njima, već je to zašštita od navodjenja na zlo ili lošše misli koje bi se mogle aktivirati u njihovoj podsvijesti prilikom izoliranog međusobnog susreta muškarca i žžene.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka se nipošto ne osamljuje sa žženom bez njezina pratioca; treći s njima dvoma je ššejtan“. Ovako se neutrališe eventualna sumnja i sumnjičavost bilo prema žženi ili mušškarcu. Činjenica je da žživimo u vremenu poremećenih moralnih vrijednosti i da u skladu s tim izlazak s djevojkom, ššetanje, osamljivanje u njenoj kući itd. ne predstavlja neki moralni prekršaj. Svijet, medju kojima i našs narod, se skoro pa navikao na to i počeo smatrati normalnim ponašanjem. Sa lica dana i iz običaja našeg naroda praktično su nestali pozitivni maniri i načini ophođenja mladih. U njihovo vrijeme, u tome ćemo se svi složžiti, nije bilo nemorala kao što ga danas vidimo na našim ulicama. Velikom procentu nemorala, izmedju ostalog su doprinijeli i nesmetani i slobodni izlasci dvoje mladih medju kojima je jedina spona to ššto su oboje mladi i puni strasti. Brojne su djevojke ostale unesrećene i dožžviotne usidjelice zbog toga što su dopustile da se u svom ili mladićevom stanu osame.

Ako pak i nije do toga došlo, a ono je izazivalo odredjenu dozu sumnjičavosti u dotičnu djevojku, jer ako je jednom dopustila da se osami, sutra će dopustiti da i u kuću svoga muža pusti osobu koja nije u rodbinskim odnosima s njom ili njenim mužžem. Zbog toga Islam u korijenu liječi problem. On i ne dozvoljava da se problem uopće pojavi.

Ne bi se složzio s vašim drugom koji tvrdi da se danas praktično i ne može drugačije oženiti osim ako se izlazi s djevojkom i osamljuje. Sve ovisi od toga šta trazži odredjeni mladić ili djevojka. Ako mladić tražži prolaznu zabavu i trenutno zadovoljenje svojih strasti, onda je istina ovo što tvrdi vasš prijatelj i neće mu smetati ako nadje djevojku s kojom je neko već izlazio. Ako pak traži buduću suprugu i majku svojoj djeci, onda će dobro gledati koga će izabrati. Nema sumnje da će svaki mušškarac prilikom tražženja ovakve djevojke tražžiti onu koja nije izlazila i s drugim se osamljivala. Jer je to na neki način garant da je djevojka i moralno očuvana.

Način aššikovanja danas prisutan kod nas je višse komprimitirajući vid žženskog morala nego što je u korist i svrhu pronalaženja rješšenja za buduće bražčne drugove. Na kraju, Islam dozvoljava da se dvoje mladih ljudi upoznaju prije braka, ali je to upoznavanje uvjetovano granicama šeriata. Kada se neko naumi ženiti i kad se opredjeli da se zaruči s nekom ženom, dozvoljeno mu je vidjeti tu žženu prije braka. On treba da tu žženu prihvati bez predrasuda i zakulisnih igara, da ne ide na put zavezanih očiju, da izbjegne padanje u greššku i da se ne uplete u neššto ššto mu ne bi bilo drago. Oko je glasnik duše i moguće je da susret očiju bude put susretu srca i sjedinjenju dušša.

Hfz. Senaid Zaimović

Preuzeto sa stranice n-um.com