Sve dok se ne probudi iz kome nije dužan ništa poduzeti. Ako se probudi iz kome, obavezan je napostiti ramazanski post, a ukoliko, Allahovim davanjem, preseli na ahiret, niko za njega ne mora napostiti njegove propuštene dane. Međutim, ako je taj čovjek bio jedan od onih koji, uslijed starosti ili bolesti, umjesto posta moraju nahraniti siromahe, tad će to učiniti njemu najbliža osoba koja ga nasljeđuje. Kad je riječ o naklanjavanju namaza koji se propuste zbog pada u komu, postoje dva mišljenja. Većina učenjaka smatra da čovjek u toj situaciji nije dužan naklanjati namaze koje je propustio. Oni svoj stav dokazuju predanjem u kojem se kaže da je Ibn Omer, radijallahu anhu, u komi proveo dan i noć, a nije naklanjao namaze kad je došao svijesti (Malik, 23). A neki potonji hanbelijski autoriteti smatraju da čovjek mora naklanjati namaze koje propusti uslijed pada u komu. Autor djela el-Insaf veli: “Samo neki naši hanbelijski autoriteti smatraju da čovjek mora naklanjati namaze koje propusti uslijed pada u komu. Oni svoj stav temelje na predanju u kojem se kaže da je Ammar b. Jasir, radijallahu anhu, u komi proveo tri dana i tri noći, te da je naklanjao namaze kad se osvijestio (Malik, 23).”
Šejh Muhammed b. Usejmin

Neće biti primljen sabah-namaz onom ko sijeli dokasno u noć, pa se na taj namaz ne može probuditi navrijeme, pod uvjetom da ima mogućnosti rano poći na počinak. To je tako, jer je on prouzročio izostavljanje namaza i, otuda, njegovo naklanjavanje, postupajući tako oprečno onom što Allah, dželle šanuhu, i Poslanik, ﷺ, traže od pripadnika islama. U hadisu koji je zabilježio imam Muslim stoji da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Odbija se djelo koje nije u skladu s našom vjerom.”
Možda će neko pokušati opravdati svoj postupak, pa će se pozvati na to da je prespavao namaz, i na to da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Onaj ko prespava namaz ili ga zaboravi klanjat će taj namaz kad se sjeti, i to je jedini iskup za to” (Muslim, 314). Ako ima mogućnosti, čovjek treba poći rano na počinak kako bi se mogao probuditi na sabahski namaz. Eto, zato treba podesiti budilnik ili pak treba zatražiti od nekog da ga probudi na namaz. Ako ne poduzme potrebne korake glede toga i propusti namaz, taj namaz neće mu biti primljen ako ga naklanja, a bit će primljeni njegovi drugi namazi koje pravovremeno obavi.
Koristim se ovom prilikom da podsjetim na to da musliman ibadete treba izvršavati onako kako to Svevišnji Allah traži od njega i onda kad je to šerijatom predviđeno. Čovjek na ovom svijetu postoji jedino zato da bi robovao Gospodaru. Čovjek ne zna kad će ga smrt pohoditi, a tad će stupiti na ahiret, svijet na kojem će biti nagrađen ili kažnjen, a u kojem neće moći učiniti nijedno dobro djelo. Resulullah, ﷺ, rekao je: “Kad čovjek umre, prestaju mu teći sevapi za djela, izuzev u tri slučaja: trajne milostinje, korisnog znanja i dobrog djeteta koje za njega uči dovu.” (Muslim, 1631)
Šejh Muhammed b. Usejmin

Islamski autoriteti imaju oprečna mišljenja kad je riječ o onom ko namjerno izostavi jedan ili više namaza, a zatim se pokaje. Kod mene preovladava stav koji je preferirao šejhul-islam Ibn Tejmijja, a to je da nema nikakve koristi od naklanjavanja namaza onaj ko namaz hotimično propusti. Evo za to obrazloženja: ibadet koji je vremenski ograničen mora se obaviti u predviđenom vremenu, nije ispravno obaviti ni prije, ni nakon isteka tog vremena, a granice koje je Sveznajući Allah ustanovio moraju se uzeti u obzir. Eto, Mudri Zakonodavac stavio nam je u obavezu obavljanje namaza od tog i tog do tog i tog vremena, i tad se mora obaviti.

Također, kao što nije ispravno namaz obaviti na određenim mjestima, jer ta mjesta nisu predviđena za obavljanje namaza, isto tako nije ga ispravno obaviti u vremenu koje za taj namaz nije predviđeno. Onaj ko izostavi namaz treba se zbog toga često kajati, tražiti oprost od Allaha, dželle šanuhu, i činiti dobra djela, pa se može nadati da će mu Svevišnji Allah oprostiti i preći preko grijeha koji je počinio izostavivši namaz.

Šejh Muhammed b. Usejmin