Hvala pripada Allahu.
Nijedno dobro djelo neće biti prihvaćeno od onog ko ne klanja – ni zekat, ni post, ni hadždž niti bilo šta drugo.
Buharija (520) je zabilježio predaju od Burejde, radijallahu anh, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko god ne klanja ikindiju njegova djela će biti poništena.”
Ono što se misli pod “njegova djela će biti poništena” jeste da će biti bezvrijedna i neće mu koristiti. Ovaj hadis ukazuje da Allah neće prihvatiti nijedno dobro djelo od osobe koja ne klanja, tako da onome ko ne klanja neće imati nikakve koristi od svojih dobrih djela i nijedno dobro djelo od njega se neće uzdići Allahu.
Iz hadisa se da zaključiti da imaju dvije vrste onih koji ne klanjaju: oni koji ne klanjaju nikako, a to poništava sva njihova dobra djela, i oni koji ne obave određeni namaz u nekom danu, a što poništava dobra djela u tom danu. Tako da su sva dobra djela poništena onim koji nikako ne klanjaju, a djela u jednom danu su poništena osobi koja ne klanja određeni namaz u tom danu.
Šejh Ibn ‘Usejmin je upitan u Feteva Es-Sijam (str. 87) o propisu posta onog ko ne klanja.
On je odgovorio:
“Post onog ko ne klanja nije ispravan i nije prihvaćen, jer onaj ko ne klanja je nevjernik i time je izašao iz islama, jer Allah kaže:
‘Ali ako se oni budu pokajali i namaz obavljali i zekat davali, braća su vam po vjeri.’ (Prijevod značenja Et-Tevbe, 9:11)
I Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Između čovjeka i širka i kufra je ostavljanje namaza.’ Zabilježio ga je Muslim (82). I on je, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Ugovor između nas i njih je namaz, pa ko ostavi namaz on je postao nevjernik.’ Zabilježio ga je Tirmizi (2621); Albani ga je ocijenio sahihom u Sahih et-Tirmizi.
Ovo je također i stav većine ashaba, ako ne i konsenzus ashaba. Andullah ibn Šekik, rahimehullahu te'ala, koji je bio jedan od poznatih tabi'ina, je rekao: ‘Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nisu smatrali da je ostavljanje nijednog djela kufr, osim ostavljanje namaza.’ Na osnovu ovog, ako osoba posti ali ne klanja, onda je taj post odbijen i nije prihvaćen, i ništa mu neće korisiti kod Allaha na Sudnjem danu. Mi mu kažemo: Klanjaj i onda posti, jer ako budeš postio a ne budeš klanjao, onda će tvoj post biti odbijen, jer se ibadeti ne prihvataju od nevjernika.”
Stalna komisija za fetve (10/140) je upitana: “Ako je osoba spremna da posti ramazan i da klanja samo u ramazanu, ali prestane klanjati čim ramazan završi, da li se njegov post broji?”
Oni su odgovorili:
“Namaz je jedan od temelja islama, i on je najvažniji temelj nakon dva šehadeta. On je obaveza svakom pojedincu (fard ‘ajn), i ko god ne klanja smatrajući namaz neobaveznim, ili ne klanja jer je nemaran i lijen, takav je nevjernik. Što se tiče onih koji samo klanjaju i poste tokom ramazana, ovo je pokušaj da prevare Allaha, i doista su nesretni oni koji prepoznaju Allaha samo u ramazanu. Njihov post nije ispravan ako ne klanjaju mimo ramazana, nego, ovo ih čini nevjernicima u vidu velikog kufra (kufr ekber), čak i ako ne poriču obavezu namaza, prema ispravnijem mišljenju od dva mišljenja kod učenjaka.”
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/49698
 

Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Treba spomenuti da se šejtan trudi da natjera muslimane da padnu u jedno od dvije stvari: ili da čine dobra djela sa ciljem pretvaranja i s ciljem povećanja ugleda, i bez iskrenosti prema Allahu, ili da učini da se u potpunosti klone dobrih djela.
Musliman koji je iskren u svojoj namjeri neće nikako obraćati pažnju na šejtanska došaptavanja koja mu šejtan ubacuje po pitanju njegovog djela, ili njegove tvrdnje da to nije u ime Allaha. Neće obraćati pažnju na šejtanska došaptavanja da se treba kloniti činjenja dobrih djela zbog straha od pretvaranja. Iskreno srce je jednako smireno kada čini dobra djela tajno i kada ih čini javno.
Šejh Ibn Baz, rahimehullahu te'ala, je upitan:
Žena pita: Tako se bojim pretvaranja da ne mogu savjetovati neke ljudi da ne rade nešto kao što je ogovaranje, prenošenje tuđih riječi itd. Bojim se da to bude pretvaranje, i bojim se da će ljudi misliti da se pretvaram. Pa ih zato i nikako i ne savjetujem. Kažem sebi: Oni su učeni ljudi, njima ne treba savjet.
Šta mi savjetujete?
On je odgovorio:
“To je jedna od šejtanskih zamki, s kojim on sprečava ljude da druge pozivaju Allahu i da naređuju dobro i odvraćaju od zla. Od načina na koje on to postiže jeste da učini da oni misle da je to pretvaranje, ili da će ljudi misliti da je to pretvaranje. Ne trebaš obraćati pažnju na to, nego, ono što trebaš jeste da savjetuješ svoje sestre i braću u vjeri, ako vidiš da nisu dosljedni po pitanju nekih obaveza ili da čine zabranjene radnje kao što je prenošenje tuđih riječi, okrećajući ljude jedne protiv drugih, ili nepokrivanje pred muškarcima. Nemoj se bojati pretvaranja, nego, čini to samo Allaha radi, budi iskrena u svojoj namjeri i budi obradovana dobrom. Zanemari trikove i došaptavanja od strane šejtana. Allah zna šta je u tvome srcu, tvoju namjeru i iskrenost prema Njemu i tvoju iskrenost prema Njegovim robovima. Bez sumnje, pretvaranje je širk i to je zabranjeno, ali nije dozvoljeno vjerniku ili vjernici da se kloni od onoga što je Allah učinio obaveznim, kao što je pozivanje ljudi Njemu, naređivanje dobra i odvraćanje od zla, zbog straha od pretvaranja, tako da se trebaju čuvati toga. Trebaju činiti ono što im je obaveza i pred muškarcima i pred ženama, i muškarci i žene su jednaki po ovom pitanju. Allah to tvrdi u svojoj plemenitoj knjizi kada kaže:
‘A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah, sigurno, smilovati. – Allah je doista silan i mudar. ‘ (Prijevod značenja Et-Tevbe, 9:71)”
Fetava Ibn Baz, 6/403.
Prenosi se da je Husajn ibn Abdurahman rekao: “Bio sam sa Se'idom ibn Džubejrom i on je rekao: ‘Ko je od vas vidio zvijezdu padalicu sinoć?’ Rekao sam: ‘Ja sam vidio.’ Onda sam rekao: ‘Nisam bio klanjao, nego me je ubo škorpion..'” Zabilježio ga je Muslim (220).
Šejh Ibn ‘Usejmin, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“On je rekao ovo da neko ne bi pomislio da je on klanjao noćni namaz i da se time pohvali onim što nije uradio. Ovo nije ono što neki ljudi rade, da su oni sretni da ljudi misle da su oni klanjali noćni namaz, ali ovo je u suprotnosti sa tevhidom.
Ono što je Husajn rekao ne spada u pretvaranje, nego, spada u dobra djela. To nije kao onaj ko se kloni činjenja dobrih djela iz straha od pretvaranja, jer se šejtan može poigravati sa čovjekom i učiniti mu ideju klonjenja od dobrih djela zbog straha od pretvaranja lijepom. Nego, trebaš činiti dobra djela, i trebaš izbjegavati pretvaranje radi ljudi.”
Medžmu'u-l-Fetava eš-Šejh Ibn ‘Usejmin, 9/85-86.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/67617
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Da bi djela propala čovjeku nakon što izađe iz okvira islama, potreban je uvjet, a to je da taj umre kao otpadnik i odmetnik od islama.

Allah, dž. š., kaže: “…A oni među vama koji od svoje vjere otpadnu i kao nevjernici umru – njihova djela bit će poništena i na ovom i na onom svijetu, i oni će stanovnici Džehennema biti, u njemu će vječno ostati.” (El-Bekara, 217)

Međutim, ukoliko bi se čovjek odmetnuo od islama, a Allah, dž. š., mu opet, iz milosti Svoje, dao šansu da se vrati ponovo u islam, dobra djela koja je učinio prije otpadništva, ponovo bi mu bila vraćena.

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina

Ismijavati one koji pomno ispunjavaju naredbe Allaha, subhanehu ve te’ala, i naredbe Njegovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zbog te njihove dosljednosti i čvrstine je zabranjen i vrlo opasan čin. Velika je bojazan da je to prezir, koji takva osoba osjeća prema tim ljudima (vjernicima), zbog njihove ustrajnosti u Allahovoj vjeri. Tada to podsmijavanje biva izrugivanje pravca, čiji su oni sljedbenici, te njima kao takvima odgovara opis, koji Allah, subhanehu ve te’ala, spominje u Kur’anu: ”A ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: ’Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.’ Reci: zar ste se s Allahom i riječima Njegovim i Poslanikom Njegovim ismijavali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici postali, nakon vašeg vjerovanja.” (Et – Tevbe, 65.-66.)
Spomenuti ajeti su objavljeni kao ukor munaficima (licemjerima), koji najviše lažu i koji su najveće kukavice u boju, a koji su govorili: ”Nismo vidjeli nikog, kao što su oni naši učači (karije),” aludirajući na Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i njegove ashabe, najizgladnjelih stomaka. Tim povodom je Allah, subhanehu ve te’ala, objavio ove ajete. Zato neka pripaze oni, koji se ismijavaju sljedbenicima istine, zbog toga što su pripadnici Allahove vjere, jer Allah, subhanehu ve te’ala, upozorava: ”Griješnici se smiju onima koji vjeruju, kada pored njih prolaze, jedni drugima namiguju, a kada se porodicama svojim vraćaju, šale zbivajući vraćaju se, kada ih vide onda govore: ‘Ovi su doista zalutali,’ a oni nisu poslani da motre na njih. Danas će oni koji su vjerovali nevjernicima se podsmijavati, sa divana će gledati. Zar će nevjernici biti drugačije kažnjeni, nego prema onome, kako su postupali?! (El – Muttaffifun, 29.-36.)
Šejh Ibn Usejmin, ”El – Medžmu’n – ssemin”, 1/74.