Prvo bacanje kamenčića na velikom džemretu, obred koji se obavlja prvog dana Kurbanskog bajrama, traje do zore sljedećeg dana;glede iznemoglih hadžija, žena i djece, riječju, onih što ne mogu podnijeti gužvu, počinje s kraja noći Kurban-bajrama; za one koji mogu podnijeti gužvu ovaj obred počinje nakon sunčeva izlaska prvog dana Kurban-bajrama. Esma b. Ebu Bekr, radijallahu anhum, čekala je da zađe mjesec u noći Kurbanskog bajrama pa bi napustila Muzdelifu, otišla na Minu i bacila kamenčiće na velikom džemretu. Krajnje vrijeme za obavljanje ovog obredajest sunčev zalazak prvog dana Kurban-bajrama. Ako su pak velike gužve, odnosno ako se čovjek nalazi daleko od džemreta i podesno mu je da obred bacanja kamenčića odloži do noći, u tome nema smetnje, ali to neće odgoditi do zore drugog dana Bajrama, to jest do jedanaestog zulhidže.

Kad je riječ o bacanju kamenčića u jedanaestom, dvanaestom i trinaestom danu mjeseca zulhidže, ono počinje od polovine dana, nakon što nastupi vrijeme podne-namaza, i trajedo noći. No, u slučaju nepodnošljive gužve ili bilo koje druge otežavajuće okolnosti, dopušteno je ove obrede odložiti za noć, pa i do zore. U ovim trima danima nije dozvoljeno ovaj obred obaviti prije nastupanja podnevskog namaza, tim prije jer ga je Allahov Poslanik, ﷺ, obavljao isključivo nakon što sunce prevali polovinu neba – a rekao je: “Usvojite od mene način obavljanja obreda!” (el-Buhari, 83, i Muslim, 1306). Činjenica da je Resulullah, ﷺ, bacanje kamečića odgađao do podne, kad je vrućina, a sustezao se od njegova obavljanja ujutro, kad je daleko hladnije i, otuda, podesnije, dovoljna je kao dokaz da obred bacanja kamenčića u ovim trima danima nije dopušteno obaviti prije nastupanja podne-namaza. To dokazuje i činjenica da je Božiji Poslanik, ﷺ, kamenčiće bacao nakon što sunce pređe zenit, a prije nego što bi obavio podne-namaz. Da nije tako, onda bi obavljanje ovog obreda bilo vrednije obaviti prije podne, da bi se podnevski namaz obavio u prvom vremenu (najvrednije je namaz obaviti u prvom vremenu).

Šejh Muhammed b. Usejmin

Islamski autoriteti vele da onaj ko prenoći izvan granica Muzdelife kao iskup mora zaklati kurban u Meki i podijeliti meso tamošnjim siromasima, to više jer je izostavio hadžski vadžib.

Ovo je prilika da podsjetim hadžije na to da moraju voditi brigu o granicama svetih mjesta, Arefata, Muzdelife, Mine. Mnogi ljudiodsjednu izvan granica Arefata i tu borave do sunčeva zalaska, a zatim pođu na Muzdelifu. Ukoliko odu uopće ne ušavši na Arefat, njihov hadž nije ispravan. Hadžije se moraju rukovoditi visokim znakovima kojima su, hvala Allahu, omeđene granice Arefata.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Većina islamskih učenjaka smatra da kvari post ako se bilo šta stavi u anali otvor, dok ibn Hazm, Ibn Tejmije i šejh ibn Usejmin smatraju da to ne kvari post, zbog toga što nema dokaza da kvari, a osnova je da određena stvar ostaje dozvoljena dok ne dođe dokaz za suprotno. Ovo je jače mišljenje, a Allah zna najbolje, jer post je dio vjere islama kojeg učeni i obični muslimani trebaju da znaju, pa ako je ovo zabranjeno i kvari post onda bi bila obaveza Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da pojasni ljudima, a da je pojašnjavao, to bi se prenosilo, ali nema nikakve predaje, pa čak ni slabe, da je o ovome Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, išta rekao.

Tako da, surma, klistir (postupak u kojem se tečnosti ili gas ubrizgava u rektum), stavljanje kreme ili lijeka u analni otvor, pa čak ako i zahtjeva umetanje prsta da bi se primjenilo, primjenom lijekovitog sredstva na mokraćnu cijev (zbog kratkoće mokraćne cijevi kod žena, ženske jedinke su podložnije urinarnim infekcijama nego muške), povreda glave koja dopire do mozga i duboke ubodne rane na tijelu ne kvare post po mišljenju uleme koju smo naveli. Svakako da je bolje da se te stvari koriste nakon iftara kako bi se izbjeglo razilaženje među ulemom, ali ako će odgoda uzrokovati poteškoće i štetu, nadam se da u tome neće biti smetnje ako se koriste za vrijeme posta i da neće pokvariti post, a Allah zna najbolje!

Abdullah Mujić prof. Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Neće biti primljen sabah-namaz onom ko sijeli dokasno u noć, pa se na taj namaz ne može probuditi navrijeme, pod uvjetom da ima mogućnosti rano poći na počinak. To je tako, jer je on prouzročio izostavljanje namaza i, otuda, njegovo naklanjavanje, postupajući tako oprečno onom što Allah, dželle šanuhu, i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, traže od pripadnika islama. U hadisu koji je zabilježio imam Muslim stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Odbija se djelo koje nije u skladu s našom vjerom.”

Možda će neko pokušati opravdati svoj postupak, pa će se pozvati na to da je prespavao namaz, i na to da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko prespava namaz ili ga zaboravi klanjat će taj namaz kad se sjeti, i to je jedini iskup za to” (Muslim, 314). Ako ima mogućnosti, čovjek treba poći rano na počinak kako bi se mogao probuditi na sabahski namaz. Eto, zato treba podesiti budilnik ili pak treba zatražiti od nekog da ga probudi na namaz. Ako ne poduzme potrebne korake glede toga i propusti namaz, taj namaz neće mu biti primljen ako ga naklanja, a bit će primljeni njegovi drugi namazi koje pravovremeno obavi.

Koristim se ovom prilikom da podsjetim na to da musliman ibadete treba izvršavati onako kako to Svevišnji Allah traži od njega i onda kad je to šerijatom predviđeno. Čovjek na ovom svijetu postoji jedino zato da bi robovao Gospodaru. Čovjek ne zna kad će ga smrt pohoditi, a tad će stupiti na ahiret, svijet na kojem će biti nagrađen ili kažnjen, a u kojem neće moći učiniti nijedno dobro djelo. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kad čovjek umre, prestaju mu teći sevapi za djela, izuzev u tri slučaja: trajne milostinje, korisnog znanja i dobrog djeteta koje za njega uči dovu.” (Muslim, 1631)

Šejh Muhammed b. Usejmin