Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Ima li razilaženja među učenjacima da li je maturidijska i ešarijska akida od Ehlu sunneta ili ne?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Ehlu sunnet su ashabi i svi oni koji ih slijede na onome na čemu su bili od vjere. Na ovo ukazuju mnogi argumenti Kur'ana i vjerodostojnog sunneta. Zbog toga su skoro sve sekteviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Ehlu sunnet su ashabi i svi oni koji ih slijede na onome na čemu su bili od vjere. Na ovo ukazuju mnogi argumenti Kur'ana i vjerodostojnog sunneta. Zbog toga su skoro sve sekte i vjerske skupine za sebe tvrdile da su one sljedbenice prave istine sa kojom je došao islam, a mnoge su sebe smatrale Ehlu sunnetom i spašenom skupinom.
Šije rafidije za sebe tvrde da su oni spašena skupina, kao što se prenosi od njihovog šejha et-Tusija.
Također, mu'atezile sebe smatraju sljedbenicima istine, spašenom skupinom i Ehli sunnetom i džematom. To je jasno potvrdio njihov prvak i vođe Amr ibn ‘Ubejd.
Naravno, suvišno je dokazivati ništavnost njihovih tvrdnji.
Stav eš'arijske uleme
Navodi ulema eš'arija u svojim knjigama da su oni istinski sljedbenici istine, Ehlu sunnet i džemata, potpomognuta i spašena skupina. Da zastupaju ovu tezu to je logično i za očekivat je. Od eš'arijskih učenjaka koji su ovo jasno naglašavali kroz svoje knjige su:
– Ebu Bekr el-Bakilani (u.403 po Hidžri) u knjizi „El-Insafu“ (str. 108, 144, 161, 162 i 168) pojašnjavajući neka svojstva Uzvišenog na klasično eš'arijski način tvrdi da je to stav Ehlu sunneta i džemata.
– El-Bagdadi (u.429 po Hidžri) u knjizi „El-Ferku bejne el-fireki“ (str. 26, 308) ubraja ulemu Ehlul-kelama od muhaddisa, fakiha i sljedbenika kijasa (hanefija) u Ehlu sunnet i džemat.
– El-Džuvejni (u.478 po Hidžri) u knjizi „Leme'ul-edille“ (str. 75, 92) kaže da će opisati akidetske osnove Ehlu sunneta i džemata, a pojasnio je akidu eš'arija.
Slično tome, Ebu el-Muzaffer el-Isfiraini, El-Gazali, Er-Razi, kao i svi savremni učenjaci eš'arija i maturidija, poput Muhammeda Ramadana el-Butija, Hasana El-Bene, šejha Kardavija, trvde da je akida Ehlu sunneta i džemata ono na čemu su Eš'arije i Maturidije, koji po njima predstavljaju glavni tok islama.
Pa tako, eš'arije od vremena kada su se pojavili (tj. krajem trećeg stoljeća po Hidžri) pa sve do danas za sebe tvrde da su oni Ehlu sunnet, potpomognuta i spašena skupina.
Stav uleme Ehlu sunneta prema eš'arijama i maturidijama, tj. da li su oni Ehlu sunnet?
Nakon istraživanja i analize stavova učenjaka Ehlu sunneta prema eš'arijama, njihovi govori se mogu razvrstati i podijeliti u nekoliko pojašnjenja:
Prvo pojašnjenje – Govori učenjaka koji jasno i direktno kažu da eš'arije nisu od Ehlu sunneta, nego su od Ehlu kelama (islamskih skolastičara) i novotara.
Na ovom stavu su:
– Imam Ehli sunneta Imam Ahmed, on je proglasio bidatorima skupinu kullabija na čijim osnovama je izgrađen mezheb eš'arija. Takođe, Imam Ahmed i Ibn Medini su izjavili da oni koji se bave Ilmu kelamom nisu Ehli sunne, a eš'arije i maturidije su kelamističke skupine. (Menhedžul-eša'ire fil-akide, str. 60)
– Imam Ebu Nasr es-Sidžzi, on je nazvao eš'arije novotarskom sektom štetnijom od mu'atezila. (Er-Reddu ala men enkerel-harf vel-savt, str. 222).
– Imam Muhammed ibn Huvejz Mendad (u. 390 po Hidžri), malikija, od koga prenosti Ibn Abdulberr da je rekao: „Sljedbenici strasti kod Malika i njegovih učenika su Ehlul-kelam. Svaki kelamista je sljedbenik strasti i novotar, svejedno bio eš'arija ili ne, ne prima mu se svjedočenje u islamu nikada, …“ (Džamiu bejanil-ilmi ve fadlihi, 2/117).
– Šafijski učenjak Ibn Surejjidž, suvremenik Ebul-hasana El-Eš'arija, on je negirao te'vil (iskrivljeno tumačenje ajeta o sifatima) mu'atezila, eš'arija, džehmija, i ostalih, gdje je izjednačio eš'arije sa ostalim sektama. (Idžtima'ul-džujušil-islamije, str. 62)
– Kaže šafijski učenjak Ebul-hasan el-Kerdži da učenjaci šafijskog mezheba neprestano odbijaju da se pripišu El-Eš'ariju i odriču se njegovog mezheba …. (Et-Tis'inijje, str. 238)
– Hanbelijski učanjak Ibn Kudame u knjizi „El-Munazaretu fil-islam“ (str. 35) kaže da su eš'arije bidatori.
– Šafijski učenjak Ebu Hamid el-Isfiraini nije ubrajao eš'arije u sljedbenike Imama Šafije i odvojio je Usulu fikh Eš'arija od Usulu fikha Imama Šafije. (Derut-te'arudi, 2/96)
– Šejhul-islam Ebu Ismail el-Herevi pisac knjige „Zemmul-kelam“, kaže o njemu Subki da je proklinjao Ebul-hasena el-Eš'arija i da je napustio svog šejha El-Kadija zbog toga što je bio eš'arija. (Tabekatuš-šafi'ijje, 4/272).
– Šejh Albani je nazvao, između ostalih, eš'arije neprijateljima sunneta (Es-Silsiletus-sahiha, 6/285) A neprijatelji sunneta ne mogu biti na akidi Ehli sunne vel džema'a.
– Šejh Muhammed ibn Sali el-‘Usejmin je u komentaru Vasitijske akide jasno rekao da eš'arije, matiridije i njima slični nisu Ehli sunne vel džema'a. (El-‘Akidetul-vasitijje, 2/372)
– Šejhovi Sulejman ibn Sahman i Abdullah ebu Betin. (Hašijetu Levami'i el-envar, 1/73)
Drugo pojašnjenje – Stav da su eš'arije od Ehlu sunneta u onome u čemu su se složili sa Ehlu sunnetom u akidetskim temeljima, a da nisu u onome oko čega su se razišli.
Ovo je stav šejha Bin Baza i Saliha Fevzana. Obojica su u odgovoru na članak Es-Sabinija o sifatima naglasili da eš'arije nisu od Ehlu sunneta u poglavlju svojstava, a jesu u ostalim poglavljima u kojima se ne razilaze. (Tenbihatun hammetun, str. 37-38, El-Bejanu liahtai badil-kutubi, str. 28)
Treće pojašnjenje – Da su eš'arije u globalu najbliži Ehlu sunnetu od svih ostalih sekti, njihovi prvi imami i učenjaci, poput Ibn Kullaba, el-Kalanisija i el-Muhasibija, su bliži Ehlu sunnetu i selefu od potonjih, poput Bakilanija, el-Džuvejnija, Gazalija i Razija, koji su bliže džehmijama i mu'atezilama. Oni se ubrajaju u Ehlu sunnet u općem značenju odnosu na šije rafidije kao što se ubrajaju i ostale sekte, poput mu'atezila, kaderija, murdžija i drugih u sunnetske pravce, a nisu od Ehlu sunneta u specifičnom značenju u smislu potvrđivanja akidetskih uvjerenja kako ih potvrđuje selef ummeta.
Ovo je stav Ibn Tejmije i njegovog učenika Ibnul-Kajjima kojeg su iznosili u mnogim svojim knjigama.
Neki potonji učenjaci, koji se ubrajaju u Ehlu sunnet, iako manje poznati, poput es-Sefarinija, Ahmeda el-Katiba i Ahmeda Subhija, smatraju da se u Ehlu sunnet ubrajaju: sljedbenici hadisa (tj, imam Ahmeda, danas popularno kao selefije), eš'arije i maturidije. Na ovakvo poimanje pripadnika Ehlu sunneta žestoko su odgovorili šejhovi Sulejman ibn Sahman i Abdullah ebu Betin negirajući eš'arijama i maturidijama pripadnost Ehlu sunnetu.
Eš'arije i maturidije se razilaze sa akidom Ehli sunneta u sljedećem:
Prvo: izvori iz kojih se uzima akida.
Drugo: poimanje imana.
Treće: kader.
Četvrto: dokazivanje postojanja Allaha.
Peto: poimanje tevhida.
Šesto: koji je prvi vadžib.
Sedmo: Allahova svojstva.
Osmo: Allahov govor.
Deveto: gdje je Allah i Njegovo viđenje na ahiretu.
Deseto: mudrost stvaranja.
Dvanaesto: podjela akide shodno izvorima iz kojih se uzima akida.
Eš'arije i matiridije su složili sa akidom Ehli sunneta u sljedećem:
Prvo: pitanja gajba vezana za kaburski azab, dešavanja na Sudnjem danu: proživljenje, vaganje dijela, prelazek preko Sirata, šefa'at, Džennet i Džehennem.
Drugo: stav prema počiniocu velikog grijeha.
Treće: stav prema ashabima i redoslijedu pravovjernih halifa, kao i pitanja vezana za halifu.
Četvrto: pitanje kadera, Maturidije su se složile sa stavom Ehli sunneta, a eš'arije nisu.
Rezime
Sva tri pojašnjenja uleme oko poimanja pripadnosti eš'arija i maturidija Ehlu sunnetu se svode na jedno, a to je da sljedbenici akide eš'arija i maturidija nisu pripadnici Ehlu sunneta, tj. nisu sljedbenici akide na kojoj su bili ashabi i oni koji su ih slijedili na Uputi. Oni nisu baštinici glavnog toka islama ma koliko mnogobrojni bili.
Drugim riječima:
Eš'arije i maturidije nisu od Ehlu sunneta, oni su u akidi sljedbenici Ehlu kelama (islamskih skolastičara) i novotari.
Oni su od Ehlu sunneta onoliko koliko su se složili sa Ehlu sunnetom, a nisu u onome oko čega su se razišli. A razilaze se sa Ehlu sunnetom u preko deset akidetskih osnova, a slažu se u tri osnove (maturidije u četiri).
Također, eš'arije i maturidije su u globalu najbliži Ehlu sunnetu od svih ostalih sekti, njihovi prvi imami i učenjaci, poput Ibn Kullaba, el-Kalanisija i el-Muhasibija, su bliži Ehlu sunnetu i selefu od potonjih, poput Bakilanija, el-Džuvejnija, Gazalija i Razija, koji su bliže akidi džehmija i mu'atezila.
Oni se ubrajaju u Ehlu sunnet u općem značenju u odnosu na šije rafidije, kao što se ubrajaju i ostale sekte, poput mu'atezila, kaderija, murdžija i drugih u sunnetske pravce, a nisu od Ehlu sunneta u specifičnom značenju u smislu potvrđivanja akidetskih uvjerenja kako ih potvrđuje selef ummeta.
Ve billahi tevfik.
Odgovor sa zvanične stranice dr.Zijad Ljakić (zijad-ljakić.com)
Vidi manjeŠta se podrazumijeva pod ulovom, a šta pod hranom iz mora?
Abdullah ibn Abbas, r. a., kaže: „Pod ulovom se podrazumijeva ono što se živo izvadi iz mora, a pod hranom ono što se izvadi mrtvo.“ Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina
Abdullah ibn Abbas, r. a., kaže: „Pod ulovom se podrazumijeva ono što se živo izvadi iz mora, a pod hranom ono što se izvadi mrtvo.“
Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina
Vidi manjeKakav je stav islama o mesu koje se uvozi iz nevjerničkih država?
Meso koje dolazi od ehlul – Kitabija (kršćana i Židova) u osnovi nam je dozvoljeno kao što nam je dozvoljeno i meso koje dolazi iz muslimanskih područja, iako ne znamo kako su ga zaklali i da li su spomenuli Allahovo, subhanehu ve te’ala, ime prilikom klanja. Osnova je da se postupak onih koji su poviše
Meso koje dolazi od ehlul – Kitabija (kršćana i Židova) u osnovi nam je dozvoljeno kao što nam je dozvoljeno i meso koje dolazi iz muslimanskih područja, iako ne znamo kako su ga zaklali i da li su spomenuli Allahovo, subhanehu ve te’ala, ime prilikom klanja. Osnova je da se postupak onih koji su po njemu poznati smatra sigurnim i ispravnim, sve dok se ne uvjerimo u suprotno. Poznato je da je u Šerijatu dozvoljeno meso muslimana i ehlul – Kitabija i da je postupak na koji uobičajeno kolju, u osnovi ispravan. Dokaz za ovo nalazimo u riječima Aiše, radijallahu anha: “Neki su ljudi rekli Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ‘Allahov Poslaniče, ljudi nam donose meso za koje ne znamo da li je zaklano s Allahovim imenom?’ ‘Spomenite vi Allaha i jedite, ‘ reče im Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem.” Aiša, radijallahu anha kaže: “Ti ljudi su bili novi u islamu.“ (Buharija, 6/226.)
Oslanjajući se na ovo, smatramo da je meso koje nam dolazi od ehlul – Kitabija dozvoljeno (halal) i nismo obavezni pitati za njega, niti o njima istraživati. Međutim, ako saznamo da meso, koje nam dolazi nije zaklano na ispravan način, onda nam je zabranjeno da ga jedemo.
“…Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno, i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto – osim ako ste ga preklali – i što je na žrtvenicima žrtvovano…” (El – Ma’ide, 3.)
Čovjek ne treba pretjerivati u vjeri i raspitivati se o nepotrebnim stvarima. U slučaju da mu postane jasna neispravnost postupka klanja i uvjeri se u to, obavezan je izbjegavati konzumiranje takvog mesa. Ako posumnja (bez dokaza – primj. šer. rec.) i ne bude siguran da li je meso zaklano na ispravan način (niti da je zaklano na neispravan način – primj. šer. rec.), vratit će se na jednu od dvije stvari:
– sigurnost (tj. smatrat će meso sigurnim; po principu su stvari na svojoj osnovi dozvoljene dok se ne dokaže suprotno – primj. šer. rec.)
– opreznost (suzdržavanje)
Ako se bude ustručavao od konzumiranja takvog mesa, nema grijeha, a i ako ga bude jeo nema grijeha. Prema tome, za meso je važno sljedeće:
1. Da znamo da je zaklano na ispravan način, pa je dozvoljeno.
2. Da znamo da je zaklano na neispravan način, pa nije dozvoljeno.
3. Da ako sumnjamo (jer sama sumnja bez dokaza nije argument – primj. šer. rec.) u njegovu dozvoljenost (u ispravnost klanja), tada nismo obavezni raspitivati se i istraživati kako je zaklano i da li je spomenuto Allahovo, subhanehu ve te’ala, ime pri klanju. Čak nas sunnet upućuje na to da je bolje da se ne pita i istražuje, jer kada su ashabi rekli Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ”Ne znamo jesu li spomenuli Allahovo ime ili ne.” On im nije rekao : “Pitajte ih da li su to uradili ili ne” , nego im je rekao: “Spomenite vi Allahovo ime i jedite.”
ŠEJH IBN USEJMIN
Vidi manjeKakav je islamski stav o gradnji turbeta i sličnog iznad kaburova?
Gradnja turbeta i sličnog iznad kaburova je strogo zabranjena, jer se na taj način veličaju i uzdižu oni koji su u kaburovima. To biva sredstvom koje vodi k obožavanju (činjenju ibadeta) ovih kaburova, jer se tako uzimaju za božanstva, kao što to i jeste slučaj kod većine ovakvih građevina. Traženjeviše
Gradnja turbeta i sličnog iznad kaburova je strogo zabranjena, jer se na taj način veličaju i uzdižu oni koji su u kaburovima. To biva sredstvom koje vodi k obožavanju (činjenju ibadeta) ovih kaburova, jer se tako uzimaju za božanstva, kao što to i jeste slučaj kod većine ovakvih građevina. Traženje pomoći od mrtvih je veliki širk i odmetništvo od islama.
Neka nam je Allah, dželle šanuhu, na pomoći.
ŠEJH IBN USEJMIN
(Fetve učenjaka dvaju harema – 140 str.)
Vidi manjeZašto se sura Al-Fatiha naziva „Ummul-Kur’an“ (Majka Kur’ana)?
Sura Al-Fatiha naziva se „Ummul-Kur’an“ (Majka Kur’ana) zbog toga što se izvor nečega zove njegovom majkom, a sura El-Fatiha sadrži općenito značenje onoga što Kur’an govori o Tevhidu, vjerskim propisima, nagradi i kazni, putovima kojima su išli Ademovi potomci, i dr. A postoji mišljenje i da je toviše
Sura Al-Fatiha naziva se „Ummul-Kur’an“ (Majka Kur’ana) zbog toga što se izvor nečega zove njegovom majkom, a sura El-Fatiha sadrži općenito značenje onoga što Kur’an govori o Tevhidu, vjerskim propisima, nagradi i kazni, putovima kojima su išli Ademovi potomci, i dr. A postoji mišljenje i da je to prva sura koja je odjednom spuštena cijela.
Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina
Vidi manjeJe li dovoljno da onaj koji obavlja hadž kiran obavi samo jedan sa’j?
Dovoljno je da onaj ko obavlja hadž kiran obavi jedan, hadžski, tavaf, i jedan, hadžski, sa’j; to će mu biti umranski tavaf i umranski sa’j. A ako želi, može sa’j obaviti i prije toga, to jest poslije obavljanja počasnog tavafa, kojem se pristupa po dolasku u Meku, kao što je to uradio Allahov Poslaviše
Dovoljno je da onaj ko obavlja hadž kiran obavi jedan, hadžski, tavaf, i jedan, hadžski, sa’j; to će mu biti umranski tavaf i umranski sa’j. A ako želi, može sa’j obaviti i prije toga, to jest poslije obavljanja počasnog tavafa, kojem se pristupa po dolasku u Meku, kao što je to uradio Allahov Poslanik, ﷺ; može ga odložiti do prvog dana Kurban-bajrama i obaviti poslije hadžskog tavafa. Pa ipak, bolje je da ga obavi prije jer je to sunnet. Dakle, prvog dana Kurbanskog bajrama obavit će samo hadžski tavaf, a neće obaviti sa’j jer ga je već obavio. Dokaz da su jedan tavaf i jedan sa’j dovoljni glede hadža i umre nalazimo u riječima koje je Božiji Poslanik, ﷺ, uputio Aiši, radijallahu anha, koja je obavljala hadž kiran. Rekao joj je ovo: “Tavaf oko Kabe i sa’j između Safe i Merve dovoljni su ti glede hadža i umre.” (Ebu Davud, 1897)
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeU kakvom je položaju čovjek koji na Mini provede do dvanaest sati noću, a zatim ode u Meku i ne vrati se prije zore?
Ako je u dvanaest sati pola noći, nema smetnje u tome da čovjek napusti Minu, mada je bolje da na njoj provede noć i dan. Ako, međutim, u dvanaest sati nije pola noći, ne treba Minu napustiti, tim više jer je uvjet, kako su to rekli islamski pravnici, da na njoj provede veći dio noći. Šejh Muhammedviše
Ako je u dvanaest sati pola noći, nema smetnje u tome da čovjek napusti Minu, mada je bolje da na njoj provede noć i dan. Ako, međutim, u dvanaest sati nije pola noći, ne treba Minu napustiti, tim više jer je uvjet, kako su to rekli islamski pravnici, da na njoj provede veći dio noći.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeKako će postupiti hadžija?
Ni u tom slučaju nije dopušteno obaviti obredno bacanja kamenčića prije nego što nastupi podne-namaz, ali čovjeka koji se nalazi u toj situaciji, zato što se radi o vanrednim okolnostima, možemo osloboditi obaveze bacanja kamenčića i obavezati ga da klanjem kurbana, odnosno time da on nekog opunomoćviše
Ni u tom slučaju nije dopušteno obaviti obredno bacanja kamenčića prije nego što nastupi podne-namaz, ali čovjeka koji se nalazi u toj situaciji, zato što se radi o vanrednim okolnostima, možemo osloboditi obaveze bacanja kamenčića i obavezati ga da klanjem kurbana, odnosno time da on nekog opunomoći da zakolje kurban u Meki i da meso te žrtvene životinje podijeli mekanskim siromasima; on će obaviti oproštajni tavaf i napustiti Meku.
U vezi s vašim riječima: “Ako vi ovo ne dozvoljavate, postoje li islamski učenjaci koji to dozvoljavaju?”, reći ćemo da postoje islamski autoriteti koji dopuštaju bacanje kamenčića prije nastupanja podnevskog namaza, ali to njihovo mišljenje nije ispravno. Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je: “Usvojite od mene način obavljanja obreda!” (el-Buhari, 83, i Muslim, 1306), a on je u trima danima poslije Kurban-bajrama kamenčiće bacao samo poslije nastupanja podne-namaza, pa ih prije toga nije dozvoljeno baciti.
Možda će neko reći: “To što je Vjerovjesnik, ﷺ, kamenčiće bacao poslije nastupanja podnevskog namaza ne ukazuje na to da se ovaj obred ne može obaviti prije tog vremena. Naime, ovdje je riječ o Poslanikovu činu, a čin ne iziskuje obavezu.” Evo odgovora na ovu dilemu: istina je da se ovdje radi o Poslanikovu činu, kao što je istina da Vjerovjesnik, ﷺ, nije naredio da se kamenčići bacaju nakon što sunce pređe zenit, odnosno nije zabranio da se ovaj obred obavi prije tog vremena. Usto, tačna je konstatacija da puki čin ne iziskuje obavezu, utoliko jer se obaveza može ustanoviti samo na temelju verbalne zapovijesti, odnosno na temelju verbalne zabrane da se nešto izostavi. Međutim, ovdje postoji indicija da ovaj Poslanikov, ﷺ, čin iziskuje obavezu. Drukčije rečeno, činjenica da je Božiji Poslanik obredno bacanja kamenčića odlagao sve do nastupanja podne-namaza dovoljan je pokazatelj da se tako mora postupiti. Naime, da je bilo dozvoljeno kamenčiće bacati prije tog vremena, Resulullah, ﷺ, bacao bi ih prije toga, tim prije jer bi time olakšaoumetu. Poslanik islamauvijek je birao lakšu i sretniju mogućnost ukoliko se ne bi radilo o grijehu, a budući da ovdje nije izabrao lakšu mogućnost, to znači da je bacanje kamenčića prije nastupanja podne-namaza grijeh.
Imamo još jednu indiciju da ovaj Poslanikov, ﷺ, čin iziskuje obavezu, a to je činjenica da je Resulullah, ﷺ, kamenčiće bacao odmah nakon što sunce pređe zenit, a prije nego što bi obavio podne-namaz – kao da je strpljivo čekao da sunce prevali sredinu neba, pa da obavi ovaj obred; zbog toga je odgađao obavljanje ponevskog namaza iako je vrednije namaz obaviti u njegovom prvom vremenu.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeZašto je Allahov Poslanik, s.a.v.s, naredio da se odsiječe ruka el-Mahzumijji (ženi iz plemena Beni Mahzum)?
Allahov Poslanik, ﷺ., je naredio da se odsiječe ruka el-Mahzumijji (ženi iz plemena Beni Mahzum) zbog toga što je posuđivala stvari od ljudi, a onda je negirala da ih je uopće uzimala. Allahov Poslanik, ﷺ., je, dakle, naredio da joj se odsiječe ruka zbog toga što je to jedna vrsta krađe. Navodi se dviše
Allahov Poslanik, ﷺ., je naredio da se odsiječe ruka el-Mahzumijji (ženi iz plemena Beni Mahzum) zbog toga što je posuđivala stvari od ljudi, a onda je negirala da ih je uopće uzimala. Allahov Poslanik, ﷺ., je, dakle, naredio da joj se odsiječe ruka zbog toga što je to jedna vrsta krađe.
Navodi se da je njeno ime: Kulaba el-Mahzumijja.
Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina
Vidi manjeJe li dozvoljeno posjedovanje psa radi lične zaštite od razbojnika i kradljivaca?
Kadgod se ljudi otuđe od dini-islama, žive su nesretno, makar se nekom činilo da su sretni. Nered, nesigurnost, krađe, otimanje imovine, silovanja, ubistva – sve su to posljedice nepostojanja vrijednosti kod ljudi i manjak svijesti o dragom Allahu. Dok se sudilo prema zakonu koji je Allah, džellešanviše
Kadgod se ljudi otuđe od dini-islama, žive su nesretno, makar se nekom činilo da su sretni. Nered, nesigurnost, krađe, otimanje imovine, silovanja, ubistva – sve su to posljedice nepostojanja vrijednosti kod ljudi i manjak svijesti o dragom Allahu. Dok se sudilo prema zakonu koji je Allah, džellešanuhu, Stvoritelj svega, objavio ljudima – njih radi – oni su uživali sigurnost i živjeli sretnije od današnjeg “naprednog” svijeta. Nije se znalo za mnoga zla koja su danas uobičajena. To je tako, jer savremeni zakoni više štite lopova nego žrtvu; lopov je siguran od rigorozne kazne, dok se žrtvi često uskraćuje pravo na samoodbranu. Evropske su zemlje uvodile i uvode raznorazne zakone želeći iskorijeniti zlo, ali nisu to uspjele. Uporedite sigurnost Saudijca u Saudijskoj Arabiji, naprimjer, i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini! Čovjek ne treba biti nadnaravno inteligentan da zaključi u čemu je poetna i šta, da bi mu bilo bolje, treba učiniti.
Imam El-Buhari zabilježio je preko Ebu Hurejre, radijallahu anhu, hadis u kojem stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko drži psa koji mu ne služi za čuvanje usjeva ili stoke, takvom će čovjeku svaki dan biti umanjena ogromna nagrada za dobra djela koja čini.” U Muslimovoj verziji stoji: “Onom čovjeku koji drži psa koji mu ne služi za lov ni za čuvanje stoke ni za čuvanje usjeva – bit će uskraćena ogromna, ogromna nagrada za dobra djela koja čini.” Dalje, Ibn Madža zabilježio je preko Alije, radijallahu anhu, sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi upozorenja: “Odista meleki ne ulaze u kuću u kojoj se nalazi pas ili slika.”
Ovdje se nameće sasvim logično pitanje: je li dozvoljeno držati psa radi čuvanja kuće – u hadisima su spomenute samo tri potrebe radi kojih se pas može držati? Kad se radi o tome, islamski učenjaci nemaju istovjetan stav. Imam En-Nevevi smatra da je dozvoljeno držati psa radi čuvanja kuće. To je stav i šejha Ibn Usejmina, rahimehullah, koji zapaža: “…a utemeljenije je mišljenje onih učenjaka koji kažu da je dozvoljeno držati psa radi čuvanja kuće. Naime, ako je dozvoljeno držati lovačkog psa, koji donosi određenu korist, onda je objektivnije kazati da je dozvoljeno držati psa čuvara koji će čovjeka zaštititi od lopovâ.”
Premda je dozvoljeno držati psa radi čuvanja kuće, nije ga dozvoljeno držati u kući, makar imao posebnu prostoriju u kojoj će boraviti, i makar se vodilo računa o njegovoj čistoći. A ko se Allaha boji, pa se sutegne od onog šta je zabranjeno, Allah će mu izlaz pružiti. Allah najbolje zna i On je čuvar Svojih štićenika.
Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović
Vidi manje