Ispravno mišljenje je da je ženi dozvoljeno u iznimnim situacijama, npr. kada je na putovanju ili kada joj skidanje mahrame predstavlja poteškoću, da potare po mahrami bez skidanja mahrame sa glave i bez podvlačenja ruke pod mahramu kako bi potrala kosu.

Veliki broj islamskih učenjaka današnjice dozvolio je spomenutu stvar. Uvaženom i cijenjenom učenjaku današnjice Muhammedu Salihu Usejminu postavljeno je sljedeće pitanje: ”Je li dozvoljeno ženi da potire po mahrami prilikom uzimanja abdesta?”

Pa je Šejh Usejmin odgovorio:Poznato je u mezhebu imam Ahmeda da je dozvoljeno potirati po mahrami, ako je omotana oko vrata. Takav postupak je zabilježen u praksi nekih žena iz prve generacije – ashabijki. U svakom slučaju, ako bi skidanje mahrame predstavljalo ženi poteškoću prilikom abdesta, da li zbog hladnoće, teškoće prilikom skidanja –odmotavanja mahrame i njenog ponovnog stavljanja, u tim situacijama žena može potirati po mahrami prilikom uzimanja abdesta, u suprotnom preče je da ne potire po mahrami.
(Fetava El-mereti el-muslime 1 tom, str. 208, odgovorio šejh Muhammed Salih Usejmin)

Molim Allaha da nam omili i olakša prakticiranje Njegove vjere. Amin!
A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Pezić Elvedin

Allahov Poslanik, ﷺ., je praktikovao, kada bi doživio neku radost ili bi čuo neku radosnu vijest, učiniti sedždu Allahu, dž. š., iz zahvalnosti. To je činio tako što bi izgovorio tekbir (Allahu ekber) samo prije nego padne na sedždu, a nakon nje nije predavao selam niti je izgovarao tekbir prije ustajanja sa te sedžde.

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmin

Čovjek u tom slučaju mora obaviti oproštajni tavaf, bez obzira na to radilo se o hadžu ili o umri, jer je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Neka čovjek napusti Meku neposredno nakon što obavi tavaf oko Kabe” (Muslim, 963). Ove je riječi Resulullah, ﷺ, izgovorio na Oproštajnom hadžu, pomoću kojih je i ustanovljena obaveza obavljanja oproštajnog tavafa. Otuda nije mjerodavna činjenica da je Vjerovjesnik, ﷺ, prije toga obavio umru, a nije preneseno da je obavio oproštajni tavaf. Dakle, obaveza ovog tavafa datira od Oproštajnog hadža, a hadž i umra u tom pogledu imaju isti status, na osnovi hadisa: “Na umri obavljaj sve ono što obavljaš na hadžu” (el-Buhari, 1536, i Muslim, 1180). Ove Poslanikove, ﷺ, riječi imaju općenit karakter, no iz njih se izuzimaju stajanje na Arefatu, noćenje na Muzdelifi i Mini te bacanje kamenčića, obredi koji se, prema jednoglasnom mišljenju svih islamskih učenjaka, obavljaju jedino u sklopu hadža. Tu je i poduže predanje koje je prenio Amr b. Hazm, a u kojem se kaže da je Vjerovjesnik, ﷺ, umru okaraktrizirao kao manji hadž. Iako je ovo predanje, o čijim smo izvorima već govorili, mursel-predanje, ono se ima prihvatiti jer su ga islamski autoriteti prihvatali i njime dokazivali.

Allah, dželle šanuhu, rekao je: “Hadž i umru radi Allaha upotpunite!” (el-Bekara, 196). Ako se pomoću oproštajnog tavafa upotpunjuje hadž, onda se pomoću njega upotpunjuje i umra. I ovo je također dokaz za ovo pitanje. Konstataciju da je oproštajni tavaf obaveza posjetiocu Kabe kao i hadžiji možemo dokazati i činjenicom da onaj ko obavlja umru Harem pozdravlja tavafom, pa se od Harema treba oprostiti tavafom.

Tu je i hadis: “Pošto čovjek obavi hadž ili umru, neka napusti Meku neposredno nakon obavljanja tavafa oko Kabe” (Ebu Davud, 2002, i et-Tirmizi, 946), ali je on slab jer ga je prenio el-Hadžadž b. Erta; njime se ne može dokazivati. Da je ovaj hadis vjerodostojan, bio bi očit dokaz glede ovog pitanja, pa bi svako razilaženje u ovom pitanju bilo besmisleno i bespredmetno.

K tome, čovjek koji obavi umru i obavi oproštajni tavaf neposredno prije putovanja postupio je u skladu s opreznosti i oslobodio se moguće odgovornosti. Ako obaviš ovaj tavaf, nisi pogriješio, prema mišljenju svih učenjaka; ukoliko ga izostaviš, oni učenjaci koji ovaj tavaf smatraju obavezom reći će da si pogriješio.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Taj čovjek ima status onog ko je spriječen u obavljanju obreda, pa će zaklati kurban na mjestu gdje se zatekao i oslobodit će se ihramskih zabrana. Ako nije obavio hadž islama, obavit će ga kasnije na temelju prvotne naredbe, a ne kao nešto što je propustio pa to nadoknađuje. Međutim, ako se radi o dobrovoljnom hadžu, prema mišljenju koje preteže, ne mora taj hadž nadoknaditi. Onima koji su na el-Hudejbiji spriječeni u obavljanju umre Allahov Poslanik, ﷺ, nije naredio da je nadoknade. Ni u Kur’ani-kerimu ni u sunnetu ne nalazimo dokaz da je onaj ko bude spriječen u obavljanju obreda isti taj obred dužan nadoknaditi. Allah, dželle šanuhu, kaže: “Hadž i umru radi Allaha upotpunite! A ako budete spriječeni, onda kurbane koji vam se nađu pri ruci zakoljite…” (el-Bekara, 196). Takvima je u obavezu stavio klanje kurbana.

Umra koju su Vjerovjesnik, ﷺ, i ashabi te godine propustili nazvana je naknadnom umrom zato što je Poslanik islama postigao dogovor s plemenom Kurejš da će mu dozvoliti da sljedeće godine obavi umru, a nije tim imenom nazvana u smislu nadoknađivanja onog što je propušteno. A Allah najbolje zna.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Ovaj odgovor zahtijeva pojašnjenje: Ako osoba ne bi odsijecala nokte više od četrdeset dana oponašajući nevjernice, čija su ćud i priroda u koliziji sa islamskom prirodom, onda je to zabranjeno. Allahov Poslanik, alejhis-selam, kazao je: ”Ko oponaša jedan narod, njemu i pripada.” Kazao je šejhul-islam Ibn Tejmijje: ”Minimalno što se uzima iz ovog hadisa jeste da je oponašanje nevjernika zabranjeno – haram, iako njegova vanjština ukazuje na nevjerstvo osobe koja ih oponaša.”

A ako osoba ne odsijeca nokte više od četrdeset dana zbog lijenosti, onda je to u suprotnosti sa urođenim svojstvima i u suprotnosti sa onim što je ograničio Allahov Poslanik, alejhis-selam.

(Fetava El-Mereti el-muslime 1 tom, str. 243, odgovorio šejh Muhammed Salih Usejmin)