Potiranje lica nakon dove nije propisano u islamu. Do nas je došao veliki broj predaja o tome kako je Allahov Poslanik, alejhis-selam, dovio svome Gospodaru, ali se ne spominje da je nakon dove potirao svoje lice.
Oni koji kažu da se treba potirati lice nakon dove za dokaz uzimaju hadise koji nisu validni, i koji ne pojačavaju jedni druge.

O potiranju lica nakon dove islamski učenjaci su rekli sljedeće:

Šejhul-Islam Ibn Tejmijje rekao je: ”Što se tiče podizanja ruku prilikom dove, o tome postoji veliki broj sahih hadisa, dok za potiranje lica nakon dove postoji jedan ili dva hadisa, koji se ne mogu uzeti kao dokaz.” (Medžmu’ul-fetava, 22/519)

Kaže El-Iz b. Abdu-Selam: ”Potiranje lica nakon dove može raditi samo neznalica.” ( Fetava El-Iz b. Abdu-Selam, str. 47.)

Kako nije dozvoljeno potiranje lica, tako isto nije dozvoljeno potirati ostale dijelove tijela nakon dove. Upitan je šejh Muhamed Salih el-Usejmin o potiranju lica nakon dove, pa je rekao: ”Potiranje lica nakon dove nije sunnet Allahovog Poslanika, alejhis-selam. Poznato je da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, dizao ruke na hutbi prilikom džume i kada bi molio Allaha za kišu, ali se ne prenosi da je nakon dove potirao svoje lice.”
(Medžmu’ul-fetava Ibn Usejmin, 14/ pitanje 781.)

Odgovorio: Sadik Turković, prof

Poslanik, ﷺ., je činio tesbih (subhane-llah), tahmid (el-hamdu li-llah) i tekbir (Allahu ekber) nakon obavljenoga namaza na sljedeće načine:

1- Izgovarao je trideset i tri puta „Subhane-llah“ (Slavljen neka je Allah), trideset i tri puta „El-hamdu li-llah“ (Sva hvala pripada Allahu) i trideset i tri puta „Allahu ekber“ (Allah je najveći), a onda je sve to završavao izgovarajući: „La ilahe illa-llahu vahdehu la šerike leh, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej’in kadir“ (Nema boga osim Allaha, Jedinoga, On sudruga nema. Njegova je sva vlast, i sva hvala pripada samo Njemu. On je zaista svemoguć). Dakle, ukupno je zikr izgovoren stotinu puta.

2- Izgovarao je trideset i tri puta „Subhane-llah“ (Slavljen neka je Allah), trideset i tri puta „El-hamdu li-llah“ (Sva hvala pripada Allahu) i trideset i četiri puta „Allahu ekber“ (Allah je najveći), dakle, ukupno stotinu puta.

3- Izgovarao je deset puta „Subhane-llah“ (Slavljen neka je Allah), deset puta „El-hamdu li-llah“ (Sva hvala pripada Allahu) i deset puta „Allahu ekber“ (Allah je najveći), ukupno trideset puta.

4- Izgovarao je dvadeset i pet puta „Subhane-llahi, vel-hamdu li-llahi, ve la ilahe illa-llah, huva-llahu ekber“ (Slavljen neka je Allah! Sva hvala Allahu pripada! I nema boga osim Allaha! Allah je najveći!), što je ukupno stotinu puta izgovoren zikr.

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina

Pročitaj više na muminbosna.com/namaz

Alejkum selam. Bismillah, ves-salatu ves-selamu ‘ala resulillah… Imam Ibnu Rušd el-Hafid el-Kurtubi rhm., kaže: „U šeri’atu se spominju tri vrste ljudi kada je u pitanju dozvoljenost klanja životinja kao i konzumiranje njihova mesa:

-oni oko čije dozvoljenosti klanja se islamski učenjaci slažu,

-oni oko čije zabranjenosti klanja se islamski učenjaci slažu, i

-oni oko kojih se islamski učenjaci razilaze.

Islamski učenjaci se slažu na tome da ko pri sebi ima sljedećih pet svojstava, dozvoljeno mu je klati životinje i dozvoljeno je od njega jesti meso koje kolje:

Islam
Muškost
Punoljetnost
Razum
Da klanja namaz.
Islamski učenjaci su složni i na tome da mušricima-idolopoklonicima, nije dozvoljeno da kolju meso, niti da se od njih jede ono što oni zakolju, shodno ajetima: „I ono što je na oltarima-kipovima, kao žrtva prinjeto“ (el-Ma’ida, 3.), i: „I ono što je u ime nekog drugog mimo Allaha zaklano“ (el-Nahl, 115.).

Što se tiče onih oko kojih se islamski učenjaci razilaze da li je dozvoljeno od njih jesti meso koje kolju ili nije – u pitanju su:

Ehlu-Kitab
Medžusije
Sabejci
Žena
Dijete
Luda osoba
Pijana osoba
(Musliman) koji ne klanja namaz.
Lopov (sarik)
Uzurpator-otimač (gasib)
Što se tiče Ehlu-Kitabija (jevreja i kršćana), islamski učenjaci su složni na tome da je dozvoljeno jesti meso koje oni kolju (od životinja koje su nama halal, naravno), shodno riječima Allaha dž.š., koji kaže: „…i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga, i vaša jela su njima dozvoljena…“ (el-Ma’ida, 5.) – ali, ono oko čega se razilaze jesu neki detalji vezani za njih. Složni su na tome da je dozvoljeno jesti meso od njih:

-ako nisu jedni od kršćana iz Benu Tagliba,

-ako nisu u pitanju murtedi-otpadnici,

-ako kolju za svoje potrebe,

-ako kolju u ime Boga,

-ako im životinja nije zabranjena Tevratom,

-ako dotičnu životinju nisu sami sebi zabranili – sve je osim loja dozvoljeno.

Islamski učenjaci se razilaze po pitanju onoga što je nasuprot navedenom:

-ako uz opunomoćenje kolju muslimanu,

-ako su od kršćana iz Benu Tagliba,

-ako su u pitanju murtedi-otpadnici,

-ako se ne zna da li kolju u ime Boga,

-ako se ne zna zašto su nešto klali,

-ili se zna da su klali u nečije drugo ime mimo Allaha dž.š., nalik onome što kao žrtvu prinose crkvama i slavama svojim,

-ili je u pitanju životinja kojima im je Tevratom zabranjena,

-ili je u pitanju životinja koju su sami sebi zabranili,

-a isto tako se ulema razilazi i po pitanju loja.

(Pogledaj: Bidajetul-Mudžtehid, Kitabul-Zeba’ih, 1/450.)

Što se tiče muslimana koji iz neznanja i lijenosti ne obavlja namaz, šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., kaže: “Pet su ruknova islama; prvi od njih je šehadet, a potom na red dolaze ostala četiri rukna islama. Što se njih tiče – ako osoba njihovu obaveznost potvrdi, ali ih iz nemara ostavi – mi, i ako bi se borili protivu njega, zbog toga, nećemo ga tekfiriti (proglašavati nevjernikom), zato što ih ne obavlja, jer se ulema razilazi po pitanju osobe koja ta četiri rukna islama ostavi iz nemara i lijenosti, bez negiranja njihove obaveznosti svojim srcem. Ljude ne tekfirimo – izuzev u pitanjima oko kojih je sva islamska ulema složna, a to je šehadet, i to nakon što bude čovjek bude upoznat, pa nakon što spozna – odbije!” (Pogledaj: Mu’ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., treći dio: Fetava ve Mesa’il, str.9.; el-Durer el-Senijje, 1/70.; Šerhu Kešfil-Šubuhat, Ibnu Usejmin rhm.)

Šejh Nasiruddin el-Albani rhm., kaže: „Šehadet – svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha, dž.š., je nešto što će spasiti onoga ko ga izgovori od vječnog boravka u džehennemskoj vatri, pa makar se radilo o osobi koja ne bude praktikovala ništa od preostala četiri rukna islama poput namaza i ostalog. Opšte poznato je to da se islamska ulema međusobno razilazi po pitanju osobe koja ne obavlja namaz, a vjeruje u njegovu propisanost i obaveznost. Većina islamske uleme je na stanovištu da osoba ne postaje nevjernikom zbog toga, već fasikom – velikim griješnikom. Za razliku od njih imam Ahmed, rhm., smatra takvu osobu nevjernikom, koja treba biti ubijena i to smrtnom kaznom za murtedde i otpadnike od islama, a ne smrtnom kaznom predviđenom za velike griješnike (poput ubica itd.). Od ashaba se bilježi i to da nisu gledali na ostavljanje bilo kojeg djela kao na djelo nevjerstva izuzev ostavljanja namaza. (Tirmizi, Hakim)

Ja smatram da je istina sa većinom islamske uleme, a ovo što se bilježi od ashaba nije tekst Objave koji se odnosi na klasični kufr-nevjerstvo, koji svoga počinioca ostavlja vječno u vatri, bez ikakve mogućnosti da će ga Allah, dž.š., oprostiti, a već nam je poznata predaja od Huzejfe b. el-Jemana, r.a., koji je jedan od poznatih ashaba, u kojoj on odgovara Siletu b. Zuferu, koji je ovu stvar razumio isto onako kako ju je razumio i imam Ahmed, rhm., rekavši: „Šta će im biti od koristi takvo šehade – kada oni ne znaju za namaz!?“ Na šta mu Huzejfe, r.a., sugerira, odgovarajući mu riječima: „O Sileh, spasiće ih džehennemske vatre, 3 puta!“

Ovo je jasan tekst od jednog od poznatijih ashaba – Huzejfe, r.a., po pitanju toga da nije kafir-nevjernik, musliman koji (iz lijenosti, neznanja i nemara), ne obavlja namaz kao i ostale ruknove islama. Takva osoba je musliman, koja će biti spašena od vječnog boravka u vatri, na budućem svijetu! Dobro upamti ovo što rekoh, jer ga možda nećeš naći na drugome mjestu!“ (Pogledaj: el-Silsila el-Sahiha, br.87., 1/86.; 1/130-132.)

Dakle, shodno svemu navedenom, ako je muslimanu dozvoljeno da jede ono što Jevreji i kršćani zakolju, od životinja koje su nama halal – klasični današnji Bošnjak (musliman), je bolji i vrijedniji od bilo kojeg jevreja i kršćanina, od kojih nam je Allah dž.š., ipak dozvolio da jedemo meso koje oni kolju, od životinja koje su nam halal (mimo njihovih slava i vjerskih obreda, naravno).

Na kraju, moramo uzeti u obzir i sljedeće:

Ajša r.a., jedne prilike upita: „O Allahov Poslaniče, ljudi nam donose meso a mi ne znamo da li je nad njim spomenuto Allahovo dž.š., ime ili ne!? Poslanik s.a.w.s., reče: „Vi recite „bismillah“, i jedite!“ Ajša r.a., dalje nastavlja pa kaže: Ti ljudi su bili novi muslimani (svježe izašli iz kufra/nevjerstva).“ (Buhari)

„Meso koje zakolje musliman je halal, spomenuto Allahovo ime nad njim ili ne. Musliman neće spomenuti ničije drugo ime osim Allahovo!“ (Predaju bilježi imam Ebu Davud u djelu el-Merasil, br.355., Ma’arifetul-Sunen vel-Asar, Bejheki, br.5799.; Sunen el-Kubra, Bejheki, br.18674.)

Ovu mursel predaju, podržava i predaja koju imam Darekutni rhm., bilježi kao musned, od Ibnu Abbasa r.a., da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kada musliman zakolje životinju – i ne spomene Allahovo ime, slobodno neka jede, jer je doista musliman jedno ime od Allahovih imena!“ (Sunen, Darekutni, br.4806.)

Od Ibnu Abbasa r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Muslimanu je dovoljno ime – pa ako on zaboravi spomenuti bismilu u toku klanja, neka je spomene kasnije i nek’ se Allahovog imena prisjeti i nek’ jede!“ (Sunen, Darekutni, br.4808.; el-Sunen el-Kubra, 9/240.)

Šejh Abdul-Aziz b. Baz rhm., kaže: „Kur’an i Sunnet nam ukazuju na to da nam je halal i dozvoljeno jesti meso koje kolju jevreji i kršćani (ehlu-kitab), kao i na to da nam je haram jesti meso koje kolju ostale vrste nevjernika mimo ehli-kitabija, shodno ajetu: „Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela; i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga, i vaša jela su njima dozvoljena!“ (el-Ma’ida, 5.)

Ovaj ajet je izričit tekst po pitanju dozvoljenosti jela mesa koje je zaklano od strane ehlu-kitabija tj. jevreja i hrišćana. Pod riječju „jela onih kojima je data Knjiga“ misli se na ono što oni kolju. Iz citiranog ajeta se da razumjeti to da nam je haram-zabranjeno, konzumirati meso koje kolju ostale vrste nevjernika. Iz navedenog se izuzima meso kojeg jevreji ili hrišćani prinesu kao žrtvu nekom drugom mimo Allaha dž.š., što nam je zabranjeno ajetom: „Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime…“ (el-Ma’ida, 3.)

Ono što se zaklalo nešeri’atski i mimo propisa poput životinje za koju se zna da je umrla od strujnog udara ili davljenja i sl., to će spadati u nastavak ajeta, u kome se kaže: „…i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno, i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto – osim ako ste ga preklali!“ (el-Ma’ida, 3.) – i ne bitno je da li je životinja tako stradala od ehlu-kitabije ili muslimana.

Ako se ne zna na koji način je životinja zaklana – osnova je da je takvo meso halal, ako dolazi od muslimana ili ehlu-kitabija, a što se tiče životinje koja je pelcovana strujom ili je udarena – ali je preklana odmah nakon toga, dok je bila živa, takvo meso je halal i dozvoljeno za jesti.

Allah dž.š., kaže: „Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno, i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto – osim ako ste ga preklali – i što je na žrtvenicima žrtvovano, i zabranjuje vam se gatanje strjelicama. To je porok!“ (el-Ma’ida, 3.)

Dakle, ovaj ajet nam ukazuje na to da su udavljene i ubijene životinje haram-zabranjene za jesti, a istog statusa je i životinja koja je umrla od struje – prije nego li je zaklana dok je bila živa. Istog statusa je i životinja koja je udarena u glavu ili na neki drugi način – pa je umrla prije nego li je bila zaklana – takvo meso je haram za jesti, shodno navedenom ajetu.“ (Pogledaj: Medžmu’u Fetava Bin Baz, 8/429.; 23/87; Magazin el-Islah, br.90., Zul-Ki’ide, 1405.h.g.; Fetava Islamijja, šejh Muhammed el-Musned, 3/558.) – a Allah dž.š., najbolje zna.

Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Ako se radi o vanjskom korištenju spomenute kreme i ako doista postoji potreba za njenim korištenjem, (tako da za liječenje bolesti koju želite liječiti spomenutom kremom ne možete naći alternativu) i ako kompetentne osobe dotične oblasti tvrde da je spomenuta krema ljekovita, tada nema zapreke u korištenju spomenute kreme.

Ako spomenutu kremu koriste odrasle osobe, one koje klanjaju namaz, prije uzimanja abdesta trebaju da operu mjesto na koje su nanosili kremu, pošto je svinjska mast nečista.

(Ovo je stav poznatog alima današnjice Muhammeda b. Saliha el-Usejmina, preuzet iz njegovih fetava s oficijelnog portala)

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin