Zadnje je vrijeme jacije do ponoći, a zna se tako što se podijeli napola između zalaska sunca i izlaska zore. Završetkom prve polovine završava se vrijeme jacije, a druga polovina nije namasko vrijeme nego međuvrijeme između jacije i sabaha.

————

Iz knjige “Propisi o Hajzu Istihazi i Nifasu”
Autor: Muhamed Ibn Salih El-Usejmin

Očigledno je nakon što sam istraživao da ta tečnost koja izlazi iz žene, ako ne izlazi iz mokraćne bešike već iz maternice, ona je čista, ali kvari abdest iako je čista. To je zato što nije uslov za ono što kvari abdest da bude nečist. Tako npr. puštanje vjetrova kvari abdest. I na osnovu ovoga, ako nešto izađe iz žene, a ona ima abdest, pokvaren joj je abdest i dužna je obnoviti ga.

A ako to izlazi neprekidno, ne kvari abdest, ali će se žena abdestiti za namaz kada nastupi njegovo vrijeme, klanjat će u tom vremenu u kojem je abdestila farzove i nafile, učit će Kur'an i radit će od onog što joj je dopušteno. Tako kažu učenjaci o ovom nekontrolisanom izlaženju mokraće. Ovo bi bio tretman tekućine. Sa stanovišta čistoće, ona je čista, a sa aspekta kvarenja abdesta, ona kvari abdest, izuzev ako izlazi neprestano, a ako izlazi stalno, onda ne kvari abdest, ali žena ne treba da abdesti dok ne nastupi namasko vrijeme i treba na to paziti (stavljajući higijenska zaštitna sredstva). A ako bude isprekidano i uobičajeno da se prekida u vrijeme namaza, ona će sačekati sa namazom do vremena kada se to prekine, ako se ne boji da će proći namasko vrijeme. A ako se boji prolaska namaskog vremena, onda će se abdestiti, staviti higijenska zaštitna sredstva, paziti na svoj problem i klanjati. Nema razlike između male i velike količine, zato što sve što izlazi iz prirodnih otvora na tijelu na koje se vrši nužda, kvari abdest, bilo ga malo ili puno, za razliku od onog što izlazi iz ostalog dijela tijela, kao što je krv i povraćanje, ne kvari abdest bilo da ga je malo ili puno.

Sto se tiče toga da neke žene smatraju da ne kvari abdest (izlazak tekućine), ja ne znam za to osnove, osim stava Ibn Hazma, Allah mu se smilovao. On kaže da to ne kvari abdest, ali nije spomenuo nijedan dokaz, a da je imao argument za to iz Kur'ana, Sunneta ili iz govora ashaba, to bi bio dokaz. Žena je dužna bojati se Allaha s.v.t. i težiti za čistoćom, a namaz nije primljen bez čistoće pa makar klanjala i stotinu puta. Čak, neki od učenjaka kažu da ne vjeruje onaj koji klanja bez prethodnog čišćenja, zato što je to ismijavanje s Allahovim s.v.t. ajetima.

————

Iz knjige “Propisi o Hajzu Istihazi i Nifasu”
Autor: Muhamed Ibn Salih El-Usejmin

Propis za ženu kao što je ona koju snađe krvarenje jeste to da će ostaviti namaz i post onoliko koliko joj je trajala menstruacija prije ovog događaja koji je zadesio. Ako joj menstruacija dođe prvog svakog mjeseca u trajanju od 6 dana, npr. onda ona od prvog svakog mjeseca neće klanjati niti postiti 6 dana. A kada se završi, okupat će se, klanjat će i postiti.

Namaz će obaviti tako što će potpuno oprati svoj spolni organ i zaštititi ga higijenskim ulošcima, a zatim će se abdestiti i ovako će raditi nakon što nastupi vrijeme obaveznog namaza i tako će raditi ako bude htjela klanjati nafilu (izvan vaktova u kojima je namaz farz). U ovakvim stanjima zbog teškoće njoj je dopušteno sastaviti podne-namaz s ikindija-namazom i akšam-namaz s jacijanamazom.

Ona će to (pripremu za namaz) uraditi jednom za dva namaza podne i ikindiju, jedanput za akšam i jaciju i jedanput za sabah. Umjesto da to radi 5 puta, ona će to raditi 3 puta. I kažem, ponavljajući drugi put. Kada htjedne postići čistoću (abdestiti se), oprat će svoj spolni organ i zaštititi ga higijenskim uloškom ili nečim sličnim, zatim će se abdestiti i klanjati. Klanjat će 4 rek'ata podne, 4 ikindije, 3 akšama, 4 jacije, i 2 rek'ata sabah-namaza.

Naime, ona neće skraćivati namaz, kao što pretpostavljaju neki neuki ljudi, ali joj je dopušteno spojiti podne i ikindiju, akšam i jaciju. Podne s ikindijom bilo u podnevsko ili ikindijsko vrijeme, a isto tako akšam s jacijom u akšamsko ili jacijsko vrijeme. Ako bude htjela klanjati nafilu s ovim abdestom, dopušteno joj je.

————

Iz knjige “Propisi o Hajzu Istihazi i Nifasu”
Autor: Muhamed Ibn Salih El-Usejmin

Prvo: ako je žena dobila hajz nakon što je nastupilo namasko vrijeme, obaveza joj je da kada se očisti, naklanja taj namaz u čijem je vremenu dobila hajz, ako ga nije klanjala prije nego je dobila hajz. A sve to na osnovu riječi Resulullaha s.a.v.s.: “Ko stigne rek'at od namaza, stigao je namaz.” Ako je od namaskog vremena bilo dovoljno za jedan rek'at, a zatim žena dobila hajz prije nego je klanjala, njoj je obaveza da ga naklanja kada se očisti.

Drugo: ako se očistila od hajza prije prestanka namaskog vremena, dužna je naklanjati taj namaz. Ako se očistila prije izlaska sunca za onoliko vremena u kojem je moguće klanjati jedan rek'at, obaveza joj je naklanjati sabah-namaz, a ako se očistila prije zalaska sunca za onoliko vremena koliko je dovoljno za jedan rek'at, obavezan joj je ikindija-namaz, a ako se očistila prije polovine noći, za onoliko koliko je vrijeme jednog reka'ta, obaveza joj je naklanjati jacijanamaz.

A ako se očistila poslije ponoći, nije obavezna da naklanja jaciju-namaz, a obaveza joj je naklanjati sabahnamaz kada nastupi njegovo vrijeme.

Rekao je Uzvišeni Allah:

“A u sigurnosti obavljajte molitvu u potpunosti, jer je vjernicima propisano da u određeno vrijeme obavljaju molitvu.”

Tj. farz namaz obavlja se u određeno vrijeme i nije dopušteno čovjeku klanjati ga van njegovog vremena, niti početi s njim prije njegovog vremena.

————

Iz knjige “Propisi o Hajzu Istihazi i Nifasu”
Autor: Muhamed Ibn Salih El-Usejmin