Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Propis obavljanja hadždža i ‘umre za ženu koja je primila islam i nema mahrema ?
Ova žena nije ni dužna obaviti hadždž niti 'umru jer nema mahrema. Jedan od uvjeta da bi žena bila obavezna obaviti hadždž jeste da ima mahrema, pa ukoliko ga nema, u tom slučaju ga nije ni dužna obaviti. Međutim, postavlja se pitanje, da li žena koja nema mahrema uopće i ni na koji način nije dužnaviše
Ova žena nije ni dužna obaviti hadždž niti ‘umru jer nema
mahrema. Jedan od uvjeta da bi žena bila obavezna obaviti hadždž jeste
da ima mahrema, pa ukoliko ga nema, u tom slučaju ga nije ni dužna
obaviti. Međutim, postavlja se pitanje, da li žena koja nema mahrema
uopće i ni na koji način nije dužna obaviti hadždž, ili ga nije dužna
obaviti lično, ali je dužna nekoga poslati da za nju obavi hadždž?
Poznati stav koji zastupaju pripadnici hanbelijskog mezheba jeste
da ovakva žena uopće nije dužna obaviti hadždž, pa makar imala
dovoljno imetka da pošalje nekog drugog da za nju obavi ovu dužnost.
Oni smatraju da ukoliko bi ova žena i umrla, ona ne bi bila griješna
niti odgovorna što nije obavila hadždž jer je Uzvišeni Allah rekao: “Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u
mogućnosti . .. ” (Ali Imran, 97) Riječi Uzvišenog: ” … onaj ko je u
mogućnosti . . . “, podrazumijevaju dvije vrste mogućnosti, odnosno
sposobnosti, a to su šerijatska sposobnost i fizička sposobnost. Šerijatska
sposobnost podrazumijeva da je ta osoba musliman i da je šerijatski
puno ljetna, i još jedan dopunski uvjet za ženu je da ima mahrema.
Fizička sposobnost podrazumijeva da čovjek ima dovoljno
materijalnih sredstava i da bude fizički sposoban da obavi hadždž.
Postojanje mahrema kod žene ubraja se u šerijatsku sposobnost
i mogućnost. Dakle, ona žena koja nema mahrema, računa se kao i ona
koja nema novca da obavi hadždž. Stoga, ovo treba objasniti tim našim
sestrama kako bi se smirile i shvatile da njima hadždž u osnovi i nije
obavezan jer nemaju mahrema.
Neki islamski učenjaci smatraju daje postojanje ženinog mahrema
uvjet koji se mora ispuniti da bi žena lično bila obavezna obaviti hadždž,
pa ako ne nađe mahrema i izgubi nadu da će ga ikada i imati, onda je
ona, po njihovom mišljenju, obavezna da pronađe osobu koja će za nju
obaviti hadždž, naravno ukoliko ima dovoljno materijalnih sredstava da
joj plati put i ostalo što je potrebno. Oni kažu da je ona u istoj situaciji
kao i stara i oronula osoba koja ima dovoljno novca za hadždž, ali fizički
nije sposobna da ga obavi pa će za to zadužiti nekoga drugog.
Međutim, hvala Allahu, po oba ova mišljenja, ovakva žena nije lično
dužna obaviti hadždž. Ako preferiramo prvo mišljenje, onda to znači da
ona niti mora obaviti hadždž lično, niti je dužna nekoga zadužiti da
to obavi za nju, a ako preferiramo drugo mišljenje, onda ćemo reći da
je njena dužnost da na hadždž pošalje nekoga umjesto sebe, te će na
takav način sa sebe skinuti tu obavezu. Dakle, ovo pitanje uopće nije
problematično i hvala Allahu na tome.
Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf
Posjeta nevjerničkim državama u kojima žive muslimanske manjine ?
Nema nikakve smetnje posjetiti muslimane koji egzistiraju u nevjerničkim zemljama, te im pružiti podršku i upoznati se sa njihovim stanjem. Međutim, bitno je napomenuti da osoba koja odlazi u te zemlje treba biti učena kako bi bila u stanju otkloniti i od sebe odbaciti sumnje i nedoumice kojima će eviše
Nema nikakve smetnje posjetiti muslimane koji
egzistiraju u nevjerničkim zemljama, te im pružiti podršku i upoznati
se sa njihovim stanjem. Međutim, bitno je napomenuti da osoba koja
odlazi u te zemlje treba biti učena kako bi bila u stanju otkloniti i od sebe
odbaciti sumnje i nedoumice kojima će eventualno biti izložena, kao
što je neophodno da bude i vjerski čvrsta i stabilna kako bi se oduprla
strastima i porocima koji su prisutni u tim državama. Možda će neko
otputovati u nevjerničke zemlje sa iskrenom namjerom da posjeti i obiđe
svoju braću muslimane, ali će biti izložen raznim vrstama sumnji i strasti
pa će, zbog pomanjkanja ispravnog znanja ili labilnosti svoje vjere,
ostati zbunjen u pogledu svoga vjerovanja, ili će pak utonuti u razne
vrste griješenja, prepuštajući se svojim strastima i prohtjevima. Ali ako
je čovjek učen, a u isto vrijeme i čvrst i stabilan u vjeri, takav može
i treba da posjeti svoju braću koja žive u zemljama nevjernika, a ponekad
to ne samo daje dozvoljeno, već biva čak i poželjno, jer je muslimanima
u tim mjestima potreban neko ko će im pružiti podršku, uliti im snage
i morala, te im pokazati da oni imaju braću na koju mogu računati.
Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf
Je li nevjernika dozvoljeno zvati bratom ?
Nevjernika nije dozvoljeno zvati bratom. Uzvišeni Allah rekao je: "Vjernici su braća ... " (El-Hudžurat, 1 0) Dakle, bratstvo se zasniva na imanu, tj. ispravnom vjerovanju. Ako neko ima rođenog brata koji nije musliman, tada ga može zvati bratom i u tome nema nikakve smetnje. Uzvišeni Allah rekao jeviše
Nevjernika nije dozvoljeno zvati bratom. Uzvišeni Allah
rekao je: “Vjernici su braća … ” (El-Hudžurat, 1 0) Dakle, bratstvo se
zasniva na imanu, tj. ispravnom vjerovanju. Ako neko ima rođenog
brata koji nije musliman, tada ga može zvati bratom i u tome nema
nikakve smetnje. Uzvišeni Allah rekao je: “l Adu (smo poslali) brata
njihova Huda … ” (Hud, 50), i rekao je: “l Med jenu – brata njihova
Šuajba … ” (Hud, 84). Dakle, nevjernika je dozvoljeno zvati bratom ako
se radi o bratu po krvi, medutim ako to nije slučaj, onda se nevjernik
ne smije zvati bratom jer se on ne može uvrstiti u bratstvo zasnovano
na ispravnom vjerovanju. Uzvišeni Allah je Nuhu, a.s., u vezi njegovog
sina, rekao sljedeće: “0 Nuhu, on nije čeljade tvoje … ” (Hud, 46).
Medutim, postoji način da musliman nevjerniku kaže “brate”,
a da ne učini ništa što je sporno. Naime, ukoliko mu se obrati samo sa
”brate”, bez da kaže ‘ ‘brate moj”, želeći time reći da je on brat nekog
drugog, onda mu je uputio riječ koja će možda biti sredstvo da pridobije
njegovo srce i da mu se na takav način emotivno približi, a da ga u
isto vrijeme ne nazove svojim bratom, iznalazeći sebi tako alternativno
rješenje i izlaz.
Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf
Propis o prisustvu našminkanih žena u islamskim centrima ?
Moje mišljenje je da treba biti tolerantan i širokogrudan prema onima koji dolaze u islamske centre, međutim spomenutu vrstu žena treba ustrajno savjetovati i opominjati. Ako se žena odazove te se počne pridržavati šerijatskog načina oblačenja, to je veliko dobro za čitavo društvo. Dakle, ovakvim ževiše
Moje mišljenje je da treba biti tolerantan i širokogrudan
prema onima koji dolaze u islamske centre, međutim spomenutu vrstu
žena treba ustrajno savjetovati i opominjati. Ako se žena odazove te
se počne pridržavati šerijatskog načina oblačenja, to je veliko dobro
za čitavo društvo. Dakle, ovakvim ženama ne treba braniti dolazak
u islamske centre samo zato što se ne oblače onako kako se muslimanka
treba oblačiti, već im treba dozvoliti pristup kako bi im se uputio savjet,
te kako bi se družile i okoristile.
Ako se žena nakon nekog određenog vremena pokrije, to znači da
je cilj postignut i tim činom se ostvarila opća korist. Međutim, ukoliko
žena i dalje bude ustrajna i odbije da se pokrije, onda joj treba zabraniti
prisustvo u ovim centrima. A što se tiče onoga što je spomenuto u pitanju,
da će takav stav uzrokovati veću štetu, kažemo da je ta eventualna šteta
individualnog karaktera, tj. da će pogoditi samo jednu osobu, odnosno
tu ženu, dok kršenje jasnih Allahovih propisa, u ovom slučaju propisa
hidžaba, može uzrokovati kolateralnu štetu.
Ovako kažemo za svaki vid jasnog i nedvosmislenog kršenja
Allahovih granica i činjenja grijeha. Jedno vrijeme ćemo imati
razumijevanja prema onome ko ga čini i prema njemu ćemo jedan
određeni period biti tolerantni, ali ćemo ga uporno savjetovati
i opominjati. Ako prihvati, to je i bio naš cilj, a ako odbije, prema njemu
treba postupiti onako kako to i zaslužuje, i na način kako se postupa
prema oholom inadžiji.
Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf
Kakav je propis o posebnim ibadetima u mjesecu redžebu?
U ovom mjesecu prakticiraju se mnogi ibadeti koji nemaju utemeljenje u našoj vjeri. Stoga, kako ne biste učinili neku od novotarija koje se prakticiraju u mjesecu redžebu, pročitajte sljedeće… Uvaženi šejh, imam i fakih Muhammed ibn Salih el-Usejmin, rahimehullah, rekao je: 1. Svi hadisi koji govoreviše
U ovom mjesecu prakticiraju se mnogi ibadeti koji nemaju utemeljenje u našoj vjeri. Stoga, kako ne biste učinili neku od novotarija koje se prakticiraju u mjesecu redžebu, pročitajte sljedeće…
Uvaženi šejh, imam i fakih Muhammed ibn Salih el-Usejmin, rahimehullah, rekao je:
1. Svi hadisi koji govore o posebnosti namaza ili posta u mjesecu redžebu ocijenjeni su kao jako slabi – daif. 2. Neki učenjaci kažu da su to hadisi koji su izmišljeni ili slagani na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i nikome nije dozvoljeno da postupa po njima!
3. Nije dozvoljeno klanjati nikakav namaz niti postiti radi mjeseca redžeba, jer je to novotarija. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda je u Vatri!”
4. Hadis koji se prenosi među ljudima, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allahu, podari nam bereket u redžebu i ša‘banu i poživi nas do ramazana”, nije vjerodostojan. Poslanik to nije rekao i musliman ne treba da upućuje ovu dovu.
5. Znajte da je ovo što vam govorim jasna istina. U mjesecu redžebu nije preporučeno klanjati nikakav poseban namaz, niti postoji ikakav namaz koji se klanja u noći prvog petka u njemu, niti u njegovim drugim noćima, niti postoji ikakav post svojstven samo njemu.
6. Nikome nije dozvoljeno da odredi neko posebno vrijeme, niti mjesto, za neki ibadet koji nije odredio Allah i Njegov Poslanik, jer mi robujemo po jasno i precizno određenim šerijatskim pravilima, a ne po svom ili nečijem nahođenju ili osjećajima.
7. Obavezan si da kažeš “slušam i pokoravam se”, zatim da radiš ono što ti je naredio Allah i ostaviš ono što ti je zabranio. I niko ne može propisati bilo šta u našoj vjeri što Allah već nije propisao.
8. O muslimani, zaista vam je dovoljno ono što vam je od vjere došlo u Allahovoj Knjizi i vjerodostojnim hadisima. Onaj koji bude ibadetio svome Gospodaru onako kako smo obaviješteni u Kur’anu i vjerodostojnim hadisima, taj je na jasnoj uputi i neka se nada i očekuje nagradu od Gospodara i strahuje od kazne.
Allahu, mi Te molimo da nas opskrbiš znanjem koje koristi i dobrim djelima i halal opskrbom i dobrim potomstvom.
Allahu, poduči nas onome što nam koristi i okoristi nas onim što si nas naučio i povećaj nam znanje, o Gospodaru svih svjetova.
Allahumme salli ve sellim ve barik ala nebijjina Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem!
Priredio: prof. Haris Hećimović
Vidi manjePreuzeto sa minber.ba
Propis o ženi koja primi islam, a njen muž je još uvijek nevjernik?
Ovo pitanje zapravo sadrži dva pitanja, a oba su itekako važna i bitna. Prvo, koje je i važnije, jeste pitanje o propisu dozvoljenosti novog idžtihada kako bi se iznašlo rješenje za ovaj problem. Odgovor na ovo pitanje glasi: svima nam treba biti jasno da se šerijatski propisi općenito dijele na dviviše
Ovo pitanje zapravo sadrži dva pitanja, a oba su itekako
važna i bitna. Prvo, koje je i važnije, jeste pitanje o propisu dozvoljenosti
novog idžtihada kako bi se iznašlo rješenje za ovaj problem. Odgovor
na ovo pitanje glasi: svima nam treba biti jasno da se šerijatski propisi
općenito dijele na dvije vrste:Prva: propisi u kojima nema mjesta idžtihadu i u kojima se on nikako
ne tolerira. Takvi propisi su punovažeći u svakom mjestu i u svakom
vremenu, međutim mudrost i suštinska korist tih propisa ponekad nam
automatski bude jasna i očita, a ponekad nam određeni vremenski
period ostaje skrivena i tajnovita. Uzvišeni Allah rekao je: “Allah sve
zna, a vi ne znate.” (En-Nur, 19) Ponekad se nekim ljudima čini da je
pridržavanje određenog vjerskog propisa vrlo teška i naporna stvar, te
da će mu to stvarati ogromne probleme i poteškoće, međutim na kraju
se ispostavi nešto sasvim drugačije. U ovakvim slučajevima obaveza je
prihvatiti i izvršiti šerijatski propis, i u njima nema mjesta idžtihadu niti
bilo kakvom novom propisu.
Druga: šerijatski propisi koji su općeniti te nisu strogo ni precizno
definirani, već se zasnivaju na određenim općim postavkama,
koristima ili mudrostima koje nisu fiksne već se mijenjaju shodno
vremenu i okolnostima. Tako će, naprimjer, neki šerijatski propis
(iz ove druge vrste) odgovarati nekom vremenu pa će u tom vremenu
i biti primjenjivan, dok ponekad u nekom drugom vremenu neće biti
pogodan niti prikladan, pa se neće ni primjenjivati.
što se tiče propisa udaje žene za nevjernika, taj propis spada u prvu
vrstu koju smo pojasnili, tj. u vrstu šerijatskih propisa u kojima nema
mjesta idžtihadu niti se smije donositi neki novi propis koji je drugačiji
od već potvrđenog. Uzvišeni Allah u suri El-Mumtehine kaže sljedeće:
“O vjernici, kada vam vjernice kao muhadžirke dođu, ispitajte ih
-a Allah dobro zna kakvo je vjerovanje njihovo, pa ako se uvjerite
da su vjernice, onda ih ne vraćajte nevjernicima: one njima nisu
dopuštene, niti su oni njima dopušteni . . . ” (El-Mumtehine, 1 0)
Iskrenog vjernika ne treba mnogo brinuti to što će zbog prihvatanja
i upražnjavanja vjere islama možda izgubiti i svoje dijete, bračnog druga,
oca, majku ili bilo koga drugog. U prvim generacijama muslimana bilo
je slučajeva da bi vjernik ponekad znao ubiti vlastitog oca ili sina, jer
su mu se oštro suprotstavili i branili mu ispovijedanje Allahove vjere,
ili su bili otvoreni Allahovi neprijatelji.
Stoga, ako žena primi islam, a njen muž ostane ustrajan u nevjerstvu,
većina islamskih učenjaka je na stanovištu da ona ostaje s njim sve
dok joj ne istekne period iddeta – pričeka. Ukoliko i on u ovom periodu primi islam, njihov brak je validan i oni i dalje ostaju u braku
te razvrgnuće braka nije nužno niti potrebno. Ukoliko, pak, istekne
period iddeta, a njen muž još uvijek nije primio islam, u tom slučaju je
obaveza razvrgnuti njihov brak, a razvrgnuće se računa od dana kada je
žena primila islam. Ako se ovako desi, ova žena svome bivšem mužu
(koji je ostao nevjernik) nije dozvoljena sve dok on i sam ne primi
islam, pa ako to učini, onda je obaveza nanovo među njima sklopiti
šerijatski brak.
Neki islamski učenjaci su stava da žena koja primi islam ostaje
“zatočena” kod svoga muža sve dok joj ne istekne iddet, i da joj nije
dozvoljeno da se uda u tom periodu. Ako njen muž primi islam u tom
periodu, ona se i dalje računa njegovom suprugom, tj. oni ostaju u braku.
Ukoliko njen muž primi islam nakon isteka perioda njenog iddeta, ona
ima pravo da bira i sama odluči hoće li mu se vratiti ili ne. Ovo je
i odabrano mišljenje po ovom pitanju jer je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, vratio svoju kćerku Zejnebu, r.a., njenom mužu Ebul-‘Asu b.
Er-Rebi'i nakon šest godina.
Znači, ukoliko žena primi islam, a njen muž ostane nevjernik, njih
treba razdvojiti. Zatim, ako muž primi islam prije isteka iddeta, ona
ostaje njegova supruga i nema pravo sama donijeti odluku da će se udati
za nekog drugog čovjeka. Međutim, ako njen iddet istekne, ona će sama
odlučiti hoće li se udati za drugog čovjeka ili će se, nakon što joj muž
primi islam, opet njemu vratiti. Ovo je i odgovor na prethodno pitanje.
Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf
Propis o prisutnosti muškaraca i žena u istoj prostoriji, uz napomenu da muškarci imaju svoje posebno mjesto, a žene svoje, tj. da ne sjede izmiješano?
Ne vidim u tome ništa loše, niti to smatram zabranjenim. Žene i djeca su još u vremenu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dolazili u džamije i prisustvovali zajedničkom namazu. Ne samo to, već je poznato da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio ženama da izađu iz svojih kuća i da prviše
Ne vidim u tome ništa loše, niti to smatram zabranjenim.
Žene i djeca su još u vremenu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
dolazili u džamije i prisustvovali zajedničkom namazu. Ne samo to,
već je poznato da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio
ženama da izađu iz svojih kuća i da prisustvuju bajram-namazu, pa čak
i onima koje su bile u hajzu – mjesečnom ciklusu, kao i djevojkama
koje ne izlaze mnogo iz kuća, s tim da je ženama u mjesečnici naredio
da se klone mjesta na kojem se klanja bajram-namaz. Dakle, ukoliko
prisustvo žena i djece na tim predavanjima sa sobom nosi određene
koristi i dobrobit, i ukoliko žene ne budu direktno izmiješane s
muškarcima, već budu imale svoje posebno mjesto, smatram da je to
dozvoljeno i da u tome nema nikakve smetnje.
Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf
Propis izvođenja pozorišnih predstava i ilahija u džamiji koja je u sklopu islamskog centra?
Učenjaci današnjice razilaze se po pitanju propisa organiziranja pozorišnih predstava i skečeva. Jedan dio njih kategorično tvrdi da takvo nešto nije dozvoljeno argumentirajući svojstav tvrdnjom da je gluma očita laž jer čovjek koji glumi određenu osobu, lažno se predstavlja za nekog drugog ko on uviše
Učenjaci današnjice razilaze se po pitanju propisa
organiziranja pozorišnih predstava i skečeva. Jedan dio njih
kategorično tvrdi da takvo nešto nije dozvoljeno argumentirajući svojstav tvrdnjom da je gluma očita laž jer čovjek koji glumi određenu
osobu, lažno se predstavlja za nekog drugog ko on u stvarnosti nije,
tako da to potpada pod laž.
Drugi učenjaci smatraju da ovakve predstave nisu zabranjene i da
one ne sadrže laž jer je laž po svojoj definiciji “govor koji je suprotan
stvarnosti i suštini nečega”, a glumac koji glumi neku osobu za sebe
nikako ne tvrdi da je on osoba koju predstavlja, već kaže da on samo glumi
(zastupa ili predstavlja) dotičnu osobu, tj. da nastoji interpretirati radnje
i ponašanje koje nalikuje ponašanju određene osobe. Ovakvo nešto je u
skladu sa suštinom i stvarnosti, a i svi prisutni koji gledaju predstavu vrlo
dobro znaju da je sve to samo gluma, a ne lažno predstavljanje. Velika
je razlika između ovog što smo spomenuli i čovjeka koji bi ti, naprimjer,
došao na vrata i lažno ti se predstavio, jer se to računa istinskom laži. Što
se, pak, tiče čovjeka koji glumi određenu osobu, on se ne smatra lašcem
niti on istinski tvrdi da je neko drugi. Na osnovu svega što smo rekli, ne
smatram da gluma u ovakvim predstavama potpada pod laž i prevaru, ali napominjem, ukoliko ovakve predstave sadrže neke islamom zabranjene
stvari, kao naprimjer da u njima budu omalovažavane ugledne i poštovane
osobe, onda ove predstave nisu ni dozvoljene. Stoga smatram da nije
dozvoljeno glumiti drugove Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sell em, a pogotovo ne četvericu pravo vjernih halifa.
Ove predstave smatram zabranjenim i u slučaju da u njima bude
kršenja ostalih šerijatskih normi i pravila, poput naprimjer toga da
muškarac glumi ženu ili da žena glumi muškarca, jer ovakvo nešto spada
u poistovjećivanje koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio,
te je prokleo muškarce koji nastoje nalikovati ženama kao i žene koje
nastoje nalikovati muškarcima. Isto tako držim i da je imitiranje životinja
zabranjeno jer kada kur'anski i sunnetski tekstovi životinje porede
s ljudima, to uglavnom biva u negativnom kontekstu. Rekao je Uzvišeni:
“l kaži im vijest o onome kome smo dokaze Naše dali, ali koji se od
njih udaljio pa ga je šejtan dostigao, i on je zalutao. A da smo htjeli,
mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovom svijetu priklonio
i za svojom strašću krenuo. Njegov slučaj je slučaj kao psa: ako
ga potjeraš, on isplažena jezika dahće, a ako ga se okaniš, on opet
dahće … ” (El-E'araf, 1 75-1 76) Dakle, poređenje s psom u ovom ajetu
došlo je u negativnom kontekstu. Na drugom mjestu, Uzvišeni Allah
kaže: “Oni kojima je naređeno da prema Tevratu postupaju, pa
ne postupaju, slični su magarcu koji knjige nosi.” (El-Džumu'a, 5)
I ovdje je isti slučaj kao i u prethodnom ajetu. Rekao je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem: “Onaj ko nekom nešto pokloni pa nakon toga taj poklon
zatraži nazad, sličan je psu koji povrati a nakon toga pojede ono što je
povratio … ” Dakle, ako izvođenje predstava bude sadržavalo neke od
zabranjenih stvari, onda su te predstave zabranjene sa ove strane, a ne zato
što su one laž, jer one u suštini to i nisu, kako smo to već pojasnili.
Ako pozorišne predstave ne sadrže ništa zabranjeno, one su
dozvoljene, ali ostaje pitanje njihovog izvođenja u džamijama. Ukoliko
takav postupak sa sobom nosi određene koristi i pozitivno djeluje
na polju pozivanja u Allahovu vjeru, smatram da to nije zabranjeno.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dozvolio je nekolicini
Abesinaca da se igraju kopljima (simuliraju borbu) unutar njegove
džamije u Medini, sve kako bi ih pridobio za islam i omilio ga u njihovim
srcima. Dakle, ako izvođenje ovih predstava i skečeva donosi veću
korist od eventualne štete, onda ćemo preferirati pridobivanje koristi.
Ipak, organizatori se trebaju koliko god više mogu potruditi da ovakvo
nešto održavaju u posebnim prostorijama, van džamija i mesdžida, jer
je to svakako bolje i sigurnije.
Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf
Situacije u kojima se treba obraćati spomenutom emiru, tj. predvodniku?
Odgovor na ovo pitanje prethodno smo objasnili, kada smo spominjali koristi odabira predvodnika džemata. Ono što posebno naglašavam, a što je vezano za zajednički rad i djelovanje, jeste da niko nema pravo da nastupa u ime džemata i samostalno promiče ono što smatra džematskim interesom, osim nakonviše
Odgovor na ovo pitanje prethodno smo objasnili, kada
smo spominjali koristi odabira predvodnika džemata. Ono što posebno
naglašavam, a što je vezano za zajednički rad i djelovanje, jeste da
niko nema pravo da nastupa u ime džemata i samostalno promiče ono
što smatra džematskim interesom, osim nakon što se konsultira sa
emirom, odnosno predvodnikom džemata. Onaj ko tako bude postupao
podriva autoritet emira, a takvo djelovanje donosi i razilaženje i podjelu
u mišljenjima, što je svakako nepoželjno. Rekao je pjesnik:
‘ ‘Ljudi u anarhiji neće biti dobri,
jer nemaju onoga ko treba da ih vodi. ”
Stoga je neophodno i nužno da ljudi imaju vođu koji će ih predvoditi
i koji će regulirati odnose među njima.
Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf
Muslimanima je obaveza da u društvima u kojima su manjina imaju svog predvodnika?
Mišljenja sam da ljudi nikada i ni u čemu neće postići nikakav ozbiljan rezultat niti će biti spomena vrijedni ako budu rastureni, raštrkani i neorganizirani. Čovjek je po svojoj prirodi društveno biće i u potrebi je da mu nakon pomoći koju mu pruža Uzvišeni Stvoritelj, pomoć pruže i stvorenja, tj.više
Mišljenja sam da ljudi nikada i ni u čemu neće postići
nikakav ozbiljan rezultat niti će biti spomena vrijedni ako budu rastureni,
raštrkani i neorganizirani. Čovjek je po svojoj prirodi društveno biće
i u potrebi je da mu nakon pomoći koju mu pruža Uzvišeni Stvoritelj,
pomoć pruže i stvorenja, tj. drugi ljudi. Stoga smatram da se muslimanske
manjine moraju organizirati i zajednički djelovati kroz instituciju
džemata – zajednice, te na takav način pozivati druge u Allahovu vjeru.
Isto tako smatram da ovakvi džemati moraju imati svog emira – vođu
i predvodnika, koji će biti njihov autoritet i kojem će se obraćati, shodno
smjernicama i pravilima koja smo prethodno pojasnili.
Što se tiče pitanja o načinu organiziranja i uspostave samog džemata,
tu ne mogu biti decizivan niti ponuditi neko opće pravilo koje bi moglo
važiti za sve prilike i situacije jer se ove organizacije i džemati u mnogo
čemu razlikuju jedni od drugih, te je među njima evidentna razlika
u ljudskim, materijalnim i intelektualnim resursima. Međutim, ukoliko
budu mudro postupali i djelovali, muslimani će kroz ova udruženja i
džemate ostvariti zacrtane ciljeve i postići ono što su planirali. Neki
između njih će se ljudima obraćati u džamijama i pojašnjavati im vjeru,
a drugi će ljudima o vjeri govoriti posebno, tj. obraćat će se ljudima
ponaosob. Neki iz ovog muslimanskog džemata bit će zaduženi
da prikupljaju materijalna sredstva i dobrovoljne priloge, dok će jedan
izmedu njih biti povjerenik kase u kojoj se nalaze ta prikupljena sredstva
itd. Opet ponavljam, ja ne mogu dati neko opće pravilo koje bi se ticalo
organiziranja i rukovođenja udruženjem, jer se prilike i okolnosti
itekako razlikuju, međutim ono na što posebno moraju obratiti pažnju
jeste odabir predvodnika udruženja koji će im biti autoritet i onaj kome
će se obraćati u svemu što je vezano za rad i djelovanje.
Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf