Ruknovi Muhammedu resulullah

1. Da posvjedočimo da je rob (odgovor kršćanima)
2. Da posvjedočimo da je Poslanik (odgovor jevrejima)

Šartovi Muhammedu resulullah

– Allah Uzvišeni je spojio svjedočanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao poslanika sa Svojim svjedočenjem u šehadetu. U svakom ezanu i ikametu, na tešehudu se spominje.

Ali je problematika što neki muslimani izgovore te riječi ali ne potvrde djelima, a neki ni svojim srcem.

Svjedočenje da je Muhammed Allahov Poslanik, tj. svjedočenje da je poslan svim stvorenjima (ljudima i džinnima), a poslanik je čovjek kojem je Allah Uzvišeni objavio šerijat i naredio mu da ga dostavi.

Jer, ljudi prije Nuha, alejhis-selam, bili su jedan narod te im nije bio potreban poslanik, a zatim su se razmnožili i počeli međusobno razilaziti pa su bili u potrebi za poslanikom, a onda im je Allah Uzvišeni poslao poslanika, kao što kaže:

“Svi ljudi su sačinjavali jednu zajednicu, pa je Allah slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti i opomenu, i po njima je slao Knjigu sa Istinom, da po njoj sudi ljudima u onome u čemu su se oni razilazili.” (El-Bekare, 213)

Poslanici su bili poslani onda kada su se ljudi počeli razilaziti kako bi im presudili po istini, tako je prvi poslanik bio Nuh, alejhis-selam, a posljednji Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Obaveza je vjerovati da je on posljednji u nizu poslanika.

Greška je što neki tvrde da je prije Nuha, alejhis-selam, bilo poslanika, jer Allah Uzvišeni kaže:

“Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega.” (En-Nisa, 163)

U hadisu o šefa'tu (zauzimanju) na Sudnjem danu rečeno je da će ljudi doći kod Nuha, alejhis-selam, te će mu reći: “Ti si prvi poslanik kojeg je Allah poslao stanovnicima Zemlje.”

A onaj ko bi pozivao u to da je vjerovjesnik poslije Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, propis za takvog je da je nevjernik, zbog riječi Uzvišenog:

“Nego je Allahov Poslanik i posljednji vjerovjesnik.” (El-Ahzab, 40)

Važno je napomenuti da nije dovoljno samo jezikom izgovoriti šehadet (svjedočenje) nego je obaveza slijediti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, što je jedan od uvjeta da bi djelo bilo primljeno kod Allaha Uzvišenog.

Šartovi (uslovi):

1. Vjerovanje u ono što je obavjestio

– jer kod čovjeka se ne smije pojaviti dvoumljenje u vezi onoga što nas Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavještava, nego čak u srcu treba da bude jače uvjerenje nego što jezik izgovara. Kaže Uzvišeni:

“…to je istina, kao što je istina da govorite!” (Ez-Zarijat, 23)

Stoga, čovjek ne smije da sumnja u Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, obavijesti. Međutim, on nije prisutan sada, nego je veza između njega i nas lanac prenosilaca (sened), te ako se potvrdi da je hadis zaista od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, obaveza je vjerovati u njega.

2. Poslušnost njegovoj naredbi bez dvoumljenja, jer kaže Uzvišeni:

“Ni vjernik ni vjernica nemaju izbora da, kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegovog Poslanika ne posluša, taj je očito skrenuo sa Pravog puta.” (El-Ahzab, 36)

Stoga, neki ljudi, kada im dođe naredba od Allaha Uzvišenog ili Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, griješe jer tada počnu ispitivati da li je to naredba koja je obavezna (vadžib), ili je naredba koja ukazuje na poželjnost obavljanja djela (mustehab). Nažalost, to se danas dešava.

Međutim, toga se treba čuvati, jer ni ashabi, kada bi im Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nešto naredio nisu ispitivali: “O Allahov Poslaniče, je li to obavezno ili je dobrovoljno?” Štaviše, pokoravali su mu se iskreno, bez ispitivanja o tome.

Šejh Ibn Usejmin, Allah mu se smilovao, kaže: “Dakle, nemoj ispitivati nego se pokoravaj, jer ti si onaj koji svjedo č i da je Muhammed Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa uradi što ti naređuje!”

Ali, u slučaju kada čovjek dođe u situaciju u kojoj je nešto naređeno, pa uradi suprotno, tada je njegovo pravo da pita da li je naredba bila na stepenu obaveznosti ili ne, jer ako je bila obavezna, onda se treba pokajati zbog kršenja naredbe, a ako nije bila obavezna, onda je manji problem.

3. Udaljavanje od onoga što je zabranio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bez dvoumljenja
Stoga, nemoj reći: “To nije navedeno u Kur’anu…”, pa da budeš od onih koji su propali, jer ono što se nalazi u sunnetu, to je naređeno da se slijedi i u Kur’anu, jer Uzvišeni kaže: “… slijedite ga!” (El-E‘araf, 158), jer to je naredba općeg karaktera za sve što je rekao.

– zabrane:
a. obavezne (stroge zabrane – harami)
b. poželjne (da čovjek izbjegava mekruhe – pokuđena djela)

4. Obožavati Ga samo kako je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, činio bilo da je iz oblasti akide (islamskog vjerovanja), govora ili nekih djela.

S obzirom na spomenuto, sve vrste novotara nisu upotpunili pravi smisao svjedočenja: Muhammedu resulullah (Muhammed je Allahov poslanik), jer su dodali nešto što nije od onoga što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, propisao, te se nisu ophodili lijepo prema njemu, sallallahu alejhi ve sellem.

Neki učenjaci su dodali još dva šarta (uslova):

5. Ne davati prednost ničijem govoru nad govorom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
Prema tome, nije dozvoljeno da se prednost daje nekom od najučenijih ljudi ili predvodnika muslimana nad govorom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer smo svi mi, obični ljudi i predvodnici, obavezni slijediti njega.

Kada se nekim ljudima kaže: “Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem…”, oni kažu: “Da, ali je imam taj i taj rekao to i to…” Ovakva izjava je veoma opasna, jer nije dozvoljeno da se bilo čiji govor uporedi sa Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, govorom, bez obzira ko bi taj čovjek i koju funkciju u društvu obnašao.

– Spominje se od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je rekao:

“Gotovo da se kamenje ne počne bacati s nebesa na vas, ja vam kažem: ‘Rekao je Allahov poslanik’, a vi govorite: ‘Rekao je Ebu Bekr i Omer.'”

Subhanallah! Kada je ovakav slučaj sa njima dvojicom, koji su najbolji ljudi na dunjaluku poslije poslanika i vjerovijesnika, šta onda reći kada se sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, upoređuju drugi ljudi, pa čak i ako su imami (predvodnici) ovog ummeta.

– To podrazumijeva da se njegovi hadisi ne stavljaju na mjesta koja su neprikladna jer je to vrsta prijezira.

– Također, u to spada i nepodizanje glasa pored njegovog kabura (koji se nalazi u Medini).
Jedne prilike vođa pravovjernih Omer ibnul-Hattab, radijallahu anhu, čuo je dva čovjeka koji su došli iz Taifa, te su počeli podizati glasove u Mesdžidu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa im reče: “Da niste od stanovnika Taifa (jer su gosti iz daleka pa možda ne znaju propis), izudarao bih vas”, jer je Allah Uzvišeni rekao:

“O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikovog glasa i ne razgovarajte s njim glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne osjetite.” (El-Hudžurat, 2)

Nakon što je objavljen ovaj ajet, ashab po imenu Sabit ibn Kajs, radijallahu anhu, koji je do tada pred Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, govorio glasno, nakon što je objavljen ovaj ajet, sklonio se u svoju kuću i plakao dan i noć. To su oni koji poznaju vrijednosti i ulogu Kur’ana plemenitog.

Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obilazeći ashabe, što mu je bio i običaj brinući se o njima, pitao za Sabita, pa su mu rekli: “O Allahov Poslaniče, taj čovjek je u svojoj kući i plače dan i noć otkako je objavljen ovaj ajet.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Idi i reci mu da mi dođe.” Došao mu je, a on mu reče: “Šta te rasplakalo, o Sabite?” “Ja sam glasan, pa se bojim da je ovaj ajet objavljen u vezi mene, jer Allah Uzvišeni kaže: ‘…da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne osjetite'”, reče Sabit.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “Zar nisi zadovoljan da živiš dostojanstveno, da pogineš kao šehid i da uđeš u Džennet.”

Allahu ekber! Svako ko bude strahovao od Allaha, takav je siguran i spašen. Čovjek koji se sakrio u svoju kuću strahujući od Allaha Uzvišenog, ali On je Taj Koji ga je osigurao i spasio, te je zbog toga naša obaveza da vjerujemo da je Sabit ibn Kajs, radijallahu anhu, od stanovnika Dženneta, jer nas je tako obavijestio naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

6. Voljeti ga više od bilo koga, osim od Allaha Uzvišenog.

Npr. Kada je Omer ibnul–Hattab, radijallahu anhu, rekao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahov poslaniče, volim te više od svega, osim od samog sebe.” Pa je odgovorio: “Ne Omere, sve dok ti ne budem draži i od samog tebe.” Nakon toga, Omer reče: “Tako mi Allaha, draži si mi i od mene.”

———————————

Iz skripte “islamsko vjerovanje” – minber.ba

Skriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić

Preuzmite skriptu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Skripta-iz-islamskog-vjerovanja-ispravljena-verzija-minber-ba.pdf