Jedno od najatraktivnijih pitanja u ovom vremenu, koje je upućeno misionarima, daijama, profesorima, muftijama i efendijama, jeste pitanje posta prvih deset dana blagoslovljenog mjeseca zul-hidždžeta. Onima koji još nisu shvatili zašto je to pitanje sada jedno od najatraktivnijih, spomenut ćemo razlog kako bi shvatili bitnost poznavanja ovog propisa u predstojećem periodu.

Kazao je Allahov Poslanik, podstičući muslimane na činjenje dobra u ovim danima, u prvih deset dana zul-hidždžeta: ”Ne postoje dani u kojima je činjenje dobrih djela draže Allahu od ovih dana”, misleći na prvih deset dana zul-hidždžeta. Rekli su ashabi: ”Pa čak ni borba na Allahovom putu?” Rekao je: ”Ni borba na Allahovom putu, osim čovjeka koji izađe u borbu na Allahovom putu boreći se svojim tijelom i imetkom, i ne vrati ništa od toga.” (Buharija i dr.)
Na vrijednost ovih dana također ukazuje hadis Allahovog Poslanika: ”Ne postoje veličanstveniji dani kod Allaha, niti dani u kojima su dobra djela draža Allahu, od ovih deset dana; mnogo u njima Allaha spominjite et-tehlilom (izgovarajući riječi la ilahe illellahu), et-tekbirom (veličanjem Allaha izgovarajući riječi Allahu ekber), et-tehmidom (zahvalom Allahu riječima elhamdulillahi).” (Hadis je zabilježio imam Taberani sa dobrim lancem prenosilaca, kao što je to potvrdio šejh Albani.)
Na vrijednost ovih dana, također, ukazuje i činjenica da se Uzvišeni Allah u Kur’anu zaklinje ovim vremenom: ”Tako mi zore i deset noći” (Fedžr, 1.-2.). Ibn Kesir je, u komentaru ovog ajeta, spomenuo riječi Ibn Abbasa, r.a., da su to noći prvih deset dana zul-hidždžeta.

Iskren vjernik u pogledu marljivosti i iskorištavanja vremena je poput pčele ili mrava. On se maksimalno trudi da iskoristi vrijeme u činjenju dobra, kako bi se što bolje pripremio za Dan polaganja računa.
Mnogi ljudi željeli bi da poste ove blagoslovljene dane, ali nisu sigurni da li je to propisano ili ne, naročito ako znamo da postoje vjerodostojni hadisi u kojima je spomenuto da Allahov Poslanik nije postio prvih deset dana zul-hidždžeta.

Što se tiče posta tih dana, na samom početku možemo kazati da je mnogo argumenata koji ukazuju na vrijednost posta općenito (kako u ovom vremenu, tako izvan njega), a jedan od njih su riječi Allahovog Poslanika: ”Ko posti jedan dan na Allahovom putu, Allah će njegovo lice udaljiti od Vatre sedamdeset godina.” (Buharija i Muslim od Ebu Seida el-Hudrija, r.a.)

Ako svemu tome dodamo činjenicu da je ovo vrijeme blagoslovljeno i da je u vjerodostojnim predajama zabilježeno da je Allahov Poslanik prakticirao postiti ove dane, onda shvatamo zašto je ulema kazala da je post ovih dana na visokom stepenu pohvaljenosti. Preneseno je od supruga Allahovog Poslanika da je Poslanik postio devet dana zul-hidždžeta. Prenosi se od supruga Allahovog Poslanika da je Poslanik postio: dan Ašure, devet dana zul-hidždžeta i tri dana u svakom mjesecu. (Hadis je zabilježio imam Ebu Davud, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani.)

Što se tiče devetog dana zul-hidždžeta – dana Arefata – o postu tog dana navode se posebni hadisi. Kazao je Allahov Poslanik, kada je upitan o postu na dan Arefata (devetom danu zul-hidždžeta): ”Iskupljuje od grijeha prošlu i narednu godinu.” (Muslim i dr.)

Na kraju, ako bi neko postavio pitanje: Šta je sa hadisom, kako ga ispravno shvatiti, koji je zabilježio imam Muslim od Aiše, r.a., u kojem ona kaže da nikada nije vidjela Allahovog Poslanika da posti deset dana zul-hidždžeta?
Odgovor je više nego jednostavan: ona je prenosila ono što je znala, a to ne znači negiranje suprotnog. Ispravnost ove teorije potvrđuje činjenica da druge supruge Allahovog Poslanika prenose da su ga vidjele da posti u tim danima. Slično tome je pitanje mokrenja stojeći u pogledu kojeg postoji na prvi pogled oprečnost, koja se može pomiriti na isti način, tj. da kažemo da je svako prenosio ono što je znao – vidio. Aiša, r.a., kazala je: ”Ko vam bude kazao da je Poslanik mokrio stojeći, ne vjerujte mu, nije mokrio osim čučeći.” (Nesai, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani.) A Huzejfe, r.a., prenio je ono što je on vidio, da je Poslanik mokrio stojeći. (Hadis o tome su zabilježili Buharija i Muslim.) Svako prenosi ono što je vidio i nema kontradiktornosti između hadisa.

Treba naglasiti da deseti dan zul-hidždžeta nije dozvoljeno postiti jer je to dan Bajrama. Allahov Poslanik je u vjerodostojnim hadisima zabranio post dana Bajrama, što svakako nije razlog da čovjek ostavi činjenje drugih dobrih djela u tom danu.

Slično pitanje postavljeno je uvaženom učenjaku današnjice šejhu Usejminu, koje glasi: Spomenuto je u nekim hadisima da je Allahov Poslanik postio deset dana zul-hidždžeta, ali neki ljudi govore da ih ipak ne treba postiti, šta vi kažete na sve to?, pa je odgovorio šejh:

Post deset dana zul-hidždžeta bez imalo sumnje potpada pod pojam dobrih djela. Allahov Poslanik je kazao: ”Ne postoje dani u kojima je činjenje dobrih djela draže Allahu od ovih dana”, misleći na prvih deset dana zul-hidždžeta. Rekli su ashabi: ”Pa čak ni borba na Allahovom putu?” Rekao je: ”Ni borba na Allahovom putu, osim čovjeka koji izađe u borbu na Allahovom putu boreći se svojim tijelom i imetkom, i ne vrati ništa od toga.” Znači, post potpada pod opći pojam dobrih djela. Također, zabilježen je hadis kod sakupljača Sunena, koji su neki učenjaci ocijenili dobrim – hasen, da je Allahov Poslanik postio deset dana zul-hidždžeta, a svakako da to ne obuhvata deseti dan – Bajram. Imam Ahmed smatrao je vjerodostojnim ovaj hadis i zato je smatrao post deset (devet) dana zul-hidždžeta sunnetom.
(Fetava fi ahkamis-sijam, Muhammed Salih Usejmina, str. 434)

Napomena:
Budite vi razlog da drugi saznaju od vas za ovaj ibadet. Ugrabite i njihove nagrade. Šerujte.

Na pitanje odgovorio: mr. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice: s-d-o.org

Islamski učenjaci dozvolili su da se šest dana ševvala počne postiti već drugog dana Bajrama.

Nažalost, mnogi ljudi smatraju kako i ovaj Bajram traje tri ili četiri dana, što nema nikakve osnove.

Ramazanski bajram traje jedan dan i samo u tom prvom danu zabranjeno je postiti, po konsenzusu učenjaka.

Šejh Muhammed Salih Usejmin upitan je: ”Mnogi ljudi smatraju kako je obaveza da se počne s postom šest dana ševvala u drugom danu Bajrama i da se ti dani moraju postiti uzastopno, je li to tačno?”, na što je odgovorio: ”Post u mjesecu ševvalu može da se počne odmah drugog dana Bajrama, a isto tako ta nafila može se ispostiti i na kraju mjeseca, kao što je dozvoljeno da se posti uzastopno šest dana ili da se posti dan po dan razdvojeno. Bitno je da taj post bude nakon napaštanja obaveznog posta. Čovjek koji treba da naposti određene dane iz ramazana, dat će prednost napaštanju nad dobrovoljnim postom u mjesecu ševvalu.”

A Allah najbolje zna.

Centru za fetve koji djeluje u sklopu web sajta islamweb.net postavljeno je pitanje:

”Je li dozvoljeno postiti šest dana u ševvalu neposredno nakon Bajrama ili je obaveza sačekati prolazak trećeg dana Bajrama?”, na što su odgovorili:

”Imam Muslim zabilježio je predaju od Allahovog Poslanika: ”Ko isposti mjesec ramazana, a potom to poprati sa šest dana u ševvalu, kao da je postio cijelo vrijeme.”

Imam Nevevi u komentaru Muslimovog Sahiha rekao je: ”Učenjaci naše pravne škole smatraju da je prioritetnije i bolje da se posti šest dana uzastono i neposredno nakon Bajrama, a ako bi ih postio rastavljeno ili odgodio do kraja mjeseca, postigao bi obećanu nagradu, jer se i na to odnosi termin ‘…a potom to poprati sa šest dan u ševvalu.’“

Allah najbolje zna

Na pitanje odgovorio: mr. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice: http://www.s-d-o.org

Pitanje rukovanja sa ženama, i njihovo otkrivanje pred drugim muškarcima nije pitanje običaja, niti pitanje rodbinskih veza. Ovakve stvari su zabranjene šerijatom. Na nama je da negiramo ovakvo shvatanja koje se opravdava nekakvim običajima dozvoljavajući miješanje muškaraca i žena. Ovo su laži i ovo nikako nije ispravno.Opasnost ovoga jeste što će vremenom doći do potpunog zanemarivanja šerijatskog propisa po ovom pitanju i reći će se: “Ovo su (misleći na šerijat) zastarjeli običaji koje mi moramo mijenjati.”Obaveza je ovakvima objasniti da su propisi šerijata jasni i da je miješanje žena i muškaraca pitanje vjere, i nije dozvoljeno nikakvim običajima i tradicijama mijenjati ove propise.Šerijatski propisi po pitanju miješanja su propisi koji štite ženu i njena prava, i nema nikakve razlike po tom pitanju da li je žena iz nekog beduinskog plemena, ili iz sela, ili iz grada, ili iz neke druge države. Za sve njih je ovaj propis isti.

Dakle nije dozvoljeno govoriti da su stvari miješanja muškaraca i žena stvari običaja i tradicije, već je to stvar Allahovog zakona. On je Uzvišeni objasnio ova pitanja vrlo jasno u surama An-Nur i Ahzab, a i Poslanik u vjerodostojnim hadisima.Dodir žene je veće zlo od pogleda, jer buđenje strasti i približavanje fitni dodirom se mnogo brže ostvaruje nego pogledom. Zato islamski učenjaci, kada govore o rukovanju žene sa muškarcima, dozvoljavaju to samo kada je u pitanju muž i mahrem.

Na pitanje odgovorio: šejh Ibn Usejmin, rahmetullahi alejhi
Preuzeto sa stranice: http://www.s-d-o.org

Ako bi čovjek bio ispravno upućen u ono čemu poziva onda nema razlike između toga da li je od velikih učenjaka na koje se uperuje prstom, ili učenika koji je uspješan u svom sticanju znanja ili onih koji su obični ljudi koji imaju znanje po tom pitanju u potpunosti i sigurno. Zaista je Poslanik, neka je na njega Allahov salavat i selam, rekao: „Prenesite od mene makar jedan ajet.“, a nije od uslova da bi čovjek bio prenosilac to da dosegne velike stepene u znanju. Međutim, uslovljava se da ima potpuno znanje o onome u šta poziva, a ako bi pozivao ne poznajući propis, nego samo iz želje koju osjeća, onda to ne bi bilo dozvoljeno.

Stoga, kod braće koji pozivaju ka Allahu, a ne posjeduju znanje osim u malim količinama, nalazimo da iz velike želje koju osjećaju zabranjuju ono što Allah nije zabranio, i obavezuju robove onim čime ih Allah nije obavezao, a to je veoma opasna stvar, zato što je zabrana onog što je Allah dozvolio isto što i dozvoljavanje onog sto je Allah zabranio. Pa ako bi oni kritikovali druge u dozvoljavanju neke stvari isto tako bi drugi njih kritikovali u zabranjivanju te stvari, zato što je Allah te dvije stvari učinio istim. Rekao je Uzvišeni: I ne govorite neistine jezicima svojim: „Ovo je halal, a ovo haram.“, da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine – neće uspjeti, kratko će uživati, i njih će strašna patnja čekati. (Sura En-Nahl, 116-117.)

Na pitanje odgovorio: šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin
Preuzeto sa stranice: http://www.s-d-o.org