Ako žena dobije hajz nakon što nastupi neko namasko vrijeme, npr. dobije hajz pola sata nakon zevala (kada je sunce na polovini neba), ona će nakon kupanja naklanjati namaz u čijem joj je vremenu prestao hajz, na osnovu riječi Uzvišenog: „Namaz je vremenski određena obaveza vjernika.“ Ona neće naklanjati namaze koji su joj prošli dok je imala hajz, na osnovu riječi Allahovog Poslanika, ﷺ, iz jednog dugog hadisa, a koji glasi: “Zar nije tako da žena u hajzu ne klanja i ne posti?!” Ulema se slaže da žena ne treba naklanjati namaze koji su joj prošli dok je imala hajz .

Međutim, ako joj hajz  prestane, a od namaskog vremena ostane onoliko vremena za koliko se može klanjati samo jedan rekat ili više od toga, ona će naklanjati taj namaz u čijem joj je vremenu prestao hajz, na osnovu riječi Vjerovjesnika, ﷺ: “Ko stigne (klanjati) jedan rekat od ikindije prije nego zađe sunce, stigao je ikindiju.” Ako ženi hajz prestane u vrijeme ikindije ili prije izlaska sunca, a do zalaska ili izlaska sunca bude preostalo vrijeme u kojem je moguće klanjati samo jedan rekat, ona će u prvom slučaju klanjati ikindiju, a u drugom sabah.

Muhammed ibn Salih el-Usejmin

Očigledno je nakon što sam istraživao da ta tečnost koja izlazi iz žene, ako ne izlazi iz mokraćne bešike već iz maternice, ona je čista, ali kvari abdest iako je čista. To je zato što nije uslov za ono što kvari abdest da bude nečist. Tako npr. puštanje vjetrova kvari abdest. I na osnovu ovoga, ako nešto izađe iz žene, a ona ima abdest, pokvaren joj je abdest i dužna je obnoviti ga.

A ako to izlazi neprekidno, ne kvari abdest, ali će se žena abdestiti za namaz kada nastupi njegovo vrijeme, klanjat će u tom vremenu u kojem je abdestila farzove i nafile, učit će Kur’an i radit će od onog što joj je dopušteno. Tako kažu učenjaci o ovom nekontrolisanom izlaženju mokraće. Ovo bi bio tretman tekućine. Sa stanovišta čistoće, ona je čista, a sa aspekta kvarenja abdesta, ona kvari abdest, izuzev ako izlazi neprestano, a ako izlazi stalno, onda ne kvari abdest, ali žena ne treba da abdesti dok ne nastupi namasko vrijeme i treba na to paziti (stavljajući higijenska zaštitna sredstva). A ako bude isprekidano i uobičajeno da se prekida u vrijeme namaza, ona će sačekati sa namazom do vremena kada se to prekine, ako se ne boji da će proći namasko vrijeme. A ako se boji prolaska namaskog vremena, onda će se abdestiti, staviti higijenska zaštitna sredstva, paziti na svoj problem i klanjati. Nema razlike između male i velike količine, zato što sve što izlazi iz prirodnih otvora na tijelu na koje se vrši nužda, kvari abdest, bilo ga malo ili puno, za razliku od onog što izlazi iz ostalog dijela tijela, kao što je krv i povraćanje, ne kvari abdest bilo da ga je malo ili puno.

Što se tiče toga da neke žene smatraju da ne kvari abdest (izlazak tekućine), ja ne znam za te osnove, osim stava Ibn­­- Hazma, Allah mu se smilovao. On kaže da to ne kvari abdest, ali nije spomenuo nijedan dokaz, a da je imao argument za to iz Kur’ana, sunneta ili iz govora ashaba, to bi bio dokaz. Žena je dužna bojati se Allaha i težiti za čistoćom, a namaz nije primljen bez čistoće pa makar klanjala i stotinu puta. Čak, neki od učenjaka kažu da ne vjeruje onaj koji klanja bez prethodnog čišćenja, zato što je to ismijavanje s Allahovim  ajetima.

Muhammed ibn Salih el-Usejmin