Novotarija se u Šerijatu može definisati kao: ”Obožavanje Allaha, subhanehu ve te‘ala onako kako to Allah, dželle šanuhu, nije propisao.” Može se definisati i kao: “Obožavanje Uzvišenog Allaha, subhanehu ve te’ala, suprotno od onoga na čemu je bio Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kao i četvorica pravednih halifa.” Prva definicija je uzeta iz riječi Allaha, subhanehu ve te’ala:
”Zar oni da imaju bogove koji im propisuju od vjere ono što Allah nije naredio… ?”

Druga definicija je uzeta iz riječi Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem:
”Pridržavajte se mog sunneta i sunneta pravednih halifa poslije mene. Čvrsto se držite za njega. Uhvatite se očnjacima za njega i klonite se novih stvari!”
Ko go bude obožavao Allaha, subhanehu ve te’ala, nečim što On nije propisao ili nečim na čemu nije bio Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kao ni njegova četvorica pravednih halifa, on je novotar.

Bez obzira da li je ta novotarija u ibadetu u vezi s Allahovim, dželle šanuhu, imenima i svojstvima, ili s Njegovim propisima i Šerijatom. Što se tiče stvari u vezi s običajem, one se ne mogu nazvati novotarijom u vjeri iako u jezičkom značenju nose taj naziv. Na njih se ne odnosi upozorenje Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. U vjeri nema “lijepe novotarije”. “Lijep sunnet” je onaj sunnet koji je u saglasnošću sa Šerijatom. “Lijep sunnet” podrazumijeva da čovjek počne raditi djelo od sunneta ili da “oživi” neki sunnet nakon što je bio zapostavljen, ili da uradi neko djelo koje služi kao sredstvo do djela koje je sunnet. Zato se riječi Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Ko bude uveo u islam lijep sunnet…” odnose na sljedeće tri stvari:

1. Ko bude počeo raditi djelo od sunneta – ovo je povod pomenutog hadisa, jer je Poslanik sallallahu ‘alejhi ve sellem, podstakao ashabe da udijele sadaku grupi ljudi koji su mu bili došli, a bili su u veoma teškom materijalnom stanju. Došao je jedan ensarija sa teškim zavežljajem u kome se nalazilo srebro i stavio ga u krilo Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao:
”Ko bude uveo u islam lijep sunnet, ima za njega nagradu i nagradu onoga ko bude po njemu radio.”
Tako je ovaj čovjek uveo lijep sunnet na taj način što je otpočeo djelo koje je već bilo propisano, a nije uveo ništa novo.

2. Ko oživi zapostavljen sunnet. Za takvog čovjeka se kaže: “Uveo je sunnet” u značenju: “oživio ga je”, jer on nije došao s nečim novim u vjeri.

3. Da čovjek uradi neko novo djelo koje služi kao sredstvo do djela koje je sunnet; npr.: izgradnja škola, štampanje knjiga … Ovo djelo samo po sebi nije ibadet Allahu, dželle šanuhu, ali postaje ibadetom, jer je sredstvo ka činjenju ibadeta.
Samo gore navedene situacije se odnose na riječi Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem:
”Ko bude uveo u islam lijep sunnet, ima za njega nagradu i nagradu onoga ko bude po njemu radio, a da se ovome neće umanjiti od nagrade.”

Šejh Ibn Usejmin
Fetve učenjaka dvaju harema – 42. str.

Krst je, kao što je poznato, kršćansko obilježje koje simbolizira razapeće Isaa, alejhis-selam. Časni Kur’an negira i poriče ovu tvrdnju ajetima: “A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili, o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali, a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi.” (Prijevod značenja En-Nisa, 157-158)

Postoje mnogi oblici krsta koji su nastali podjelom kršćana na razne skupine. Najpoznatiji su latinski krst, kakav koriste katolici i protestanti u obliku dvije prekrižene linije gdje je vodoravna kraća i siječe vertikalnu iznad polovine, i grčki krst sa četiri jednaka kraka, kakav koriste ortodoksni kršćani.
Muslimanu je haram nositi krst ili njegovu sliku, izrađivati ga ili gravirati i sl. Ibn Tejmijje o tome kaže: “Krst je zabranjeno izrađivati uz naknadu ili bez naknade, zabranjeno je prodati ga kao krst, a isto tako nije dozvoljena prodaja kipova i njihova izrada. Na to ukazuju riječi Poslanika, ﷺ: ‘Allah je doista zabranio prodaju vina, strvine, svinje i kipova’ (Buharija, br. 2236, i Muslim, br. 1581).” (Medžmu‘ul-fetava, 22/141)

Prema tome, krst u svom stvarnom obliku, graviran ili postavljen na slici da predstavlja simbol bilo koje vrste kršćana, zabranjen je muslimanu, jer muslimanu je zabranjeno poistovjećivanje sa kršćanima i veličanje njihovih simbola, koji predstavljaju krivu ideologiju i uvjerenje koje je Allah porekao.

Međutim, ako se radi o prekriženim linijama nastalim ukrasnom grafikom ili figurativnom krstu nastalom konstrukcijom nekog predmeta, bez namjere da predstavlja krst – simbol kršćana, u tom slučaju propis se razlikuje shodno stanju:

● Ako prekrižene linije ili figurativni oblik očigledno sliče krstu tako da posmatrač ne sumnja da je to krst koji veličaju kršćani, obaveza je ukloniti i promijeniti njegov oblik, tako da ne sliči krstu. Aiša, radijallahu anha, prenosi da Poslanik, ﷺ, u svojoj kući nije ostavljao ništa što na sebi ima krstove a da to nije promijenio. (Buharija, br. 5952)

● Ako pak okolnosti ukazuju da prekrižene linije ili figurativni oblik nemaju veze sa kršćanskim simbolom, nego su nastale kao rezultat određene grafike ili pri gradnji, iz tehničkih razloga, u tom slučaju nije obavezno promijeniti takav izgled, i nema smetnje u izradi i prodaji stvari koje na sebi imaju takvo nešto, jer ne postoji razlog za zabranu s obzirom da u tome nema poistovjećivanja sa kršćanima i veličanja njihovih simbola.

Šejh Usejmin, rahimehullah, odgovarajući na slično pitanje, nakon što je ukazao da je uputa Poslanika, sallallahu aljehi ve sellem, bila da sve što na sebi ima krst promijeni i poništi, te da je musliman dužan udaljiti se od simbola nemuslimana, kaže: “Ako je, pak, očigledno da se time ne želi istaknuti krst, kao nešto sveto i kao određeni simbol, poput matematičkih znakova kao što je plus, u tome nema smetnje i to nema nikakve veze sa krstom.” (Medžmu‘ul-fetava ve resail Ibn Usejmin, 18/74) Allah najbolje zna!

Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić