Alejkumusselam.

Što se tiče njenog tumačenja ono se može tumačiti na sljedeći način:

– “Kada sam došao kod nje počela me je gledati i prvo što mi je rekla da nemam nikakve loše energije niti sihira“,

Ove riječi ukazuju da se ona bavi proricanjem, vračanjem, gatanjem, jer samim prvim susretom sa tobom i gledanjem u tebe ne može znati nešto što ona naziva lošom energijom niti postojanje sihra.

– “Onda me je pitala da li znam da sam veliki Vjernik, na što sam ja odgovorio da ne znam (inače se ne pridržavam svih pravila vjere)“,

Ovo takođe ukazuje da se bavi gatanjem jer ona ne zna šta je tebi u srcu, to ne zna niko osim Allaha. A inače vadžib ti je se držiš svih propisa (a ne pravila) vjere, i znaj da ne možeš biti Veliki vjernik bez praktikovanja vjere. A onaj čije srce je čisto unutra neminovno je da se ta čistoća ispolji i u vanjskom ispoljavanju vjere.

– “Rekla mi je da imam čisto srce i dušu, da nisam nikad nikom činio zlo i da sam svakome mislio dobro i pomogao, i da sam vjernik u srcu“.

Ovo je čisto gatanje, tj. obavještavanje šta se desilo u prošlosti i kakvo je njegovo srce, a ovo znali da ili je džini sa kojima sarađuje obavještavaju o tvojoj prošlosti (a ono što ti je u srcu ni oni ne znaju) ili te ona svjesno i namjerno laže radi svog posla koji radi.

– “Pitala je da li kad sam sam u tišini čujem nešto oko sebe da se kreće ili neke zvukove, na što nisam znao da odgovorim“.

Naravno ovo je pitanje za zbunjivanje žrtve da mu se stavi do znanja da ima svjetova oko njega da ga pripremi u vjerovanje duhovni svijet i slični gatarski marifetluci.

– “Rekla je da sam rođen pod jakom zvijezdom i da imam veoma jaku duhovnu energiju oko sebe i da sam dosta povezan sa njom (tom ženom)“.

Ona ako ti je ovo rekla vjerujući u to onda je njen Islam upitan, naravno ako je muslimanka, jer vjerovanje da nebeska tijela utiču na ljudsku sudbinu je širk, zavisno od uvjerenja može biti veliki koji izvodi iz vjere ili mali koji ne izvodi iz vjere.

– “Nakon što mi je salila stravu, rekla mi je ako me želiš poslušat, okreni se malo više vjeri, ako nećeš da ideš u džamiju barem sve što radiš započni sa Bismiletom i nauči osnovne stubove Islama“.

Saljevanje strave je paganski običaj i nema nikakvog uporišta u Šerijatu. A njeno bavljenje time ukazuje da ili kontaktira i pomaže se sa džinima i šejtanima ili u najmanju ruku da je to naslijedila od nekoga ne znajući da je to zabranjeno i da je štetno po ispravno vjerovanje jednog muslimana, tj. njegovu akidu.
Znači, rezime tumačenja njenog načina liječenja je da je ona klasični gatar koji obavještavaju o stvarima gajba (tj. ono što je ljudima nepoznato), da saljeva strave što je šerijatski zabranjeno, da goovri o uticaju nebeskih tijela, poput mjeseca i zvijezda, na ljude i njihovo ponašanje što poništava vjeru jednog muslimana, i tako dalje.

Musliman treba znati da mu nije dozvoljen odlazak kod proroka, vračara, sihirbaza i onih koji prave zapise. Jer onaj ko njima ode neće mu biti primljen namaz četrdeset dana. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Muslim:”Ko ode vračaru i upita ga o nečem neće mu biti primljen namaz četrdeset noći“.

A u drugim rivajetima u drugim hadiskim zbirkama je došlo: “Ko ode vračaru i povjeruje mu u onome što kaže zanijekao je ono što je objavljeno Muhammedu“. Iako u ovom drugom rivajetu ima slabosti mnogi učenjaci ga prihvataju zbog mnoštva predaja u kojima je prenešen.

Na tebi je da se iskreno pokaješ Allahu, dželle še’nuhu, da počneš redovno klanjati svih pet namaza, da učiš Islam i tako dalje. Takođe, savjetujem te da odeš kod nekog pouzdanog učača rukje koji liječi Kur’anom, a ne saljevanjem strava i nekakvim duhovnim energijama, kako bi utvrdio da li ti je napravljen sihr ili je nešto drugo u pitanju. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam.

Na samom početku da napomenem da ti nisi obavezna da se sada nakon toliko godina braka šerijatski vjenčaš sa njim, a i ako bi to uradila to bi bila čista forma, jer se vaš brak smatra šerijatski validnim bez obzira kako ste ga zasnovali s obzirom da je bio na obostrani pristanak i da je obznanjen.

A što se tiče tvoga muža, ako je njegovo stanje ovakvo kako si ga ti opisala on ne samo da je veliki džahil i neznalica nego je vrlo upitan njegov Islam i ako bi za sebe tvrdio da je musliman, pa čak ako bi nešto i praktikovao od njega.

Ovo se razumije iz sljedećih riječi koje si ti navela: “On ne voli i ne želi da sluša bilo šta o Islamu ili što je Allah dž.š. preko našeg poslanika Muhameda s.a.v.s. objavio”.

Iz ovoga se može razumiti da on ništa ne praktikuje od vjere čim neće ni da sluša a kamoli onda da nešto od vjere praktikuje.

– “Bilo šta da kažemo ili mi kao familija ili neki naši prijatelji što su takođe vjernici nešto npr. kako je u Dženetu i u Džehenemu, on odmah na to ima reprliku šta tu vi pričate samo izmišljate ko da ste vi bili tamo i znate kako je, samo pričate gluposti itd”.

Iz ovoga se razumije da on ne vjeruje u Džennet i Džehenem kako su opisani u Kur’anu i Sunnetu i negira ih i da to naziva glupostima, a ovo su čiste riječi kufra (nevjerstva).

– “Mi mu kažemo naravno da nismo bili ali imaju dokazi. A on opet na to kaže: ma to su samo izmišljotinje to samo vi veliki muslimani izmišljate”.

Znači on naziva dokaze, tj. ajete iz Kur’ana i hadise iz Sunneta izmišljotinama što su takođe riječi kufra. Imajući u vidu spomenuto, ti ne samo da nisi dužna da živiš sa njim nego ti je obaveza da se razvedeš od njega jer muslimanki nije dozvoljeno da živi u braku sa kjafirom, a njegov Islam, je na osnovu onoga što si ti opisala veoma upitan, pa makar i tvrdio za sebe da je muslimana.

Proces razvođenja sa njim trebaš izvesti na sljedeći način:

– Prvo mu stavi do znanja da ćeš se razvesti od njega ako se ne vrati vjeri, tj. ne počne klanjati i praktikovati druge stvari od vjere.

– Zatim čekaj period od tri mjesečna pranja, s tim da mu ne dozvoliš da ti prilazi u postelji za to vrijeme, a takođe ne napuštaj njegovu kuću, tj. živi zajedno sa njim dok ne istekne to vrijeme.

– Ako se u međuvremenu vrati vjeri dužna si da nastaviš živjeti sa njim jer se time postiglo ono sa čime je Allah zadovoljan a i ono što ti želiš.

– A ako istekne period od tri mjesečna pranja a on ostane na istom stanju ili još gorem, ti se automatski razvedi od njega tako što će neko učen (daija, imam i slično) vaš brak proglasiti šerijatski ništavnim. A proces sudskog razvođenja može trajati neovisno od ovoga.

Takođe, obavezna si da se pokriješ bez obzira na stanje u kojem živiš i nevezano za gore spomenuto, tj. da li ćeš se razvesti od njega ili ostati u braku sa njim. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam.

Da li je neko opsjednut džinima ili ne to se prvenstveno može otkriti preko simptoma koji ukazuju da je određena osoba pod džinskim djelovanjem. A ti simptomi se mogu pojaviti u snovima ili na javi.

Simptomi u snovima su:

– nesanica, često buđenje, noćne more
-zastrasujući snovi i progonjenja od kojih se ne može pobjeći
-sanjavanje životinja: zmija, mačaka, pasa, itd.
-nekontrolisano smijanje, plač, vrištanje ili jaukanje
-sanjanje samog sebe u groblju ili na nekom pustom mjestu
-sanjanje ljudi neprirodnih dimenzija: izduženih, skraćenih, crnih
-sanjanje prikaza.

A od simptoma koji se javljaju na javi su:

– unutrašnja averzija i odvraćanje od bilo kog vida ibadeta, posebno namaza i zikra,
– konstantna glavobolja koja nema fizički medicinski uzrok
– odsutnost duha
– fizička lijenost i tromost
– nervne krize
– bolovi u nekim djelovima tijela koje je nemoguće medicinski izliječiti itd.

Drugi način otkrivanja džinskog djelovanja je naravno odlazak kod učača rukje, odnosno kod osoba koje liječe oboljele sa učenjem Kur’ana.

A što se tiče traženja datuma rođenja i imena majke pacijenta (oboljele osobe) od strane onog ko se bave liječenjem (ili pravljenjem) sihra, to je jedan od najjasnijih znakova da se ta osoba koja liječi bavi sihrom. Kod takvih nije dozvoljeno da se liječi i otklanja sihr ili džinsko djelovanje. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam.
Osnovno značenje riječi OBOŽAVATI je činiti molitvu ili neku drugu vrstu obreda (ibadeta) nekom božanstvu, takođe sinonim je za smatranje nečega idolom i kultom ili sinonim je riječi klanjanje i bogoslužje. Uglavnom sva ova osnovna značenja riječi obožavati se vraćaju na jedno, a to je dizanje nečega na stepen božanstva od svega onoga što ljudi inače uzimaju za božanstva osjećanjima, riječju i djelom.
A imajući ovo u vidu, nema sumnje da ovu riječ nije dozovljeno upotrebljavati i koristiti osim ako se odnosi samo na Uzvišenog Allaha, subhanehu ve te’ala, kao jedino istinsko božanstvo koje zaslužuje da se obožava. A ovo i jeste značenje LA ILAHE ILLELLAH, tj. nema boga koji zaslužuje da se istinski obožava (da mu se ibadet čini) osim Allaha.
Međutim, riječ OBOŽAVANJE u svakodnevnoj upotrebi ljudi uglavnom se koristi u dva konteksa ili dva značenja, pa shodno tom kontekstu i značenju ima i različit propis.
Prvo značenje – da se pod izgovaranjem ove riječi, na primjer da obožava tog i tog glumca ili pjevača, misli da ga najviše voli, poštuje i cijeni, da je uzor i primjer kome nema ravnog, da je najbolji u toj oblasti i slično, a da se ne misli da tu osobu (ili predmet) za koju kaže da je obožava da je diže na stepen božanstva, kulta, idola ili fetiša. Ova upotreba riječi „obožavam“ u ovom kontekstu je najrasprostranjenija među ljudima kada govore o onome što inače nije predmet vjerskog obožavanja, kao na primjer da kažu da obožavaju neke glumce, igrače, pjevače, biljke, boje i slično.

Šerijarski status korištenja riječi obožavam u ovom kontekstu jer naravno zabrana, tj. haram. Dokaz za ovu zabranu je šerijatsko pravilo: “Obaveza (vadžib) je zatvaranje puteva koji vode u haram” (ili na arapskom “sedduzera’ia”), a nema sumnje da upotreba ove riječi (obožavam) u ovom kontekstu može odvesti u širk. Međutim, oni koji je koriste (riječ obožavam) tim riječima ne čine širk koji ih izvodi iz vjere Islama.
Drugo značenje – da se pod izgovaranjem ove riječi, kao na primjer da kaže da obožava idole (kipove), evlije, mrtve uopćeno, svece, relikvije, Isusa, boga Jehovu i slično, misli da te stvari, ljude i slično za koje kaže da ih obožava diže na stepen božanstva svojim osjećanjima prema njima, riječima ili nekim drugim obredima (ibadetima) poput zavjeta, klanja kurbana, upućivanja molitve, dove i slično. Ova upotreba riječi obožavanje je čisti širk. Ali shodno onome šta se sa njihovim izgovaranjem nijeti može biti mali širk koji ne izvodi iz vjere ili veliki širk koji izvodi iz vjere Islama, naravno ako je prije toga bio misliman. Pa tako ako kaže da obožava evliju ili Isusa (Isu, alejhisselam) a tim riječima nijeti da ga mnogo voli, poštuje i slično, onda je to mali širk koji ne izvodi iz vjere. A ako kaže da obožava evliju ili Isusa (Isu, alejhisselam) a tim riječima nijeti da ga diže na stepen božanstva onda je to veliki širk koji izvodi iz vjere.

Prema tome, riječ obažavam nije dozvoljeno da se koristi osim za Uzivšenog Allaha, a ako se za nekoga ili nešto drugo upotrijebi onda propis tih riječi ovisi od značenja i konteksta u kojem se upotrebi a što je gore pojašnjeno. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam.

Pošto u pitanju nije pojašnjeno na koje ženske osobe se misli niti o kakvoj vezi se radi neophodno je napraviti podjelu žena sa kojima muškarac može biti u kontaktu. Pa tako, ako se radi o vezi (kontaktu) muškarca sa ženama kojima je on mahrem, tj. ženama koje mu nije dozvoljeno da oženi sve do Sudnjeg dana u što ne ulazi njegova vlastita supruga jer joj je mahrem zbog braka, onda je propis kontakta sa tim ženama sljedeći:

– sa majkom, sestrom, tetkama sa obje strane, kćekama i nanama vadžib je da održava rodbinske veze,

– sa ostalim ženama kojima je mahrem mustehab je da održava taštinske ili rodbinske veze po mlijeku.

A ako se radi o vezi (kontaktu) muškarca sa ženama kojima on nije mahrem, tj. ženama koje mu je u osnovi dozvoljeno da oženi (osim ako su udate i slično), veza ili kontakt sa njima može da bude na više načina i svaki način ima različit propis.

Prvi način je da kontaktira sa bilo kojom ženom kojoj nije mahrem zbog nužde ili jake potrebe poput kontakta prilikom kupoprodaje, radnog ili poslovnog kontakta, kontakta sa službenicama (u pošti, općini i slično) i tome slično. Propis ove vrste kontaktiranja je dozvola pod šartom da se vodi računa o neosamljivanju, obaranju pogleda i pričanja sa neusiljenim glasom.

Drugi način je da kontaktira sa ženama sa ciljem prijateljovanja, druženja i slično. propis ove vrste kontakta je zabrana, a dokaz te zabrane su šerijatska pravila: “zatvaranje puteva koji vode u haram” i “ono što vodi u haram je i samo haram”. A nema sumnje da prijateljovanje žene i muškarca koji joj nije mahrem vodi u mnoge harame.

Treći način je da muškarac kontaktira sa nekom ženom koja je na udaju a istovremeno je i on na ženidbu i da im je cilj sklapanje braka ako ustanove da jedno drugom odgovaraju. Propis ove vrste kontakta ili veze je dozvola uz obavezu da se ispune takođe određeni šartovi, tj. da sa njom kontaktira u prisustvu njenog mahrema ili da se ne osmaljuju i da ona ne priča usiljenim glasom.

Četvrti način je da muškarac kontaktira ili je u vezi sa nekom ženom sa ciljem tzv. zabavljanja i ašikovanja, tj. ni ona ni on nisu trenutno za brak ili jedno od njih trenutno neće da sklopi brak. Propis takvog kontaktiranja ili popularnije nazvanog veze je zabrana. Argumenti i dokazi zabrane ašikovanja i zabavljanja su detaljno izloženi u nekoliko odgovora na ovoj stranicu pa nema potrebe da se ponavljaju.

Prema tome, shodno na koju si vezu si mislio i sa kojim ženama takav ti je i odgovor. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com