Alejkumusselam.
Ako musliman položi novac na banku koja radi na kamatnom sistemu zato što je prinuđen na to, svejedno zbog toga što nema gdje čuvati veću svotu novca, ili zato što se ne može drugačije poslovati, ili iz nekog drugog opravdanog razloga, onda pred sobom ima nekoliko solucija šta da se uradi sa haram imetkom dobijenim putem kamate. Naravno, ovo kažemo računajući da je općepoznata stvar svakom muslimanu da se mora riješiti haram imetka.
Prva solucija je da se taj haram imetak uzme i koristi njime.
Nema razilaženja među učenjacima da uopćeno haram imetak nije dozvoljeno koristiti a u ovom slučaju dovoljan nam je hadis u kojem kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Allah je prokleo onog ko uzima kamatu, ko je daje, ko je zapisuje i dva svjedoka koji tome svjedoče”. (Muslim)
Druga solucija je da ostavimo taj haram imetak (kamatu) samoj banci, a koji svakako i jest imetak od banke, da se ona koristi njime i da radi sa njim šta hoće.
Ova solucija ima jaku osnovu uzimajući u obzir to da muslimanu nije dozvoljeno da koristi haram imetak bez obzira šta će vlasnik tog imetka raditi sa njim. Međutim, problem u ovoj soluciji je što mi znamo da banka posluje na haram način a ostavljanjem tog haram imetka (kamate) kojeg smo dobili, što mi time potpomažemo banku u njenim poslovanjima na haram način. A Uzvišeni nam zabranjuje da pomažemo nekoga u griješenju rekavši: “A nemojte se potpomagati u griješenju i neprijateljstvu” (El-Maide, 2).
Treća solucija je da uzmemo taj imetak a zatim da ga bukvalno uništimo.
Ovo nije dozvoljeno jer je zabranjeno upropaštavanje imetka kao što je došlo u hadisu kojeg bilježi Buharija gdje kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da Allah: “… mrzi kod vas rekla kazala, mnoštvo zapitkivanja i upropaštavanje imetka”.
Četvrta solucija je da uzmemo ovaj imetak i podijelimo ga siromašnima, zaduženima ili za opće potrebe muslimana (gradnja puteva, mostova, bolnica i slično) ali bez toga da očekujemo nagradu od Allaha, dželle še’nuhu, nego samo sa ciljem rješavanja od haram imetka.
Peta solucija je da uzmemo taj imetak i da ga damo nekome od koga je ta banka uzela određeni imetak kao vid kamate. Naravno, ovde se misli na osobu koja nije znala da je kamata haram pa je to uradila a nakon toga se pokajala.
Ove dvije zadnje solucije su najbolji način kako da se čovjek u današnje vrijeme riješi haram imetka, a četvrtu soluciju mnogi savremeni učenjaci izabiru kao najprihvatljiviju. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa :n-um.com

Alejkumusselam. Nema poslušnosti roditeljima, vladaru ili nekome drugom u griješenju, odnosno u neposlušnosti Gospodaru, nego poslušnost je samo u dobru. Ovo je opće šerijatsko pravilo oko kojeg nema razilaženja. Jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže u hadisu muttefekun alejhi: “Nema poslušnosti u griješenju Allahu, poslušnost je samo u dobru”( Buharija (7257) i Muslim (4871)). Takođe, u drugom hadisu kaže: “Nema poslušnosti stvorenju u griješenju Stvoritelju”. Hadis bilježe Ahmed (20672), Hakim (5870) i Taberani (367), a kaže Ahmed Šakir i Albani da mu je sened vjerodostojan.
Međutim, pošto je dizanje ruku u namazu mimo početnog tekbira sunnet, poslušati roditelje u tome ne predstavlja neposlušnost Gospodaru. A da li trebaš poslušati roditelje u tome zavisi od razloga zašto to traže od tebe. Pa ako to traže zato da ne bi ličio na “vehabije” onda to ima svoju težinu. Pa tako ako je to jedini sunet koji praktikuješ po kojem ličiš na “vehabije” onda nema smetnje da ih u tome poslušaš jer svakako ništa drugo ne praktikuješ od onoga što je sunnet, tj. što je prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A ako ti praktikuješ mnoge druge sunete (ono što je došlo u sunnetu), poput puštanja brade (što je vadžib) ili kraćenja pantola (što je takođe vadžib) ili slično, po kojima ličiš na one koje pogrdno nazivaju vehabijama, opet nema smetnje da ih opet poslušaš jer je dizanje ruku u namazu svakako sunet za čije ostavljanje nema grijeha. Nije ti dozvoljeno da ih poslušaš u ostavljanju vadžiba, poput puštanja brade, ili u činjenju harama, poput nošenja odjeće ispod članaka. A ako ovo i slično svakako ne praktikuješ dizanje ruku u namazu ne treba predstavljati problem između tebe i tvojih roditelja. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa :n-um.com

AlejkumusSelam!

Najmalađa starost ovce ili koze koja se kolje za kurban, u što ulazi i akika, je šest mjeseci po ispravnom mišljenju učenjaka. Dokaz za to je hadis od Džabira, radijallahu anhu, u kojem Poslanik, sallallahu alejhive sellem, kaže: “Ne koljete (za kurban) osim musinnu izuzev ako ste u nemogućnosti onda zakoljite ovcu od šest mjeseci”. (Muslim 1963)

Riječ “musinna” znači: da se kolje deva od pet godina, krava od dvije godine a ovca od godinu dana, s tim da je su učenjaci skoro složni da je dozvoljeno zaklati ovcu ili kozu od šest mjeseci svejedno našli od godinu dana starosti ili ne. Kaže Imam Nevevi da ovo što je spomenuto gore u hadisu da ga učenjaci svode na preporučenost a ne na šart (misli na riječi “izuzev ako se u nemogućnosti onda zakoljite ovcu od šest mjeseci”), a sa ovim se složio i Ibn Hadžer (Fethul-bari 10/15). Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumu selam! Svaki musliman i muslimanka su dužni da poznaju osnovne propise vezane za talak kako ne bi nakon stupanja u bračne veze pravili šerijatske prekršaje. Naime, nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta da je davanja talaka (razvoda) isključivo pravo muža i da žena ne može dati talak svome mužu. Ono što žena može je da traži HUL’U (otkup od muža), tj. da traži od muža da joj da talak (tj. da je pusti) uz šart da mu ona vrati mehr. A da bi joj ovo bilo dozvoljeno treba da se ispuni jedan uvjet, a to je da je žena došla u stanje da mrzi i prezire svoga muža zbog njegovog fizičkog izgleda, lošeg ahlaka, loše vjere, starosti ili slabosti i tome slično, te se boji da zbog toga neće moći da ispuni svoje obaveze prema njemu.

Na ovo ukazuju riječi Uzvišenog: “A ako se bojite da njih dvoje Allahove propise neće izvršavati, onda im nije grehota da se ona otkupi“. (El-Bekare 229) Takođe, za ovo je dokaz hadis kojeg bilježi Buharija (5276) u svom Sahihu o Ibn Abbasa, radijallhu anhuma, da žena Sabit ibn Kajsa došla Vjerovjesniku, sallahu alejhi ve sellem, i rekla: “O Allahov Poslaniče, ne žalim se na Sabita ni u vjeri ni u ahlaku, ali se bojim kufra (nezahvalnosti)”. Pa joj reče: “Hoćeš li mu vratiti njegov vrt?” odgovorila je: “Hoću“. Pa mu je vratila njegov vrt (koji joj je dao kao mehr) i on mu je naredio da je razvede.

Vrlo je bitno znati da žena nema pravo da traži od svoga muža razvod bez opravdanog šerijatskog razloga. Na to ukazuje hadis od Sevbana, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallahu alejhi ve sellem, rakao: “Koja god žena traži od svoga muža talak (razvod) bez razloga biće joj zabranjen miris Dženneta“. (EbuDavud 2226, Tirmizi 1178 i Ibn Madže 2055, a hadis su vjerodostojnim ocijenili Hakim, Zehebi i Albani, a dobrim Tirmizi)

Ako njen muž neće da joj da talak a ona ima opravdan razlog zato, ona treba tražiti joj kadija (ili učenjak) poništi brak, tj. napravi takozvani FESH, nakon što on procijeni da ona na to ima pravo. U tom slučaju ona mu nije dužna vratiti mehr.

Ovo je ono iz čijih okvira ti i tvoja žena niste smjeli izlaziti prilikog vašeg spora. Njeno tvrđenje da ti je dala talak sa šerijatske strane je ništavno. Pa ako joj ti sve do sada nisi dao talak jasnim riječima “ti si puštena” ona se još uvijek sa šerijatske strane broji tvojom ženom. Za ovo što se desilo nemaš nikakvog osnova teretiti niti optuživati čovjeka koji vas je vjenčao. To je problem između tebe i tvoje žene, a na vama je obaveza da ga riješite na šerijatski način pred učenim čovjekom, a ako jedno od vas dvoje to ne želi onda je grijeh na onome ko to odbija riješiti šerijatskim putem. Ponašanje tvoje žene, ako je bilo ovako kako si opisao, je zasnovano na neznanju kako se muž i žena razvode po Islamu. Zato je potrebno da se ona ovome pouči te da uskladi svoje postupke prema šerijatskim normama. Ona, shodno kako si ti opisao, nije imala opravdanje da ode od tebe i da misli da se razvela od tebe. Talak (razvod) među supružnicima je dozvoljen ako za to postoji valjan razlog da ne bi njihov život bio nepodnošljiv, to im je dozvoljeno ali u skladu šerijatskih propisa.

Predlažem ti da tražiš od tvoje žene da zajednički iznesete svoj slučaj pred učenim čovjekom koji poznaje fikhske propise kako bi riješili spor. A ako to ona odbija, savjetujem ti da joj daš talak kako ne bi upali u još veće šerijatske prekršaje, poput toga da se ona uda a ti je još nisi ni pustio, ili da se uda prije nego li joj istekne iddet (priček od tri mjesečna pranja). Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com