Šerijat je došao sa pravilima i normama koje odgovaraju za sva vremena i sva mjesta. Od tih šerijatskih pravila su:

Prvo – “Zatvaranje puteva koji vode u haram” (tzv. seddu ezzerai’a).

Drugo – “Otklanjanje štete ima prednost nad pribavljanjem koristi”.

Treće – “Ono što vodi u haram je haram”.

U svjetlu gore spomenutih šerijatskih pravila, koja su naravno zasnova na šerijatskim tekstovima, saznajemo propis dopisivanja muskaraca i žena koji jedni drugima nisu mahremi preko mesinđera, facebooka ili interneta uopćeno na bilo koji način, chatanjem ili slično. Ova tri šerijatska pravila ukazuju da je propis ovakvog dopisivanja zabrana, jer je vadžib zatvoriti puteve koji vode u činjenje harama, takođe jer je veće šteta od koristi istog i jer ono što vodi u haram je haram.

Ako bi se prigovorilo da u ovakvim dopisivanjima ima vrlo ozbiljnih i korisnih stvari, a što se ne može negirati, poput uspostavljanja prijateljskih veza, razmjene znanja, informacija ili materijala ili čak upoznavanja radi braka i slično, odgovor je da su ove koristi uglavnom umišljenje ili od šejtana uljepšane u odnosu na fitnu i opasnosti koje vrebaju u njima. A otklanjanju štete se daje prednost nad pribavljanju koristi ako je šteta veća, zbog toga je zabranjen alkohol iako u njemu ima koristi jer su šteta i grijeh u njegovom konzumiranju veći. Kaže Uzvišeni: “Pitaju te o vinu i kocki, reci: U njima ima velik grijeh a donose i korist ljudima, a njihov grijeh je veći od njihove koristi” (El-Bekara, 219).

Koliko su samo takva dopisivanja, čak i ona ozbiljna, korisna i plodna, odvela mnoge udate žene i oženjene muškarce, a da ne govorimo o neudatim i neoženjenim, u činjenje raznoraznih grijeha. A sve ono što vodi u haram (ili grijeh) je haram po tekstu šerijatskog pravila.

Neki se pravdaju time da kažu kako imaju veliko pouzdanje i povjerenje u sami sebe, da mogu da se samokontrolišu da vladaju sobom, i tome slično. Takvima kažemo: nije dozovljeno muslimanu da stavlja na ispit svoj iman time što će sebe staviti u fitnu i iskušenje jer je vrlo moguće da skrene i učini grijeh. Kaže Poslanik, sallallahu alejih ve sellem, u hadisu kojeg bilježe Ebu Davu, Ahmed, Hakim i ostali, a prenosi ga Imran ibn Husajn, radijallahu anhu: “Ko od vas čuje da se Dedždžal pojavio neka se udalji od njega koliko može, doći će mu čovjek misleći o sebi da je mu’min pa će ga (Dedždžal) neprestano zavoditi sve dok ga ovaj ne počne slijediti zbog šubhi (obmana) koje vidi“. Pa tako nikoga ne smije obmanuti njegovo lijepo mišljenje o samom sebi da izlaže svoju vjeru u opasnost.

Takođe, lijep nijet i dobra namjera ne opravdavaju činjenje djela koja vode u harame ili djela koja su sama po sebi harami. O dopisivanju muskaraca i žena (koji jedni drugima nisu mahremi) preko mesinđera, facebooka ili interneta, chatanjem ili slično, su upitani mnogi savremeni šejhovi, poput Abdullaha Džibrin, Abdurrahmana Es-Suhejma, Abdullaha Fekih i Muhammeda Saliha Munedždžida, njihov odgovor je bio jednoglasan, tj. da to nije dozvoljeno. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Žena koja izvršava islamske i vjeruje u imanske šarte, a pri tome nije bila pokrivena, te umre na tome, ući će u Džennet sa Allahovom dozvolom nakon što iskusi džehennemsku kaznu grijeha nepokrivanja osim ako joj Uzvišeni oprosti taj grijeh te je ne kazni zbog toga. U svakom slučaju ona će ući u Džennet kad tad jer je umrla na tevhidu. Ono što Uzvišeni ne oprašta mu’minima je širk a sve drugo ako hoće oprostit će im a ako im ne oprosti iskusiće džehennemsku kaznu zbog tih grijeha.

Kaže Uzvišeni: “Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehove od toga kome On hoće. A onaj ko drugog smatra Allahu ravnim čini, izmišljajući laž, grijeh veliki“. (En-Nisa, 48), a u drugom ajetu iste sure: “Allah, sigurno, neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostiće kome hoće ono što je manje od toga. A daleko je zalutao onaj ko smatra da je Allahu neko ravan“. (En-Nisa, 116) Zato musliman mora naučiti šta je širk i znati njeove oblike i manifestacije da bi ga se sačuvao.

To da će svaki musliman koji umre na tevhidu kad tad ući Džennet, ali ovo ne treba da zavede i zavara, jer najblaža kazna džehennemska, kako je došlo u vjerodostojnom hadisu, je da stopala budu u vatri a od nje da ključa mozak.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkumusselam. Ono što je spomenuto u toj knjizi o opisu života i rada džinskog svijeta što se slaže sa onim što je došlo u Kur’anu i u vjerododstojnom sunnetu to je istina i u to moramo vjerovati.

Sve ostalo mimo ovoga što je spomenuto u toj knjizi su stvari za koje ne znamo jesu li tačne ili ne, moguće je da je to istina a moguće je da je čista izmišljotina i laž. Džini i šejtani mnogo lažu te se ne možemo osloniti na njihov govor. Nije ispravno uzimati te stvari koje su spomenute, a nisu potvrđene Kur’anom i Sunnetom, kao istinite događaje i stvarne činjenice zbog velike mogućnosti da je to laž, te još na tim pričama graditi neke stavove, teorije o njihovom životu.

Džinski svijet je gajb, a gajb je ono što je nepoznato i ne može se vidjeti te jedini izvor iz kojeg crpimo pouzdane vijesti o džinskom svijetu su Kur’an i Sunnet. A ono što učači rukje, tj. oni koji liječe Kur’anom zbog čestog kontakta sa džinima prilikom liječenja saznaju o njihovom životu nije nam obaveza da vjerujemo u to da je to tako, osim ako se slaže sa onim što je došlo u Kur’anu i Sunnetu.

Treba znati da knjige poput “Razgovor sa džinom muslimanom” ne treba pisati niti čitati zbog toga što je u njima pomiješana istina sa mogućom laži što odvede mnoge muslimane u bezrezervno prihvatanje svega što je u njima kao činjenicom i istinom što je pogrešno i neprihvatljivo. Zašto da se musliman zamara da čita takvu jednu knjigu pa je poslije upoređuje sa onim što je došlo u Kur’anu i Sunnetu, a on nema dovoljno znanja o tome, kada mu je dovoljno da se vrati na knjige koje su svoj govor o ovoj temi zasnovale na Kur’anu i Sunnetu. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkumusselam.

Oko kvarenja abdesta dodirom žene učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Skupina učenjaka je na stavu da se dodirom žene uopće ne kvari abdest, ovo je stav imama Ebu Hanife, Sevrija i mnogih drugih. Druga skupina učenjaka, na čemu je imam i Šafija, smatra da dodir žene uopćeno kvari abdest. Dok treća skupina ima stav da ako se žena dodirne sa strašću onda to kvari abdest a bez strasti ne kvari, na čemu je imam Ahmed.

Ispravano je prvo mišljenje, tj. da uopćeno dodir žene ne kvari abdest svejedno bilo to sa strašći ili ne i svejedno bila žena strankinja ili ona kojoj je mahrem, osim ako dodir uzrokuje izlazak mezja ili sjemena iz polnog organa. Dokaz da dodir žene ne kvari abdest je hadis koji se prenosi od Aiše, radijallahu anha, u kojem ona kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poljubio neku svoju ženu i izašao da klanja a nije abdestio, pa reče ravija koji od nje prenosi: “Ko je to ako nisi ti?”, pa se ona nasmijala. Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže, Ahmed i ostali, a prenešen u deset rivajeta. Jafja ibn El-Kattan i Buharija ocjenjuju ovaj hadis slabim, a Ebu Davud i Nesai’ da je mursel, znači slab. Dok ga mnogi drugi muhaddisi ocjenjuju prihvatljivim i vjerodostojnim, poput Albanija i Šujaba Arnauta.

Međutim, dokaz koji presuđuje u ovoj temi je hadis kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu u kojem se prenosi od Aiše, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao noćni namaz a ona je bila ležala ispruženih nogu ispred njega, pa kada bi htio na sedždu dodirnuo bi je i ona bi se pomjerila. Takođe, dokaz da ne kvari abdest je i to što je osnova da ništa ne kvari abdest osim ako dokaz ukaže, a mi u ovom slučaju nemamo prihvatljivog dokaza koji na to ukazuje. Naročito ako znamo da je Posanik, sallallahi laejhi ve sellem, često boravio u kući sa svojim ženama te je bio izložen time da ih dodirne a nije nam prenešeno ni u jednom vjerodosojnom dokazu od njega da dodir žene kvari abdest.

Oni koji smatraju da dodir žene kvari abdest dokazuju to sa šestim ajetom u suri El-Maide i 43. ajetu u suri En-Nisa’ u kojem je došla riječ: “Ev lamestumunnisa‘”, što jezički znači “ili ste dodirnuli žene“. A ispravno je da se ovdje misli na polni odnos jer je u ajetu riječ uzimanju tejemuma, a ovo je tumačenje Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, i grupe mufessira, dok je Ibn Mes’ud, radijallahu anhu, imao stav da se misli i na dodir žene. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkumusselam.

Onome ko čuje muezina kada uči ezan propisano je da ponavlja za njim ono što on uči, a kada završi ezan treba donijeti slavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim proučiti poznatu dovu poslije ezana. Sve ovo je prenešeno u vjerodostojnim hadisima.
Bilježi Muslim u svom Sahihu od Abdullah ibn Amr ibn El-‘As, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada čujete muezina recite ono što on govori, zatim donesite salavat na mene, jer ko donese jedan salavat na mene Allah donese na njega deset salavata. Zatim tražite od Allaha za mene vesile, ono je menzile (posebno mjesto) u Džennetu koje ne priliči osim nekom robu od Allahovih robova, nadam se da ću to ja biti. Ko zatraži meni vesilet biće mu dozovljen šefa’at”.

Bilježi Buharija u svom Sahihu od Džabir ibn Abdullaha, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko kaže kada čuje ezan: ALLAHUMME RABBI HAZIHIDDAVETITTAMME VESSALATIL-KAIME ATI MUHAMMEDEN EL-VESILE VEL-FADILE, VEB’ASHU MEKAMEN MAHMUDEN ELLZI VE’ADTEHU, biće mu dozvoljen moj šefa’at na Sudnjem danu”.

Bilježi Muslim u svom Sahihu od Sa’d ibn ebi Vekkasa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko kaže kada čuje muezina: EŠHEDU EN LA ILAHE ILLELLAH VAHDEHU LA ŠERIKE LEH, VE ENNE MUHAMMEDEN ABDUHU VE RESULUHU, REDITU BILLAHI RABBEN VE BI MUHAMMEDIN RESULA, VE BIL ISLAMI DINA, biće mu oprošten grijeh”. O tome kada se ovo kaže postoja dvije mogućnosti: da ovo izgovori kada čuje muezina da je rekao “EŠHEDU EN LA ILAHE ILLELLAH” ili na kraju kada muezin završi sa ezanom, i jedno i drugo ima osnova s tim da je zadnje priličnije jer ako bi ovo proučio na početku ezana to bi ga odvelo da mu prođe dio ezana koji treba ponavljati za muezinom.

A što se tiče učenja Fatihe nakon ezana, to nema osnova u Šerijatu, a kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježe Buharijaq i Muslim u svojim Sahihima od Aiše, radijallahu anha: “Ko uvede u ovu našu stvar (vjeru) ono što nije od nje to se odbacuje”. Takođe, u hadisu kojeg bilježi Tirmizi od ‘Irbad ibn Sarije, radijallahu anhu: “Čuvajte se novina, jer je svaka novina novotarija, a svaka novotarija je dalalet, a svaki dalalet vodi u Vatru”. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com