Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

U dva vjerodostojna hadisa koje bilježi Muslim u svom Sahihu je došlo da je mustehab postiti dva dana u mjesecu Muharremu i to:

– 9. Muharrem, tj. dan prije Ašure i

– 10. Muharrem, tj. dan Ašure.

Prenosi se od Ebu Katade el-Ensarija, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio upitan za post na dan Ašure, pa je odgovorio: „Briše grijehe za prošlu godinu.“ Bilježi ga Muslim.

Prenosi se od Abdullah ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je rekao: „Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postio dan Ašure i naredio da se posti, rekli su mu: O Allahov Poslaniče, to je dan koji veličaju židovi i kršćani. Pa je rekao: ‘Kada dođe sljedeća godina, inšallah, postit ćemo deveti dan (Muharrema)’. I nije nastupila sljedeća godina, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je preselio“. Hadis bilježi Muslim.

Što se tiče hadisa u kojem je došlo da se posti i dan poslije Ašure, tj. 11. Muharrem, taj hadis se prenosi od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Postite dan Ašure i razlikujte se od židova, postite dan prije i dan poslije“.

Bilježe ga Ahmed, Bejheki u „Šu'abul-iman“, Ibn Huzejme i Bezzar.

Sa osim hadisom skupina učenjaka dokazuje preporučenost posta 11. Muharrema, tj. dana poslije Ašure.

Međutim, hadis je ocijenjen slabim, po nekima- veoma slabim.

Kaže El-Hesemi da je u njegovom senedu ravija Muhammed ibn ebi Lejle, a on je slab. Hadis je slabim ocijenio Ibn Hadžer, šejh Albani, Šu'ajb Arnaut i mnogi drugi muhaddisi. Slabost hadisa se vraća na raviju Muhammeda ibn ebi Lajlu koji je bio slabog pamćenja, a još se izdvojio sa tekstom ovog hadisa.

Ispravno je da se sa ovim slabim hadisom ne može dokazivati preporučenost posta dana poslije Ašure.

Takođe, nije ispravno smatrati da je preporučeno postiti dan poslije Ašure (11. Muharrema) argumentirajući time da je propisano razlikovati se od židova. Jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježi Muslim da se od njih razlikujemo sa postom devetog dana Muharrema, tj. dana prije Ašure, a ne jedanaestog.

Ibn El-Kajjim je shodno vrijednosti i nagradi post dana Ašure podijelio na tri stepena:

prvi stepen sa najmanjom nagradom posta- post samo dana Ašure,

drugi stepen sa srednjom nagradom – post dana prije Ašure i dana Ašure i

treći stepen sa najvećom nagradom – post dana prije i dana poslije Ašure i samog dana Ašure.

Pošto je treći stepen zasnovan na slabom hadisu, nije prihvatljiva ova podjela vrijednosti posta dana Ašure.

Treba naglasiti da nije mekruh (pokuđeno) postiti samo dan Ašure. Ovo su naglasili šejhul-islam Ibn Tejmije i hanbelijski učenjak El-Merdavi. A svakako da je bolje i vrijednije postiti i dan prije Ašure.

Prema tome, to što je taj daija napisao da nema vjerodostojnih hadisa po tom pitanju dana poslije Ašure, to je tačno.

Ve billahi tevfik.

http://www.ehlus-sunne.ba

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ، رضي الله عنه، قَالَ: قَالَ رَسُولُ اَللَّهِ، صلى الله عليه وسلم: (( لَا تَقَدَّمُوا رَمَضَانَ بِصَوْمِ يَوْمٍ وَلَا يَوْمَيْنِ, إِلَّا رَجُلٌ كَانَ يَصُومُ صَوْمًا، فَلْيَصُمْهُ )). مُتَّفَقٌ عَلَيْهِ.

Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Ne postite jedan ili dva dana prije nastupanja ramazana, osim čovjeka koji (inače) posti post, pa neka ga posti.'“

Hadis je muttefekun alejhi, tj. bilježe ga Buharija i Muslim u svoja dava Sahiha.

Hadis ukazuje na zabranu posta jednog ili dva dana prije nastupanja mjeseca Ramazana svejedno bilo sa ciljem preventive radi Ramazana ili sa ciljem posta nafile (dobrovoljenog posta). Izuzima se iz ove zabrane post onoga kome je inače praksa da posti dobrovoljni post, poput posta Davuda, alejhisselam, posta ponedjeljkom i četvrtkom i slično.

Učenjaci navode dvije mudrosti ove zabrane (Fethul-bari, 4/128):

Prva – razdvajanje posta koji je farz (tj. Ramazana) od dobrovoljnog posta (nafile).

Druga – post Ramazana je vezan za viđenje mlađaka a onaj ko posti prije toga oprečan je Šerijatu. Ovome drugom je dao prednost Ibn Hadžer.

Ve billahi tevfik.

http://www.ehlus-sunne.ba

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Oko broja rekata teravih namaza je veliko razilaženje među učenjacima. Najbliže ispravnom, a Allah zna najbolje, je da broj rekata teravih namaza nije u šerijatskim tekstovima određen, nego u tome ima širine, pa ko oduži kijam smanji broj rekata, a ko skrati kijam poveća broj rekata.

Sunnet i mustehab je klanjati bilo koji broj rekata teravih namaza (shodno kako se dogovore džematlije) koji je prenešen od selefa (tj. onih 15 mišljenja prenesenih od selefa), a to se razlikuje od vremena, mjesta, džemata i džematlija. Ovo je stav imama Šafije, Ahmeda, Ibn Abdulberra, Ibn Tejmije, Sujutija i mnogih savremenih učanjaka.

Detaljnije o broju rekata teravih namaza pročitaj na ovom linku:

http://www.zijad-ljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=257:broj-rekata-teravije-namaza&catid=35:namaz&Itemid=137

Onome ko klanja teravih namaz u džematu za imamom sunnet je da klanja do kraja teravije (sa vitretom) sa imamom.

Dokaz za to je hadis u kojem je došlo da je Ebu Zerr, radijallahu anhu, pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je klanjao sa ashabima teraviju do pola noći, zašto ne klanja sa njima preostali dio noći? Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je rekao: “Ko klanja sa imamom sve do kraja namaza, broji mu se kao da je klanjao čitavu noć”. Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže, Ahmed, Ibn Hibban i Ibn Huzejme, a vjerodostojnim ga je ocijenio Tirmizi, Ibn Huzejme, Ibn Hibban, Šu'ajb Arnaut i Albani u “Sahihul-džami'a” (1615).

Klanjanje teravih namaza u džematu je u osnovi mustehab po većini učenjaka, pa tako nema smetnje da klanjač napusti klanjanje teravije kada god hoće, nakon četvrtog, osmog ili 12-og rekata i slično.

Pogrešna je praksa stalno napuštanje teravije nakon osmog rekata sa uvjerenjem da je to sunnet oslanjajući se na hadise u kojima je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao kijamu lejl 11 rekata, jer je ispravnije mišljenje učenjaka da teravija nema propisan i određen broj rekata.

Takođe, stalni izlazak nakon osmog rekata ezijeti ostale džematlije i narušava safove. Još ako se te osobe koje napuste teraviju nakon osmog rekata zadržavaju u džamiji ili dvorištu džamije podižući glas pri razgovoru, nema sumnje da je to loša praksa koju treba napustiti.

Međutim, nije ispravno tretirati novotarijom napuštanje teravije nakon osmog rekata. To ne može biti novotarija zbog sljedećeg:

1- jer se u svom ponašanju oslanjaju na hadis mutefekun alejhi, tj. oko čije vjerodostojnosti su se složili Buharija i Muslim:

Upitana je Aiša, radijallahu anha, kakav je bio namaz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Ramazanu, pa je odgovorila da on nije klanjao ni u Ramazanu niti van Ramazana više od 11 rekata. Opisujući njegov namaz ona kaže: “Klanjao bi četiri rekata, ne pitaj o njihovoj ljepoti i dužini, zatim bi klanjao još četiri, ne pitaj o njihovoj ljepoti i dužini, a zatim bi klanjao tri”.

2- najvjerodostojnije što je preneseno od Omera, radijallahu anhu, oko klanjanja teravije je da je on naredio Ubej ibn K'abu da klanja 11 rekata:

Prenosi Imam Malik u svom Muvetteu sa vjerodostojnim lancem prenosilaca od ashaba Es-Saida ibn Jezida da je Omer naredio Ubejj ibn K'abu i Temimu ed-Dariju, radijallahu anhum, da klanjaju teraviju 11 rekata. Ovaj rivajet takođe bilježe Bejheki i Ibn Ebi Šejbe. Ovo je najvjerodostojnije što je prenešeno od djela Omera, radijallahu anhu, po pitanju teravije. A rivajet u Muvettu od Jezid ibn Rumana da su ljudi u vremenu Omera, radijallahu anhu, klanjali teraviju 23 rekata je slab, jer je Jezid rođen poslije smrti Omera, radijallahu anhu.

3- jer je mnogo učenjaka na stavu da je teraviju propisano klanjati 11 (8+3) rekata:

Skupina učenjaka: imam Malik, Ibnul-Hummam (od hanefija), muhaddis El-Mu'allimi, Bin Baz i mnogi drugi, smatraju da je teraviju sunnet i najbolje klanjati 11 (8+3) rekata a dozvoljeno je i više od toga.

Šejh Albani smatra da je sunnet teraviju klanjati najviše 11 rekata i da nije dozvoljeno klanjati teraviju više od 11 rekata.

Kaže imam Sane'anai (autor “Subulus-selama”) da teravija ima najviše 11 rekata sa vitre-namazom i da je to sunnet, a klanjanje teravije 20 rekata na način na koji se klanja sa ustrajnošću na tome kod većine muslimana je novotarija.

Prema tome, kako može biti novotarija da se klanja teravija 8 rekata, ako se to zasniva na vjerodostojnom hadisu od Aiše, radijallahu anha, onome što je najvjerodostojnije preneseno od Omera, radijallahu anhu, kada je upostavio klanjanje teravije i ako je na tom stavu spomenuta skupina učenjaka?!

Rezime odgovora je da napuštanje teravije nakon osmog rekata nije novotarija, ali da je bolje klanjati teraviju do kraja za imamom zbog nagrade spomenute u hadisu i kako se ne bi ezijetili ostali klanjači i pravio nered.

Ve billahi tevfik.

http://www.ehlus-sunne.ba

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Ova mes'ela je poznata kao mes'ela et-tešrik, tj. propis spajanja dva ili više ibadeta (namaza ili posta) u jedan. Ovo pitanje ima razne oblike i vrste, a oko mnogih učenjaci uopćeno i ulema mezheba imaju podijeljeno mišljenje.

Uglavnom, po jednom stavu učenjaka (za koji smatram da je najbliži ispravnom) nije dozvoljeno niti ispravno spajati dva različita ibadeta koji su sami po sebi ciljani. Od toga je i ovo što je došlo u pitanju, tj. spajanje dobrovoljnog posta 6 dana Ševvala sa postom napaštanja propuštenih dana Ramazana, a koji je vadžib. Jer svaki od ove dvije vrste posta su sami po sebi ciljani. Čak iz hadisa, u kojem je došla propisanost posta 6 dana Ševvala došlo: „Ko posti Ramazan a zatim nakon njega (posti) šest dana Ševvala, kao da je postio cijelo vrijeme“ (Muslim), se razumije da post Ramazana (u što ulazi i napaštanje Ramazana) treba biti odvojena od posta ovih 6 dana u mjesecu Ševvalu.

Prema tome, nije ispravno spajati nijetom post 6 dana Ševvala sa napaštanjem Ramazana, a onaj ko to uradi nema nagradu za oboje nego mu se broji da je samo postio ono što je vadžib (tj. napaštanje Ramazana). A po nekim učenjacima nema nagradu ni za jedno ni za drugo, jer mu u osnovi nijet nije valjan.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Post je onog dana kada postite, mršenje je onog dana kada se mrsite, kurbanski Bajram je onoga dana kada koljete kurbane”.
Bilježi ga Timizi 697, i kaže da je hasen garib, a šejh Alabani ga je ocijenio vjerodostojnim u Silsili Sahiha broj 224.
Kažu da hadis ukazuje na obavezu slijeđenja džemata muslimana u postu, iftaru i danu Bajrama bez obzira kako oni bili utvrđeni, te da nije dozvoljeno izdvajati se.
Dokazivanje obaveze slijeđenja IZ-a, koja određuje početak Ramazana i dan Bajrama astronomskim proračunima, sa ovim hadisom je upitno.
Dovoljan je odgovor na ovo da se u hadisu misli na post, mršenje i dan Bajrama koji su zasnovani na praćenju mlađaka a ne na astronomskim propračunima.
Sa druge strane, da pročitamo šta su komentatori ovog hadisa rekli o njegovom značenju (Tuhfetul-ahvezi 3/312, Hašijetus-senedi 3/431).
Kaže Hattabi da je značenje hadisa da ako muslimani pogriješe u praćenju mlađaka i poste 30 umjesto 29 dana, post im je ispravan i nemaju u tome grijeha.
Kaže Munziri da jedan dio učenjaka kaže da se hadisom išareti da se ne posti 30-ti dan Ša'abana (tj. sumnjivi dan) nego da treba postiti sa džematom muslimana, dok drugi učenjaci kažu da je u hadisu odgovor onome ko smatra da je dozvoljeno postiti na osnovu ASTRONOMSKOG proračuna onome ko ga zna a ko ne zna da mu nije dozovoljeno, dok treći kažu da se hadis odnosi na jednog svjedoka kada samo on vidi mlađak a kadija odbije njegovo svjedočenje da je obavezan da posti sa narodom.
Ovo zadnje je stav Muhammed ibn Hasena eš-Šejbanija (Ebu Hanifinog učenika), ‘Ata’ i Hasena el-Basrija, dok je većina učenjaka na tumačenju Hattabija.
I zadnje tumačenje hadisa koje navodi komentator Tirmizijeva zbirke hadisa Mubarekfuri: da će se ljudi podijeliti u skupine koje će kršiti uputu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, grupa od njih će pratiti ASTRONOMSKE proračune, druga grupa će prije vremena počinjati sa postom i stajanjem na ‘Arefatu i to će im biti parola, a to su Batinije (šitska zabludjela sekta), a ostaće na vjerovjesnikovoj uputi skupina koja će neprestano biti jasno na istini, a na ovu skupinu se misli u hadisu, ona je džemat pa makar njen broj bilo malen.
Da li ijedno tumačenje hadisa ide u prilog onima koji ga uzimaju kao dokaz obaveze slijeđenja onih koji određuju početak i kraj Ramazana i dan Bajrama astronomskim proračunima? Ne, nego je hadis dokaz protiv njih.
Ve billahi tefik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com