Alejkumusselam.

Zahvala pripada Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Odgovor na ovo pitanje se vraća na kur'anske ajete u kojima su spomenute riječi “RABBUL-ALEMIN”, tj. Gospodar svjetova. U Plemenitom Kur'anu ove riječi su spomenuta u četrdeset ajeta, s tim da mufesiri tumače njihovo značenje u suri Fatiha jer je to prvo mjesto gdje se ona spominje u Kur'anu.

Pa tako Ibn Kesir u svom tefsiru, prvo pojašnjava da je riječ ALEMIN u arapskom jeziku množina od riječi ALEM koja znači sve ono što postoji mimo Allaha, dželle še'nuhu, te da riječ ALEMIN (svjetovi) obuhvata sve vrste stvorenja na nebesima i Zemlji, na kopnu i moru, kao i da se svako stoljeće i svaka generacija nazivaju svjetovima.

Nakon toga Ibn Kesir navodi stavove učenjaka, počev od ashaba pa nadalje, šta se sve ubraja u te svjetove. Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, se prenosi da su svjetovi ustvari sva stvorenja na nebesima i na Zemlji i ono što je između nih, od onoga što znamo i onoga što ne znamo.

Takođe, od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, se prenosi da se misli na svijet džina i svijet ljudi. Arapski gramatičari El-Fera'a i Ebu Ubejd smatraju da se pod ovim svjetovima misli samo na ona stvorenja koja su razumna a to su ljudi, džini, meleci i šejtani i da se ne kaže u arapskom jeziku za životinje da su ALEM, tj. svijet. Slično kažu Zejd ibn Eslem i Ebu Amr ibn Ala’, da se pod tim svjetovima misli na sve ono što ima dušu koja traži rizk. Kaže Katade za te svjetove da je svaka vrsta svijet.

Od nekih učenjaka se prenosi da su i brojem odredili te svjetove poput Ebul-Alije, Sejjid ibn Musejjiba, Mukatila, Vehb ibn Munebiha, jedni kažu da je hiljadu svjetova, 600 u moru a 400 na kopnu, drugi kažu da je 80 000 svjetova, treći da je 40 000 svjetova.

S tim da se može reći da za brojčano navođenje nema dokaza. Kaže učenjak Zedždžadž da su ti svjetovi sve ono što je Allah stvorio na Dunjaluku i na Ahiretu.

Imam Kurtubi je ovo mišljenje ocijenio ispravnim jer ono obuhvata sve ono što je stvoreno, a ujedno se na to odnose riječi Uzvišenog: “A ko je Gospodar svjetova?” – upita faraon. Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, ako vjerujete” – odgovori on” (Eš-Šuara, 23-24). A ovo zadnje je najbliže istini, a Allah zna najbolje.

Prema tome, pod riječima Uzvišenog “Gospodar svjetova” se misli na ljudski svijet, džinski (u što ulazi šejtanski), svijet meleka i sve ono što je Allah stvorio na Dunjaluku i na Ahiretu.

A što se tiče nekih svjetova u kosmosu, o tome nas Uzvišeni Allah nije obavijestio. A ako i postoje ti svjetovi i oni potpadaju pod značenje ajeta u kojem je došlo da je Allah Gospodar svjetova, jer sve što je mimo Allaha je stvoreno. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

O temi poništavanja djela sa činom otpadništva (riddeta), kufra, širka ili napuštanja vjere Islama govore tri kur'anska ajeta, to su:

„A oni među vama koji učine riddet (tj. od svoje vjere otpadnu) i kao kjafiri (nevjernici) umru – njihova djela su poništena i na ovome i na onome svijetu, i oni će stanovnici Džehennema biti, u njemu će vječno ostati.“ (El-Bekare, 217)

„A onaj ko učini kufr u iman (tj. otpadne od vjere) – njegovo djelo se poništava i on će, na onome svijetu, gubitnik biti.“ (El-Maide, 5)

„A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: “Ako budeš učinio širk (tj. druge Allahu ravnim smatrao), tvoje djelo će, sigurno, propasti, a ti ćeš sigurno biti gubitnik.”“ (Ez-Zumer, 65)

U prvom ajetu je došlo da onaj ko učini riddet (otpadne od vjere) i umru kao kjafir da će mu njihova djela biti poništena. Dok u druga dva ajeta se kaže da onaj ko učini kufr u iman (tj. otpadne d vjere) ili onaj ko učini širk (što je otpadništvo od vjere takođe) da će mu djela propasti i biti uzaludna.

Zbog ovog različitog vanjskog značenja ajeta učenjaci imaju podijeljeno mišljenje oko djela murteda (otpadnika od vjere), djela koja je radi prije otpadništva, ako učini tevbu i vrati se u Islam, da li su mu ta djela poništena i treba ih ponovo obaviti (poput Hadždža) ili nisu poništena i ne treba ih ponovo obaviti? (pogledaj: Hašijetu Ibn Abidin 1/357, El-Hareši 8/68, Mugnil-muhtadž 4/133, El-Insaf 10/338, Umdetul-kari 24/79, Tefsir Kurtubi 3/48)

Prvi stav učenjaka – da sam čin riddeta (otpadništva), svejedno bio zbog kufra ili širka, poništava sva dobra djela koja se urade prije riddeta, kao da ih nije ni radio.

Ovo je stav hanefijskog i malikijskog mezheba.

Kaže imam Malik: „Djela se poništavaju samim riddetom“.

Oni svoj stav dokazuju riječima Uzvišenog: „A onaj ko učini kufr u iman (tj. otpadne od vjere) – njegovo djelo se poništava i on će, na onome svijetu, gubitnik biti.“ (El-Maide, 5)

Kažu malikije da ajet koji presuđuje po ovom pitanju su riječi Uzvišenog: „A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: “Ako budeš učinio širk (tj. druge Allahu ravnim smatrao), tvoje djelo će, sigurno, propasti, a ti ćeš sigurno biti gubitnik.”“ (Ez-Zumer, 65)

Uzvišeni Allah se u ovom ajetu obraća Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, a odnosi se na čitav Ummet jer je šerijatski nemoguće da poslanik učini širk. A nema dokaz koji ukazuje da se ajet odnosi samo na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, nego 4. ajet u suri El-Maide podupire ovo značenje.

Drugi stav učenjaka – da je umiranje na riddetu (otpadništvu) šart poništavanja djela, u protivnom ako učini riddet a zatim se vrati u Islam djela mu nisu poništena.

Ovo je stav šafijskog i habelijskog mezheba.

Kaže imam Šafija: „A ako učini riddet, a zatim se vrati u Islam, nisu mu poništena djela ni Hadždž koji je obavio, nego ako umre na riddetu tada su mu poništena djela“.

Oni svoj stav dokazuju riječima Uzvišenog: „A oni među vama koji učine riddet (tj. od svoje vjere otpadnu) i kao kjafiri (nevjernici) umru – njihova djela su poništena i na ovome i na onome svijetu, i oni će stanovnici Džehennema biti, u njemu će vječno ostati.“ (El-Bekare, 217)

Kažu da je poništavanje djela uslovljeno umiranje na kufru.

Na ovu argumentaciju učenjaci malikijskog mezheba, kako prenosi Ibn El-Arebi, odgovaraju sljedećim:

U ajetu (sa kojim dokazuju šafije i hanabile, El-Bekare 217) je Uzvišeni Allah uslovio umiranje na kufru jer na kraju ajeta vezao taj propis za kaznu vječnog boravka u Vatri. Pa ko umre na kufru Allah će ga kazniti vječnim boravkom u Džehennemu.

A ko učini širk (koje je jedno od djela otpadništva) poništena su mu djela na osnovu drugog ajeta (misle na 65. ajet sure Ez-Zumer). Pa tako ova dva ajeta imaju dva različita značenja i dva različita propisa. A ono sa čime se Allah obrati Svom Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, to se odnosi i na njegov Ummet osim ako imamo dokaz da se odnosi samo na njega.

Odabrano (radžih) mišljenje:

Shodno argumentaciji stavova prvi stav učenjaka, tj. da sam čin riddeta (otpadništva) poništava sva dobra djela koja se urade prije riddeta, je bliže ispravnom, a Allah zna najbolje.

Da li riddet poništava obavljeni Hadždž?

Najočitiji primjer posljedice ove mes'ele je uticaj riddeta (otpadništva) na obavljeni Hadždž. Pa tako shodno gornjem tumačenju ovog pitanja, razilaženju učenjaka i argumnetaciji, učenjaci mezheba po ovom pitanju dva mišljenja:

Prvo mišljenje – da je murtedu koji se pokaje i vrati u Islam vadžib da ponovo obavi Hadždž.

Ovo je stav hanefija i malikija.

Vadžib mu je ponoviti Hadždž jer je sa otpadništvom poništio prethodno obavljeni Hadždž.

Drugo mišljenje – da murted koji se pokaje i vrati u Islam nije obavezan ponoviti obavljeni Hadždž prije riddeta jer mu taj Hadždž nije poništen.

Na ovom stavu su šafije i hanabile.

Nakon svega spomenutog, konkretan odgovor na pitanje je sljedeći:

Osoba koja godinama praktikuje Islam, a potom učini kufr, pa se odmah pokaje i vrati u Islam, oko poništavanja dobrih djela (poput namaz, post, zekat, hadža i slično) koje je godinama radila prije djela kufra učenjaci četiri mezheba imaju dva stava shodno razumijevanju i tumačenju ajeta koji o toj temi govore.

Bliži stav je, a Allah zna najbolje, da su joj sva djela poništena i da je obavezna ponovo obaviti Hadždž.
Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu Gospodaru svjetova i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Nema razilaženja među učenjacima da je muž obavezan, tj. da mu je vadžib, izdržavati svoju suprugu.

Takođe, nema razilaženja da u to izdržavanje ulazi: obezbjeđivanje mjesta za stanovanje, odijevanje (odjeća i obuća) i hranjenje (hrana i piće).

Razilaze se oko detalja šta se podrazumijeva pod mjestom za stanovanje, koliko i kakva odjeća i obuća trebaju biti i šta spada u hranjenje (hranu i piće), kao da li se sve žene isto izdržavaju ili ima razlike između žene bogatog i uglednog porijekla naspram žene siromašnog i manje uglednog porijekla.

Učenjaci se razlaze, nakon što su složni oko obaveze obezbjeđivanja stana, odjeće i hrane, da li u izdržavanje žene ulaze (tj. da li je muž obavezan obezbjediti) troškovi liječenja žene (svečetiri poznata mezheba su na stavu da ne ulaze), kupovina šminke i sredstava za uljepšavanje žene i slično.

Nije mi poznato da ima razilaženja među učenjacima da muž nije dužan ženi platiti troškove Hadždža. U smislu da je griješan kod Allaha ako ima sredstava da joj plati Hadždž a on neće. Drugim riječima, žena nije obavezna da obavi Hadždž ako nema imetka sa kojim bi platila troškove Hadždža.

Učenjaci se razilaze oko toga da li je ispravan i valjan mehr žene prilkom sklapanja braka ako je njen mehr plaćanje troškova njenog obavljanja Hadždža.

Od lijepog ophođenja muža prema ženi i lijepog ahlaka muža prema njoj je da ako je muž u mogućnosti da joj plati troškove Hadždža. S tim da mu to nije vadžib zbog kojeg ako ga ostavi biva griješan kod Allaha.

O ovome je upitana Stalna komisija za fetve u Saudiji (Fetava El-Ledžneti-daime, 11/35), pa je odgovor bio sljedeći:

„Muž šerijatski nije obavezan da plati troškove njenog (ženinog) Hadždža pa makar bio bogat, nego mu je to lijepo uraditi, a ona nije obavezna da obavi Hadždž jer nema sredstava za njegovo obavljanje.

Ve billahi tevfik i neka se salat i selam na Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe“. (u potpisnicima komisije su Abdullah bin Baz, Abdurezzak ‘Afifi i Abdullah ibn Gudejan)

U drugoj fetvi iste komisije (Fetava El-Ledžneti-daime, 11/94) je došlo: „Muž nije obavezan platiti troškove obavljanja Hadždža njegove supruge kao što je obavezan platiti troškove njenog hranjenja, oblačenja i stanovanja.

Međutim, ako bi joj platio to je sa strane lijepog ophođenja i potpunog ahlaka. On je obavezan plati supruzi troškove izdržavanja u vremenu njenog obavljanja Hadždža (kada ga ona obavlja od svog imetka) onoliko koliko joj daje za izdržavanje kada nije na putovanju“. (u potpisnicima komisije su Abdullah bin Baz, Abdurezzak ‘Afifi i Abdullah ibn Ku'ud)

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Slanje selama Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, po hadžijama ili onima koji posjete Medinu i mesdžid Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije propisano. Skupina učenjaka, Stalna komisija za fetve u Saudiji, šejh Albani i Abdurrahman el-Berrak, to ubrajaju u novotarije, jer ovo nije bila praksa prvih generacija i jer svaki musliman može da poselami Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje god da se nalazi a Uzvišeni Allah je zadužio skupinu meleka koji mu prenose selam sa bilo kog mjesta na Zemlji.

Bilježi Ebu Davud u svom Sunenu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ne pravite od vaših kuća kaburove, ne činite moj kabur mjestom praznovanja i donosite salavat na mene, jer vaš salavat mi biva dostavljen gdje god da ste vi“. Šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim (Sahihul-džami'i, 7226).

Također, bilježi Nesai u svom Sunenu od Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allah ima meleke koji putuju po Zemlji, oni mi dostavljaju selam od mog ummeta“. Šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim (Sahihut-tergib, 1664).

U odgovoru na ovo pitanje kaže Stalna komisija za fetve (Fetava el-ledžne ed-daime, 16/29-30): „Prenošenje od nekoga selama Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ili nekome drugom od umrlih nije propisano nego je novotarija, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: Svaka novotarija je dalalet, a svaki dalalet vodi u Vatru. Vadžib je da je ostavi ova prksa i upozorenje onima koji to rade da nije dozvoljeno. Od Allahovog fadla (dobrote) prema nama je to da je učinio da se naš selam prenosi Vjerovjeniku, sallallahu alejhi ve sellem, gdje god da smo, na istoku Zemlje i zapadu“. (zatim su navedeni gore spomenuti hadisi) Potpisnici fetve su: Bin Baz, Abdulaziz Aleš-šejh, Abdullah ibn Gudejan, Salih Fevzan i Bekr ebu Zejd.

Šejh Albani je slanje selama vjerovjesnicima posredstvom onih koji posjete njihove kabure uvrstio u novotarije vezane za dženazu.

Kaže šejh Abdurrahman el-Berrak: „Slanje selama Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, po onima koji putuju u Medinu nema osnova u vjeri, to nije bila praksa selefa od ashaba, tabi'ina i učenjaka, ništa o tome nije preneseno od njih, jer se salavat ummeta prenese Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu. … Prema tome, obožavati Allaha sa slanjem selama Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je novotarija.“

Neki učenjaci su smatraju da nema smetnje u ovome ili da je propisano, poput ez-Zebidija u njegovom komentaru el-Ihja’ i Ibn el-Dževzija u Musirul-‘azmi koji prenosi da je to radio Omer ibn Abdulaziz. S tim da ovo što se prenosi od Omera nije prenešeno sa lancem prenosilaca, što znači da je vjerodostojnost istog upitna.

Ispravno je po ovom pitanju ono što smo na početku spomenuli: da slanje selama Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nije propisano, po skupina učenjaka je to novotarija, jer ovo nije bila praksa selafa ovog ummeta i jer svaki musliman može da poselami Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje god da se nalazi, njemu meleci prenose selam.

Prema tome, prenesi onima koji to traže od tebe da to nije propisano, da čak može biti novotarija, a oni gdje god da donesu salavat i selam na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, meleci koji su zaduženi za to mu prenesu, kao što je potvrđeno u vjerodostojnim hadisima.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.
Vjenčani dar je propisan Kur'anom, Sunnetom i idžaom učenjaka.

Kaže Uzvišeni: “I draga srca ženama njihove vjenčane darove dajte …” (En-Nisa’, 4).

U hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim od Sehl ibn S'ada, radijallahu anhu, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čovjeku kojeg je htio oženiti: “Potraži (za vjenčani dar) pa makar i prsten od željeza”.

Nema razilaženja među učenjacima da davanje mehra (vjenčanog dara) postaje vadžib samim sklapanjem bračnog ugovora kao i da nije dozvoljeno sporazumno s obe strane odustati od mehra. A razišli su se da li je mehr šart valjanosti braka ili samo vadžib, a ovo drugo je bliže ispravnom.

Takođe, nema razilaženja među učenjacima da muž postaje dužan isplatiti čitav mehr (vjenčani dar) sa jednom od dvije stvari: prilaskom ženi u postelji ili njegovom smrću.

A što se tiče odgađanja isplaćivanja mehra, skupina učenjaka to uopće ne dozvoljava dok druga skupina dozvoljava. Zatim, od skupine učenjaka koji dozovljavaju odgađanje isplaćivanja mehra, jedan dio njih, od kojih je imam Malik, uslovljava da to odgađanje bude vremenski poznato i naznačeno, dok drugi dio učenjaka, od kojih su imam Ebu Hanife i Sufjan Sevri, dozvoljavaju da se odgodi isplaćivanje sve do smrti muža ili razvoda braka, kada je muž (ili nasljednici u slučaju smrti) dužan isplatiti mehr.

Prema tome, nema sumnje da ti je muž obavezan dati dogovoreni mehr, ako to ne uradi on je veliki griješnik. Njegovo izdvajanje imetka u jelu i odjeći za tvoje izdržavanje, a koje je vadžib, nema veze sa isplaćivanjem mehra.

Pošto prilkom sklapanja bračnog ugovora niste dogovorili kada će ti isplatiti mehr, to možete i sada učiniti, pa shodno kako se dogovorite on je družan da to ispoštuje. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com