STVORENJA KOJA SU NASELJAVALA ZEMLJU PRIJE ADEMA

Bilježe Hakim i Ibn Džerir u svom tefsiru od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je rekao: “Prvi koji su nastanjivali Zemlju su bili džini, pa su na njoj činili fesad (nered), prolivali su krv, ubijali jedni druge. Pa im je Allah poslao Iblisa, Iblis i oni koji su bili sa njim su ubili mnoge od njih sve dok ih nisu satjerali na morska ostrva i krajeve planina. Zatim je Allah stvorio Adema i nastanio ga na zemlji. Zbog toga kaže Uzvišeni: “Ja ću postaviti na zemlji namjesnika (halifu).” (Ovu predaju prenosi Dahhak od Ibn Abbasa, a pošto Dahhak nije sreo Ibn Abbasa, ova predaja je munkatija (slaba).
Prilikom tumačenja ajeta u kom Uzvišeni kaže: “A kada Gospodar tvoj reče melecima: ‘Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti.’ Oni rekoše: ‘Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv prolivati…’ ” (El-Bekare, 30) navodi Ibn Kesir u svom tefsiru dva mišljenja oko toga kako su meleci znali da će potomci Adema nered činiti i krv prolivati prije nego što je stvoren Adem. Prvo mišljenje je da su džini prije potomaka Adema činili nered na Zemlji pa su meleci analogno na njihovo ponašanje to isto pripisali budućim stanovnicima Zemlje, potomcima Adema. To je ono što smo na početku naveli od Ibn Abbasa a po kome je Iblis bio od meleka pa se uzoholio, postao nepokoran Allahu te je kažnjen prokletstvom i spuštanjem na Zemlju. Također to mišljenje zastupa Abdullah Ibn Amr, radijallahu anhuma, Ebu El-Alije, Hasan el-Basri i drugi, s tim da oni navode da je Allah poslao meleke da ih kazne a ne Iblisa sa melecima.
Bilježe Hakim i Ibn Ebi Hatim u svom tefsiru od Abdullaha Ibn Amra, radijallahu anhuma, da je rekao: “Džini su nastanjivali Zemlju prije nego što je stvoren Adem na dvije hiljade godina, pa su činili nered na Zemlji i prolivali krv. Zatim je Allah poslao vojsku od meleka, borili su se protiv njih sve dok ih nisu satjerali na morska ostrva.”
Drugo mišljenje je da je Allah onavijestio meleke da će se tako ponašati potomci Adema na Zemlji. Ovo mišljenje zastupa Abdullah Ibn Mesud i Ibn Abbas, radijallahu anhum, Suddi, Katade i Ibn Džurejdž. Po ovom mišljenju ne potvrđuje se da su neka stvorenja prije Adema nastanjivala Zemlju.
I jedno i drugo mišljenje imaju osnova da se razumiju iz ajeta.

Ve billahi tevfik

Dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa njegove zvanične Facebook stranice:
https://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=348349713322405&id=100044421369912

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu, neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika, a zatim:
Odgovor na ovo pitanje se vraća na propis transkripcije Kur'ana o čemu su pisali neki učenjaci. Pod transkipcijom kur'anskih sura se podrazumijeva pisanje kur'anskih slova i riječi nearapskim pismom onome ko ne zna čitati na arapskom kako bi lakše čitao.
Na primjer, ako Japanac primi islam, ne zna ni čitati ni pisati na arapskom a hoće napamet naučiti Fatihu ili neku kraću suru kako bi mogao klanjati namaz, pa napiše te sure na japanskom kako bi lakše naučio.
Po ovom pitanju nema konsensuza nego učenjaci imaju podijeljeno mišljenje:
1. Skupina smatra da je to šerijatski zabranjeno (El-Burhanu fi ulumil-Kur'an 1/380)
Njihovi argumenti su:
A- analogno na zabranu čitanja Kur'ana na nearapskom jeziku.
Komentar: ova analogija je neispravna jer razlog zabrane čitanja Kur'ana na nearapskom jeziku je zbog toga što to pročitano ne bi bio Kur'an.
B- ako je zabranjeno pisanje Kur'ana mimo Osmanovog rukopisa, preče je da bude zabranjeno pisanje nearapskim pismom.
Komentar: također, ova analogija je neispravna jer se zabrana pisanja Kur'ana mimo Osmanovog rukopisa odnosi na pisanje unutar Mushafa a ne van Mushafa, a mesela o kojoj mi govorimo je pisanje transkpikcije kur'anskih sura van Mushafa.

2. Druga skupina dozvoljava (El-Mebsut, 1/37)
Dokazuju sljedećim:
A- predajom od Selmana Farisija, radijallahu anhu, da je grupa ljudi iz Perzije tražila od njega da im napiše nešto iz Kur'ana, pa im je napisao Fatihu na perzijskom pismu.
Komentar: Ova predaja je slaba tj.preciznije rečeno ona nema seneda (lanca prenosilaca), navode ju hanefije u svojim knjigama dokazujući sa njom mišljenje Ebu Hanife da je dozvoljeno učiti Kur'an u namazu sa prijevodom sure. Prema tome, i sama predaja je slaba i značenje je upitno jer se iz nje može razumjeti da je napisao skupini Perzijanaca prijevod Fatihe i transkipciju Fatihe.

Odabrano mišljenje je dozvola transkipcije kraćih kur'anskih sura onima koji nisu u stanju da nauče arapsko pismo. Nema prihvatljivog šerijatskog argumenta koji to zabranjuje a potreba za time je poznata.

Ve billahi tevfik

Dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa njegove zvanične Facebook stranice:
https://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=338450520978991&id=100044421369912

Odgovor na ovo pitanje se vraća na poznatu fikhsku meselu propisa davanja/uzimanja plate muezinu i imamu.
Ova mesela ima dva stanja:
Prvo stanje- da plaćanje muezina i imama bude iz bejtul-mala.
Nema razilaženja među islamskim pravnicima da je dozvoljeno muezinu i imamu uzimati platu iz bejtul-mala.
Drugo stanje- da muezina i imama plaćaju klanjači i džematlije.
Oko ovog pitanja učenjaci imaju tri poznata mišljenja:
Prvo mišljenje- da nije dozvoljeno naplaćivati posao muezina i imama.
Ovo je zvanični stav hanefijskog i hanbelijskog mezheba a odabrali su ga i Ibn Hazm i Ševkani. Njihovi argumenti su sljedeći:
1- Hadis od Osmana ibn ebi el-Asa, radijjalahu anhu, da je rekao: “O Allahov Poslaniče, postavi me za imama mom narodu.” Pa mu je odgovorio: “Ti si njihov imam, povodi se za najslabijim od njih i uzmi za muezina osobu koja ne naplaćuje učenje ezana.” (Bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže i Ahmed. Dobrim ga ocjenjuje Tirmizi a vjerodostojnim Hakim i Albani. Hadis je općeprihvaćen).
Kažu, od osobina muezina kojeg treba odabrati je da ne naplaćuje učenje ezana.
Komentar: mnogi učenjaci su prigovorili da sa ovim hadisom se ne može dokazivati zabrana naplaćivanja učenja ezana jer tekst hadisa ne ukazuje na zabranu, najviše što se sa njim može dokazivati je da je mustehab da ne se naplaćuje.
2- Ezan i imamet su ibadeti, djela sa kojima se osoba približava Allahu a ibadeti se ne naplaćuju jer Allah ne prima djelo osim ako se ono radi zbog Njegovog zadovoljstva, a ne prima djela koja se čine radi dunjalučke koristi i šićara.
Komentar: ovome se može prigovoriti da muezin i imam ne naplaćuju učenje ezana i klanjanje nego vrijeme i obavezu da to izvršavaju a ibadete čine radi Allaha.
Drugo mišljenje- da je dozvoljeno naplaćivanje posla muezina i imama. To je mezheb malikija i šafija. Njihovi dokazi su sljedeći:
1- Hadis od Ebu Mahzure, radijjalahu anhu, u kojem ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poučio kako da uči ezan, a u njemu je došlo da je on rekao: “Zatim me pozvao (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem) kada sam proucio ezan, pa mi je dao kesu u kojoj je bilo srebra.” (Bilježe ga Nesai i Ahmed a Albani ga je ocjenio vjerodostojnim).
Kažu, hadis jasno ukazuje da mu je dato srebro za učenje ezana.
2- Dozvoljeno je naplaćivanje posla muezina i imama analogno na dozvolu plaćanja iz bejtul-mala, oko čega nema razilaženja.
3- U učenju ezana i predvođenju namaza korist imaju klanjači pa je dozvoljeno da se plati ta korist.
Treće mišljenje- da je dozvoljeno plaćanje muezinu i imamu samo u slučaju njihove potrebe za imetkom tj. da su siromašni pod uslovom da ne uslovljavaju naplaćivanje, dok bogatima nije dozvoljeno.
Ovo je stav potonjih učenjaka hanefijskog mezheba i po ovom stavu rade hanefije.
Ovo je također rivajet hanefijskog mezheba i odabrano mišljenje šejhul-islama Ibn Tejmijje.
Svoje mišljenje obrazlažu potrebom muslimana za muezinom i imamom a ta potreba ukazuje na dozvolu u stanju kada nema osoba koje bi dobrovoljno izvršavale te obaveze i kada nema bejtul-mala ili budžet bejtul-mala ne može to pokrivati.

Odabrani stav je drugo mišljenje, tojest dozvola naplaćivanja posla muezina i imama, zbog sljedećeg:
– jer nema dokaza koji ukazuje na zabranu
– jer se time naplaćuje obaveza i vrijeme u obavljanju tog posla a ne naplaćuje se ibadet učenja ezana i klanjanja namaza
– hadis Ebu Mahzure, radijjalahu anhu, ukazuje na dozvolu naplaćivanja.
– u zadnje vrijeme ne mogu se naći osobe koje bi to dobrovoljno radile pa su muslimani prinuđeni na plaćanje onima koji vrše te funkcije

NAPOMENA: Dozvola plaćanja muezina i imama za njihov posao nije dokaz opravdavanja i dozvole novotarije naplaćivanja učenja hatme, jasina i slično i poklanjanja sevapa za duše umrlih jer kao što kaže hanefijski učenjak Tahavija: “Onaj ko naplati učenje Kur'ana kako može sevap tog učenja pokloniti drugom?”.
A da li sevap učenja Kur'ana kada se pokloni umrlom bez naplaćivanja uopće koristi umrlom, poznato je razilaženje između imama četiri mezheba: Ebu Hanife i Ahmed smatraju da poklonjeni sevap stiže umrlom, a po Maliku i Šafiji umrli nema koristi od toga.

Ve billahi tevfik

Dr. Zijad Ljakić

Preuzeto sa zvanične Facebook stranice:
https://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=314383410052369&id=100044421369912