Muslimani trebaju biti jedinstveni u svakom pogledu. Moraju izbjegavati sve što ih vodi u parčanje, razjedinjavanje i podvojenost. U prvim stoljećima islama u džamijama se uglavnom klanjao jedan skupni namaz za jednim imamom. Ponavljanje skupnog namaza u jednoj džamiji nije se upražnjavalo do šestog hidžretskog stoljeća. Neki islamski učenjaci smatraju da je ponavljanje namaza u jednoj džamiji pokuđeno. Imam Tirmizi rekao je: “Sufjan Sevri, Ibn Mubarek, Malik i Šafija smatraju da je u džamiji u kojoj je već obavljen skupni namaz bolje klanjati pojedinačno.” Ovaj je stav prenesen i od sljedećih islamskih autoriteta: Hasana Basrija (mada postoji i druga verzija po kojoj to dopušta), Ebu Hanife, Evzaija, Abdurrezzaka, Lejsa b. Sa‘da, Ibn Avna i nekih drugih. Imam Šafija govorio je: “Ako skupina ljudi zakasni na namaz u džamiji u kojoj postoji stalni imam, klanjat će pojedinačno. A ako, pak, klanjaju u džematu, njihov će namaz biti ispravan.” U jednom drugom predanju stoji da je imam Šafija rekao: “Uspostavljanje drugog džemata pogrdno je, jer to nisu praktikovali naši prethodnici, neki od njih to su prezirali i to pitanje detaljno razmatrali. Ovdje se izuzima džamija u kojoj ne postoji stalni mujezin ni imam.” Imam Malik veli: “Pretpostavimo da čovjek obnaša dužnost mujezina i imama u džamiji i prouči ezan i ikamet, ali se niko ne odazove, pa klanja sam, a zatim dođu ljudi koji inače klanjaju u toj džamiji, u tom slučaju oni neće klanjati u džematu već zasebno.” Ibn Dževzi naveo je da je imam Ebu Hanife rekao: “Nije dopušteno uspostaviti drugi skupni namaz u džamiji u kojoj postoji stalni imam.”
Islamski učenjaci koji zabranjuju uspostavljanje drugog džemata u džamiji u kojoj postoji stalni imam povode se za sljedećim dokazima.

Dokazi iz Kur’ana

Uzvišeni Allah kaže:
“A oni koji su džamije sagradili da bi štetu nanijeli, i nevjerovanje osnažili, i razdor među vjernike unijeli…” Komentirajući ovaj ajet, imam Ebu Bekr b. Arebi Maliki zapisao je: “Licemjeri su željeli razdvojiti muslimane koji su uspostavljali džemat u jednoj džamiji. Jedan od osnovnih ciljeva građenja Allahovih kuća jeste povezivanje vjerničkih srca i uklanjanje svih prepreka koje vode u nejedinstvo. Zato je imam Malik zabranjivao uspostavljanje drugog, odnosno više džemata u jednoj džamiji, bilo da taj drugi namaz predvodi isti ili drugi imam.” Imam Kurtubi i Muhammed b. Jusuf Abderi prenijeli su ovu njegovu izjavu i podržali ga u tome.

Dokazi iz hadisa

1. Ebu Bekr, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao je iz predgrađa Medine želivši obaviti namaz, pa se, vidjevši da su ljudi završili sa namazom, vratio kući i klanjao s porodicom.”
Komentirajući predanje, imam Serhasi, Kenkûhi, Ibn Abidin i neki drugi rekli su: “Da je bilo ispravno uspostaviti drugi džemat, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi zanemario vrijednost namaza u svojoj džamiji.”
2. Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uistinu sam htio uspostaviti namaz i odrediti jednog čovjeka da predvodi ljude u namazu te povesti skupinu ljudi koji će ponijeti drva u naramcima da popalim kuće onih koji ne klanjaju namaz u džematu.”
Komentirajući ovo predanje, hanefijski pravnik Tehanevi rekao je: “Da je bilo ispravno uspostaviti drugi džemat, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi želio popaliti kuće onih ljudi koji ne dolaze na prvi džemat, jer tu nagradu mogu postići uspostavljanjem drugog džemata. Iz obaveze prvog džemata neminovno proizilazi pogrda uspostavljanja drugog džemata u istoj džamiji.”

Dokazi iz prakse prvih generacija

1. Imam Šafija rekao je: “Postoje predanja u kojima stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom zakasnio na namaz sa skupinom ashaba, pa su klanjali zasebno, mada su mogli klanjati u džematu.” A komentirajući ove njegove riječi, imam Tehanevi rekao je: “Islamski pravnik neće se pozivati na određeni postupak prve generacije osim ako ima validan argument za svoju tvrdnju.”
2. Preneseno je da su Ibn Mes'ud, Alkama i Esved zakasnili na skupni namaz, pa su se vratili kući i klanjali u džematu.
3. Imam Buharija zabilježio je da je Esved odlazio u drugu džamiju kada bi zakasnio na skupni namaz u svojoj džamiji.
4. Ovaj isti imam u svome djelu Et-Tarihul-kebir, 2/137, sa slabim lancem prenosilaca, zabilježio je da je Ubade b. Samit zabranjivao ljudima uspostavljanje drugog džemata.
5. Hasan Basri govorio je: “Kada bi zakasnili na skupni namaz, Poslanikovi, sallallahu alejhi ve sellem, ashabi klanjali bi zasebno.”

Dokazi iz ispravnog rasuđivanja

Imam Serhasi rekao je: “Kada su ljudi svjesni da izostavljanjem prvog džemata propuštaju nagradu za namaz u džematu, požurit će u džemat, u protivnom neće se truditi jer nagradu za džemat mogu postići kada god klanjaju skupni namaz.”
Spomenuvši Malikove izjave o pogrdi uspostavljanja drugog džemata, Ebu Bekr b. Arebi zapisao je: “Uspostavljanjem drugog džemata potire se mudrost i svrha prvog džemata.”
Imam Šafija zapisao je: “Smatram da su učenjaci osuđivali uspostavljanje drugog džemata zato što se tako razjedinjavaju muslimani i narušava sloga među njima.”
Nakon što je spomenuo prethodne Šafijine riječi, šejh Ahmed Šakir zapisao je sljedeće: “Šafijin stav u vezi s ponavljanjem namaza u džamiji zasnovan je na opravdanom i očitom razlogu koji je pokazatelj njegove pronicljivosti, preciznog razumijevanja i ispravnog shvatanja ciljeva šerijata. Naime, prvi, najvažniji i najosjetljiviji cilj islama jeste jedinstvo muslimana i ujedinjenje redova u ostvarenju jednog cilja: uzdizanju Allahove, dželle šanuhu, riječi…”
Naravno, ovaj propis odnosi se na klasične džamije, u kojima postoji stalni imam, a ne na džamije koje se nalaze pored prometnih puteva ili na pijacama, makar imale stalnog imama. Imam Nevevi kaže: “Po konsenzusu islamskih učenjaka, nije pokuđeno uspostavljanje dva, tri ili više džemata u džamijama u kojima ne postoji stalni imam.”

Druga skupina islamskih pravnika dopušta uspostavljanje drugog džemata u jednoj džamiji. Imam Tirmizi kaže: “Ne smeta ponoviti skupni namaz u džamiji u kojoj je već klanjano u džematu.” Imam Begavi tvrdi: “Dopušteno je u istoj džamiji uspostavljanje dva skupna namaza jedan za drugim. Ovo mišljenje zastupa skupina ashaba i tabiina.” Imam Nevevi govorio je da ovaj stav zastupa i imam Davud Zahiri. Ibn Kudame veli: “Nije pokuđeno uspostavljanje drugog džemata u istoj džamiji. Ako nakon prvog džemata koji je predvodio stalni imam dođe skupina ljudi, lijepo je da klanjaju skupno.” Imam Ibn Hazm kaže: “Ko dođe u džamiju u kojoj je obavljen skupni namaz sa stalnim imamom, neka uspostavi drugi džemat. Može se zadovoljiti prethodno proučenim ezanom i ikametom, a ako ponovo prouči ezan i ikamet, lijepo je postupio.” Od savremenih učenjaka za ovo se mišljenje opredijelio Ibn Usejmin.

Islamski učenjaci koji dopuštaju uspostavljanje drugog džemata pozivaju se na sljedeće argumente:

Dokazi iz sunneta

1. Ibn Omer prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Skupni namaz vredniji je od pojedinačnog namaza za dvadeset pet puta.” U drugoj verziji stoji: “…za dvadeset sedam puta.”
Navedeni hadis ima općenit karakter i ukazuje da je namaz u džematu bolji od namaza pojedinca za dvadeset pet, odnosno za dvadeset sedam puta, bilo da se radi o prvom ili drugom džematu.

2. Ebu Seid Hudri pripovijeda da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio nekog čovjeka da klanja zasebno pa je rekao: “Zar neko od vas neće udijeliti milostinju klanjajući s ovim čovjekom!”
Navevši ovaj hadis, imam Hakim zapisao je: “Navedeno predanje je glavni argument kada je riječ o ponavljanju skupnog namaza u istoj džamiji.”
Komentirajući hadis, imam Begavi kaže: “Hadis ukazuje da je onome ko klanja u džematu dopušteno ponovo klanjati s drugim ljudima, i da je dopušteno uspostavljanje drugog džemata u istoj džamiji.”
Rukovodeći se navedenim predanjem, muhaddisi su u svojim hadiskim zbirkama ovako naslovljavali poglavlja: Ibn Huzejme: Dopušteno je uspostavljanje drugog džemata u istoj džamiji, za razliku od stava onih učenjaka koji smatraju da će klanjati zasebno; Tirmizi: Predanja u vezi s uspostavljanjem drugog džemata u džamiji u kojoj je namaz već obavljen; Ebu Davud: Dva džemata u istoj džamiji; Darimi: Džemat u džamiji u kojoj je obavljen namaz.
Islamski učenjaci su na razne načine odgovorili na Ebu Seidov hadis. Između ostalog, kazali su da se ovdje ne radi o klasičnom, već o simboličnom uspostavljanju drugog džemata. Naime, ashab koji je pristupio sa spomenutim čovjekom u namaz bio je obavio propisani namaz, pa je klanjao dobrovoljni namaz pristajući za čovjekom koji nije klanjao farz. I ovu formu nije zabranio nijedan islamski učenjak.

Dokazi iz prakse prvih generacija

1. Imam Buharija zabilježio je bez lanca prenosilaca da je Enes b. Malik došao u džamiju u kojoj je završen (sabah) namaz. Naredio je jednom od prisutnih da prouči ezan i ikamet, pa su klanjali u džematu. Ibn Hadžer je za ovo predanje pronašao ispravan i spojen lanac prenosilaca. U nekim verzijama navedno je da je Enes b. Malik prolazio s dvadesetak svojih saputnika pored mesdžida Benu Saleba… Dakle, Enes je bio na putu i uspostavljanje drugog džemata nije bilo u lokalnoj džamiji, već u prolazu. Nema sumnje da se ovaj postupak uveliko razlikuje od uspostavljanja drugog džemata u džamiji gdje se obično obavljaju skupni namazi. Isto tako, postoji mogućnost da se radilo o džamiji pored prometnih puteva, u kojima najčešće klanjaju putnici. Po Ibn Ebu Šejbinom, 2/112, predanju, Enes je stao u sredinu prvog saffa, i to u ravnini ostalih klanjača. Time je Enes, radijallahu anhu, izmijenio i klasičnu formu skupnog namaza, a to, svakako, oslabljuje dokazivanje ovim predanjem.

2. Jezid Suhbani prošao je s Ibrahimom Nehaijem pored džamije u kojoj je obavljen skupni namaz, i u njoj su klanjali u džematu. Ovo predanje je slabo, a od Ibrahima Nehaija navodi se da je ponavljanje skupnog namaza u istoj džamiji smatrao pokuđenim.
3. Abdullah b. Mes'ud ušao je u džamiju u kojoj je obavljen namaz pa je klanjao predvodeći Alkamu, Mesruka i Esveda. U dokazima prve skupine naveli smo predanje u kojem stoji da se Ibn Mes'ud vratio kući i predvodio Alkamu i Esveda u džematu.

Dokazi iz ispravnog rasuđivanja

Onaj ko nije obavio namaz s prvim džematom, kažu ovi učenjaci, neka naknadno uspostavi drugi džemat zbog njegove vrijednosti, kao što se čini u džamijama u kojima navraćaju putnici-prolaznici ili u džamijama koje nemaju stalnog imama ni tačno određeno vrijeme ezana i ikameta.

Meritornije mišljenje

Islamski učenjaci raspravljali su o argumentima i jedne i druge skupine. Svi ti argumenti podložni su kritici ili različitom tumačenju kada je riječ o dokazivanju njime. Budući da je ta rasprava prilično duga i komplicirana, zadovoljit ćemo se iznošenjem onog mišljenja za koje smo se opredijelili. Mislim, a Svevišnji Allah najbolje zna, da stav učenjaka koji zabranjuju uspostavljanje drugog džemata odgovara općim ciljevima šerijata i principu čuvanja muslimanskog jedinstva. Opet ponavljamo: ovaj se propis odnosi isključivo na klasične džamije, u kojima postoji stalni imam, a ne na džamije koje se nalaze pored prometnih puteva ili na pijacama, makar imale stalnog imama, jer uspostavljanje drugih džemata u takvim džamijama ne dovodi do sumnje, mržnje, raskola i razjedinjavanja muslimana. U tom smislu je navedena Nevevijeva izjava: “Po konsenzusu islamskih učenjaka, nije pokuđeno uspostavljanje dva, tri ili više džemata u džamijama u kojima ne postoji stalni imam.” Dokaz za preferirajuće mišljenje jeste hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Drago mi je da namaz vjernika bude jedan, i zato sam htio poslati ljude da svaku kuću obavijeste i upozore na namaz.” A Svevišnji Allah, opet, najbolje zna.

Dr. Safet Kuduzović – preuzeto iz knjige “FETVE (Pravne decizije)”

Preuzmite knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Fetve-Pravne-decizije-mr.Safet-Kuduzovic.pdf

Ihtilat (miješanje žena i muškaraca) je po konsenzusu uleme na sijelima haram i najveću odgovornost snose oni koji su to organizovali. Ako nemate izbora morate to mrziti i podsticati da se to mrzi, pokušati da se barem razdvoji koliko god je to moguće.

Odgovorio šejh dr. Ebu Davud Nuruddin Bektaš

Preuzeto sa zvanične stranice za dijeljenje korisnog sadržaja i citata uvaženog šejha dr. Nuruddina Bektaša “El-Fevaid“

𝗕𝗶𝘁𝗻𝗲 𝗻𝗮𝗽𝗼𝗺𝗲𝗻𝗲 𝗼 𝗸𝗹𝗮𝗻𝗷𝘂 𝗸𝘂𝗿𝗯𝗮𝗻𝗮

Zahvala pripada Allahu, subhanehu ve te'ala, a salavate i selame donosimo na Resulullaha, njegovu časnu porodicu i sve plemenite ashabe.

Pred vama je sažetak najbitnijih propisa vezanih za klanje kurbana prilagođenih po djelu 𝘛𝘦𝘭𝘩𝘪𝘴𝘶 𝘬𝘪𝘵𝘢𝘣𝘪𝘭-𝘶𝘥𝘩𝘪𝘫𝘦 𝘷𝘦𝘻-𝘻𝘦𝘬𝘢 uvaženog šejha Muhammeda b. Saliha el-‘Usejmina, rhm, moleći Allaha da bude od koristi meni i drugima.

𝟭 – Klanje kurbana propisano je/utemeljeno Kur'anom, Sunnetom i konsenzusom islamskih učenjaka.

𝟮 – Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zaklao je za kurban dva crno-bijela rogata ovna.

𝟯 – Od sunneta je da čovjek svojom rukom zakolje vlastiti kurban, ako je u mogućnosti.

𝟰 – Prilikom čina klanja kurbana treba proučiti bismilu i izgovoriti “Allahu ekber!”.

𝟱 – Vrijeme klanja kurbana nastupa nakon obavljanja bajram-namaza i traje sve do akšama 4. dana bajrama, ali što prije se zakolje to je bolje. Ako bi zaklao prije bajram-namaza, ne bi se ubrajalo u kurban nego u običnu sadaku.

𝟲 – Po većini islamskih pravnika klanje kurbana nije strogo obavezno, nego samo pohvalno, dobrovoljno djelo.

𝟳 – Zaklati kurban bolje je i vrednije nego udijeliti istu vrijednost novčano kao sadaku siromasima i potrebnim.

𝟴 – Domaćin koji kolje kurban za sebe i svoju porodicu time obuhvata i žive i mrtve članove, tako da nema potrebe da kolje poseban kurban za mrtve.

𝟵 – Pogrešno je klati kurban za nekog od mrtvih, kao djed, otac, mati i slično, a ispustiti klanje kurbana za sebe.

𝟭𝟬 – Propisano je klati kurban za umrlog ako je oporučio da se za njega zakolje kurban iz njegovog imetka, ostavštine.

𝟭𝟭 – Nema smetnje zaklati kurban za umrlog s ciljem da mu se poklone sevapi (poput sadake), ali nije nam preneseno da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, to činio niti iko od njegovih ashaba, pa je, ipak, bolje to ne činiti.

𝟭𝟮 – Kurban je ispravno zaklati samo u stoci: deve, krave, koze i ovce.

𝟭𝟯 – Deve moraju napuniti 5 godina, krave 2 godine, koze 1 godinu, a ovce pola godine (po lunarnom kalendaru).

𝟭𝟰 – Kurban ne smije biti ćorav, slijep, bolestan (gripa, zarazna bolest i tome slično), sakat, šepav, nepokretan, lud i slično.

𝟭𝟱 – Kurban kupljen od ukradenih para ili zarađenih na haram način nije ispravan i za njega nema nagrade i sevapa.

𝟭𝟲 – Najvrednije je zaklati devu, pa zatim kravu (ako sam kolje), zatim ovcu, pa kozu, a nakon toga učestvovati u sedmini deve, pa onda sedmini krave.

𝟭𝟳 – Što je kurban bolji, gojatiji, veći i ljepši, nagrada je veća.

𝟭𝟴 – Pokuđeno je (nije haram, ali je manja nagrada) da kurban bude slomljenog roga, jedan ili oba, ili da bude bez rogova ili oštećenih ušiju, slabašan, malaksav, oštećenog repa, ili bez repa, oštećenih butova (stražnjica), kastriran, izbijenih ili ispadnutih zubi, oštećenih vima i slično.

𝟭𝟵 – Jedna ovca ili koza ili sedmina deve ili sedmina krave, dovoljna je za čovjeka i njegovu porodicu.

𝟮𝟬 – Nije ispravno da više od jedne osobe učestvuje u klanju ovce i koze, niti više od sedam osoba u klanju deve i krave.

𝟮𝟭 – Onaj ko zanijeti kurban i tačno ga odredi riječima, tj. odredi tačno koju će životinju zaklati, onda je obavezan istu tu da zakolje, a ako mu je cilj samo da kaze da ima na umu da je zakolje, ali ne donese čvrstu odluku, onda nije obavezan tačno nju zaklati.

𝟮𝟮 – Onaj ko zakolje životinju s ciljem kurbana, nije mu dozvoljeno da je koristi druge potrebe, kao da prodaje njeno meso, kožicu i tome slično.

𝟮𝟯 – Onaj ko kupi životinju s ciljem da je zakolje kao kurban, nije obavezan da je zakolje ako se predomisli, osim ako je već učinio čvrst nijjet i donio odluku.

𝟮𝟰 – Nema smetnje kurban zamijeniti za bolji prije klanja.

𝟮𝟱 – Nije dozvoljeno iskorištavati kurban za vlastite potrebe prije klanja, kao da ga koristi za jahanje (osim u potrebi i ako ne šteti kurbanu) ili oranje ili nošnju tereta ili da skida vunu ili da uzima mlijeko ako će umanjiti mladunčetu, a najbolje je da mlijeko udijeli kao sadaku.

𝟮𝟲 – Onaj ko svojim postupkom, nemarnošću, nepažnjom ili namjerno nanese mahanu kurbanu kojeg je naumio zaklati, dužan je kupiti drugi kurban kao zamijenu, istih ili boljih svojstava. Dočim, ako nije njegovom krivicom, onda nema smetnje da ga zakolje.

𝟮𝟳 – Ako kurban kojeg je čvrsto zanijetio klati umre, izgubi se ili bude ukraden, zbog nemarnosti ili nepažnje vlasnika, onda je dužan kupiti drugi kurban istih svojstava ili boljih. No, ako nije njegovom krivicom, onda nije dužan kupiti novi, ali, ako ga naknadno pronađe, onda ga mora zaklati.

𝟮𝟴 – Pohvalno je (nije obaveza) da jednu trećinu mesa pojede (ostavi sebi), drugu trećinu da pokloni kao hediju/poklon (može se dati i bogatim), a treću trećinu da udijeli kao sadaku (siromasima). Ako bi sve podijelio, nema smetnje, ali je bolje da i on pojede kurbanskog mesa.

𝟮𝟵 – Zabranjeno je prodavati bilo šta od kurbana, kao meso, džigericu, kožicu i slično. Nije dozvoljeno da se koljaču daje išta od kurbana (ni kožice) s ciljem nadoknade da trud, nego će se platiti njegov trud drugim imetkom, ali može mu se dati dio kurbana, kao sadaku ili poklon, nakon nadoknade.

𝟯𝟬 – Onaj ko dobije kurbansko meso od drugog, kao sadaku ili poklon, ima potpuno pravo na slobodno raspolaganje, tj. može ga jesti, prodati, pokloniti drugom.

𝟯𝟭 – Onaj ko zanijeti klati kurban, ne smije kratiti nokte i dlake po tijelu. Zabrana počninje od 1. dana mjeseca zul-hidždžeta i traje sve dok ne zakolje kurban. Spomenuta zabrana se odnosi samo na onog koji kolje kurban (domaćina), a ne na njegovu porodicu i ukućane.

𝟯𝟮 – Ako bi neko zanijetio klanje kurbana nekad u toku prvih deset dana zul-hidždžeta, zabrana kraćenja dlaka i noktiju stupa na snagu tek od trenutka kada je zanijetio i nije griješan zbog onoga što je prethodilo.

𝟯𝟯 – Onaj ko namjerno, bez opravdanog razloga, skrati nešto od dlaka ili noktiju, griješan je zbog toga i dužan je pokajati se Allahu, ali nema posebnog iskupa i to ne utiče na ispravnost kurbana.

Molim Allaha, subhanehu ve te'ala, da ukabuli naše ibadete, oprosti nam grijehe i poduči nas korisnom znanju!

Amir I. Smajić
Medina, 03. zul-hidždže, 1435. god.

Preuzeto sa facebook profila https://www.facebook.com/am.ibr.sm/posts/1200368750322438

Bismillahir-rahmanir-rahim

Isa alejhisselam nije umro, sada je živ, i sići će na Zemlju pred Sudnji dan.

Silazak Isa alejhisselam potvrđen je Kur’anom, Sunnetom i konsenzusom islamskih učenjaka, i to je obaveza svakog muslimana da vjeruje u to, bez imalo sumnje, jer to spada u vjerovanje u Sudnji dan, a vjerovanje u Sudnji dan je peti temelj imana.

Njegov silazak smatra se od velikih predznaka Sudnjeg dana, što znači da će sići pred sami Sudnji dan.

Vrijeme njegovog dolaska je prije pojave Je’džudža i Me’džudža i prije izlaska Sunca sa zapadne strane, a posle pojave Mehdije i Dedžala, a Allah najbolje zna.

Mjesto silazka po hadisu kojeg bilježi imam Muslim je istočni dio Damaska, pored bjele munare, za vrijeme sabah namaza.

Na Zemlji će provesti sljedećih četrdeset godina, po ispravnom hadisu kojeg bilježi Ebu Davud br. 4324.

Zadržaće poslanstvo koje je imao i ranije, sa starim i sa novim mu’džizama, ali će pozivati u Islam, tj. u šerijat Muhameda ﷺ, i neće mu silaziti nova objava (knjiga).

Dakle, zadržaće osobinu vjerovjesnika, ali neće donijeti novi šerijat, nego će prihvatiti, vladati i suditi po sadašnjem islamskom zakonu, šerijatu.

Ulema potvrđuje da će Isa alejhisselam zadržati stare mu’džize, što obuhvata sve poznate njegove mu’džize, (iako ne naglašavaju svaku mu’džizu pojedinačno, pa tako ni mu’džizu da će moći da oživi umrle).

Napomena

Silazak Isa alejhisselama na Zemlju ne suprostavlja se sa ubjeđenjem, vjerovanjem, da je Muhamed ﷺ poslednji poslanik, jer Isa alejhisselam neće doći sa novom objavom, niti će suditi sa Indžilom (starom objavom), nego će upotpunosti prihvatiti i pokoriti se Muhamedovom ﷺ šerijatu i pozivaće Ehlu kitab (hrišćane i jevreje) u Islam.

Pojaviće se u vrijeme velikih ratova.

Priključiće se muslimanskoj vojsci pod zapovjedništvom Mehdije.

Svi sljedbenici knjige (Ehlu kitab), hrišćani i jevreji, kada čuju za povratak Isa alejhisselam i kada ga vide prihvatiće Islam ili će biti ubijeni, i neće više postojati kategorija Ehlu kitab, jer se od njih neće više prihvatati džizija. Uzvišeni Allah kaže:

I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, prije njegove (Isaove) smrti, neće u njega kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti.

En-Nisa, 159

Imam Buhari prenosi da je Allahov Poslanik ﷺ rekao:

Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, sigurno će se uskoro sin Merjeme spustiti među vas,
zavesti pravednu vlast,
te će slomiti krst,
ubiti svinju,
ukinuti džizju,
imetka će biti u izobilju tako da ga niko neće prihvatiti,
tako da će sedžda biti bolja od ovoga svijeta i svega što je na njemu.

Buhari, br. 873

Ovo je nova mu’džiza Isaa alejhisselam, tj. da će nevjernici umrijeti osjetivši njegov dah, a Dedžal će se početi topiti kada osjeti njegov dah.

Dakle, Isa alejhisselam će ubiti Dedžala, jevreji će biti okosnica Dedžalove vojske, pa će se razbježati posle smrti Dedžala i kriće se, a muslimani će ih sustizati i svako drvo i kamen će progovoriti i pozvaće muslimane i reći da se iza njih krije jevrej.

Svi nevjernici tog vremena ili će prihvatiti Islam ili će biti ubijeni, tako da će na Zemlji ostati samo muslimani.

Zatim će se pojaviti Je’džudž i Me’džudž, bit će toliko brojni da im se muslimani neće moći suprostaviti. Imam Muslim prenosi:

Allah će objaviti Isau:

„Ja sam izveo jednu grupu Svojih robova, koju niko nije u stanju ubijati, pa skloni Moje robove na brdo Tur.“

Allah će poslati Jedžudža i Medžudža i oni će žurno silaziti sa svake strmine.
Prvi će proći pored Tiberijanskog jezera pa će popiti svu vodu, a zadnji će naići pa će reći:
“U ovoj je dolini nekad bila voda”,
pa će se pojaviti Allahov poslanik Isa i njegovi ashabi, bit će blokirani, tako da će biti bolje jednom od njih da ima bika nego nekome od vas da danas ima sto dinara.
Allahov poslanik Isa i njegovi ashabi će moliti Allaha, pa će Allah poslati crve u njihove vratove i oni će umrijeti.
Zatim će se Allahov poslanik Isa i njegovi sljedbenici spustiti na zemlju i neće naći na njoj nijedan pedalj mjesta bez njihovog smrada i zadaha.
Pa će Allahov poslanik Isa i njegovi ashabi moliti Allaha, te će Allah poslati ptice poput vratova deva.
One će ponijeti leševe i baciti ih gdje bude Allah htio.

Muslim, br. 878

Zatim će nastupiti blagostanje, pravda, red i mir i svi ljudi će živjeti u Islamu.

Takvo stanje će trajati sedam godina, zatim će umrijeti Isa alejhisselam i muslimani će mu klanjati dženazu.

Život će se nastaviti posle smrti Isa alejhisselam, a vremenom će se opet rađati nevjernici, pa će Allah poslati vjetar i uzeti duše svih vjernika.

Na Zemlji će ostati samo nevjernici i nad njima će nastupiti Sudnji dan. Imam Muslim prenosi:

Allah će poslati ugodan vjetar pa će ih (ljude) poduhavati ispod njihovih pazuha.
I Allah će uzeti dušu svakog mu’mina i svakog muslimana, ostat će najgori ljudi, tako da će muškarci i žene blud činiti, kao što to čine magarci, i nad njima će nastupiti Sudnji dan.

Muslim, br. 878

Molim Allaha subhanehu ve teala da nas usmrti i oživi samo kao muslimane.

mr. Jakub Alagić

preuzeto sa stranice https://delil.org/