Nijjet je preduvjet za ispravnost djela, posebno kada je riječ o obredoslovlju. Ne postoji autentično predanje da je Poslanik, ﷺ, izgovarao nijjet za hadždž. Ibn Redžeb kaže: “U vjerodostojnom predanju navodi se da je Ibn Omer čuo nekog čovjeka koji je, oblačeći ihrame, izgovarao: ’Moj Allahu, želim obaviti hadždž i ‘umru!’, pa mu je rekao: ’Zar to obavještavaš ljude? Zar Allah ne zna šta je u tvojim grudima?’” (Vidjeti: Džamiul-ulumi vel-hikem, str. 22.)
Šejhul-islam Ibn Tejmijje zapisao je: “Nijjet za abdest, gusul, tejemmum, namaz, hadždž, zekat, iskupe i ostale ibadete, po konsenzusu islamskih učenjaka, ne donosi se riječima već srcem. Nijjet riječima uvedena je stvar. Takvo nešto nije preneseno od Poslanika, ﷺ, niti od ashaba. Uprkos tome, ummet je danas uveliko iskušan ovom ružnom novotarijom.” (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 18/148 i 22/140-141.)
Razmatrajući ovo pitanje, poznati hanefijski pravnik Ibn Nudžejm rekao je: “Izgovaranje nijjeta jezikom načelno je novotarija u svim ibadetima.” (Vidjeti: El-Bahrur-raik, 2/346, i Hašijetu Ibni Abidine, 3/560.)
Ibn Mulekkin tvrdi: “…i treba znati da se u hadžske obrede ulazi nijjetom koji se donosi u srcu, a ne riječima, kao što je slučaj s postom. Ovo su mišljenje odabrali Malik i Šafija, a Ebu Hanife smatra da je uz taj nijjet neophodno izgovoriti telbiju.” (Vidjeti: El-Ialam, 6/66.)
Šejh Muhammed Šukajri veli: “Izgovaranje nijjeta nije pohvalno kada je riječ o abdestu, gusulu, namazu i bilo kojem drugom ibadetu: nijjet se donosi srcem.” (Vidjeti: Es-Sunenu vel-mubtedeat, str. 28.)
Umjesno je napomenuti da učenjaci koji podržavaju izgovaranje nijjeta za hadždž ne smatraju da je to uvjet ispravnosti hadždža. Oni kažu da je mjerodavan nijjetu u srcu, i da je njegovo izgovaranje samo potvrda koja je ništavna ako se ne podudari s onim što je u srcu. (Uporediti: El-Medžmu, 7/235-236, Šerhu Fethil-Kadir, 2/434, El-Ihtijar li talilil-muhtar, 1/185, i Bedaius-sanaia, 2/366.) O ovom pravnom pitanju bilo je detaljnijeg govora na našim predavanjima vezanim za hadžske obrede u kojima smo odgovorili na sve argumente koje koriste neistomišljenici, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Svemogući Allah odlikovao je određena mjesta nad drugim mjestima, kao i određene dane nad drugim danima. Stoga se nagrada za činjenje dobrih djela razlikuje shodno vremenu u kojem su ta djela učinjena. Buharija je zabilježio da je Ibn Abbas prenio sljedeće Poslanikove, ﷺ, riječi: “Nema vremena u kojem su dobra djela draža Allahu od ovih deset dana” (tj. prvih deset dana mjeseca zul-hidždže, od kojih je i dan Arefata). Ashabi upitaše: “Zar ni džihad na Allahovom putu?!” “Ni džihad, osim ako čovjek žrtvuje svoj imetak i život na Allahovom putu.” Komentirajući ajet: “Tako mi zore i deset noći” (El-Fedžr, 1-2.), komentatori Kur’ana kažu da se to odnosi na prvih deset dana zul-hidždže. Imam Ebu Musa Medini u djelu Et-Tergib naveo je konsenzus mufessira o ovom pitanju, osim (iznimne) verzije koja se prenosi od Ibn Abbasa da se radi o zadnjih deset noći ramazana. (Vidjeti: Fedailu jevmi arefa, str. 21, od Ibn Nasiriddina Dimeškija.) Imam Ahmed zabilježio je predanje od Poslanika, ﷺ, koje potvrđuje stav mufessira, ali je njen lanac prenosilaca ništavan. (Vidjeti: Es-Silsiletud-daifa, 7/162.) Enes b. Malik kaže da se u vezi s ovih deset dana govorilo: “Svaki dan vrijedi kao hiljadu dana, a dan Arefata kao deset hiljada dana.” (Bejheki, u djelu Šuabul-iman, 3/358/3766.)
Abdullah b. Amr prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Najvrednija dova jeste ona na dan Arefata.” (Tirmizi i Ahmed, s dobrim lancem prenosilaca.) Ibn Abdulberr veli: “Navedeni hadis ukazuje na odlike dove na Arefatu, a to neminovno iziskuje odliku dana Arefata nad drugim danima.” (Vidjeti: Et-Temhid, 6/21.) Imam Muslim zabilježio je da je Aiša, radijallahu anha, prenijela sljedeći Resulullahov, ﷺ, hadis: “Nikada veći broj ljudi ne bude oslobođen džehennemske vatre kao na dan Arefata. Uzvišeni Allah se pred melekima ponosi hadžijama govoreći: ’Šta žele ovi ljudi!’” Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Allah se pred stanovnicima nebesa ponosi ljudima koji stoje na Arefatu govoreći: ’Pogledajte ove Moje robove, došli su raščupani i uprašeni iz raznih predjela, uzimam vas kao svjedoke da sam im oprostio grijehe, makar bili obilni kao kapi kiše.’” (Ibn Hibban, s dobrim lancem prenosilaca.) Post dana Arefata ima posebnu odliku, ali hadžije ne poste taj dan. Imam Muslim zabilježio je da Ebu Katade prenosi da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao: “Post dana Arefata iskupljuje grijehe prošle i naredne godine, a post dana Ašure iskupljuje grijehe prošle godine.” Kada je Poslanik, ﷺ, na Oprosnom hadždžu obavijestio ashabe o Allahovom oprostu, upitali su: “Allahov Poslaniče, da li se oprost odnosni isključivo na nas?” “Na vas, ali i na sve one koji dođu nakon vas, sve do Sudnjeg dana”, odgovori im Poslanik, ﷺ. (Ibn Mubarek, Semani u djelu Edebul-imla, str. 97, i Ibn Abdulberr, u djelu Et-Temhid, 1/128-129, s dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti: Sahihut-tergib, 2/33.)
U jednom drugom hadisu stoji da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Svevišnji Allah se na dan Arefata spusti na ovosvjetsko nebo i pred melekima se ponosi Svojim robovima govoreći: ’Pogledajte Moje robove, stoje na suncu, uprašeni i raščupani, došli su iz raznih predjela, uzimam vas kao svjedoke da sam im već oprostio!’” (Ibn Menda, Begavi u djelu Šerhus-sunne, 7/159/1931, i Ebu Ja‘la, 2/299/2086, sa slabim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-Silsiletud-daifa, 2/125.) Ibn Omer prenosi poduži hadis u kojem stoji da je Poslanik, ﷺ, rekao: “…a na dan Arefata Uzvišeni Allah spusti se na ovosvjetsko nebo.” (Ibn Hibban, s dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti: Sahihut-tergib, 2/34-36/1155.) Preneseno je da je Ummu Selema govorila da se Svemogući Allah na dan Arefata spušta na ovosvjetsko nebo. (Darekutni, u djelu Kitabun-nuzul, str. 48/95-96, i Lalekai, u djelu Šerhul-usul, 2/499/768, sa slabim lancem prenosilaca.)
Štaviše, islamski učenjaci raspravljali su o pitanju, da li je vredniji dan Kurban-bajrama ili dan Arefata, iako vjerodostojan sunnet ukazuje da je vredniji dan Kurban-bajrama. (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 25/155.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Dozvoljeno je udjeljivati sadaku na ime umrle osobe i takav će joj postupak koristiti, shodno konsenzusu islamskih učenjaka. Ebu Hurejra, r. a., prenosi da je neki čovjek rekao Allahovom Poslaniku, ﷺ: “Otac mi je umro, ostavio je imetka iza sebe, ali nije ostavio nikakvu oporuku, pa da li će mu biti od koristi ako bih udjeljivao sadaku za njega?” Poslanik reče: “Da!” (Muslim) U sadaku sigurno spada i klanje kurbana (stav hanefijskih, hanbelijskih učenjaka i šejhul-islama Ibn Tejmijje, rhm.; vidjeti: Medžmuul-fetava, 26/306), te dijeljenje mesa onima kojima je najpotrebnije. Takav kurban neće se klati na kaburu umrloga, niti na bilo čijem kaburu – kao što neki ljudi prakticiraju, što je u islamu apsolutno zabranjeno. Može se klati bilo kada, ali je ljepše i njega zaklati u dane Kurban-bajrama, zbog same vrijednosti ovih dana, i ljepše ga je cijeloga podijeliti siromašnima, a može se i od njega nešto mesa zadržati za sebe, a Allah, dž. š., najbolje zna.
Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof. fikha