Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Je li Poslanik, s.a.v.s. nosio prsten?
U brojnim vjerodostojnim hadisima navodi se da je Poslanik, ﷺ, nosio srebreni prsten na desnoj, a ponekad na lijevoj ruci, na kome je bilo ugravirano: “La ilahe illellah Muhammedun Resulullah“ (Vidjeti: Muhtesaruš-šemailil-muhammedijje, str. 57-63.) Ashabi su nosili prstenje a Poslanik, ﷺ, nije osuđviše
U brojnim vjerodostojnim hadisima navodi se da je Poslanik, ﷺ, nosio srebreni prsten na desnoj, a ponekad na lijevoj ruci, na kome je bilo ugravirano: “La ilahe illellah Muhammedun Resulullah“ (Vidjeti: Muhtesaruš-šemailil-muhammedijje, str. 57-63.)
Ashabi su nosili prstenje a Poslanik, ﷺ, nije osuđivao njihov postupak. Većina islamskih učenjaka u globalu smatra da je muškarcu dozvoljeno nositi srebreni prsten, dok imam Kurtubi, kadija Ijad, Nevevi i Šerbini spominju konsenzus učenjaka po ovom pitanju (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 10/93, El-Minhadž, 14/55, Mugnil-muhtadž, 2/97 i Umdetul-Kari, 2/30.), a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeSmiju li muslimani u Bosni slijediti hanefijski mezheb?
Obični svijet dužan je slijediti učenjake, budući da nisu u stanju samostalno se vraćati na izvore i odabirati jača mišljenja. Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: “Većina islamskih učenjaka smatra da je slijepo slijeđenje načelno dopušteno. Onaj ko može idžtihaditi, on neće slijepo slijediti, za razlikuviše
Obični svijet dužan je slijediti učenjake, budući da nisu u stanju samostalno se vraćati na izvore i odabirati jača mišljenja. Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: “Većina islamskih učenjaka smatra da je slijepo slijeđenje načelno dopušteno. Onaj ko može idžtihaditi, on neće slijepo slijediti, za razliku od onoga koji nije u mogućnosti samostalno idžtihaditi, on će slijepo slijediti.” (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 20/112-113.) Ibn Abdulberr veli: “Među islamskim učenjacima nema razilaženja da obični svijet mora slijediti učenjake i da se na njih odnose riječi Uzvišenog: ’Pitajte učene ako ne znate.’ (En-Nahl, 43.)
Ovaj konsenzus spominje i imam Kurtubi u svom tefsiru. (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 11/290.) Učenjaci su jednoglasni u mišljenju da slijepac u mora upitati za pravac kible, ako ne zna, tako onaj ko je slijep po pitanju šerijatskog znanja mora pitati učenog. Učenjaci su također jednoglasni u mišljenju da običnom svijetu nije dopušteno izdavanje fetvi.” (Vidjeti: Džamiul-bejan, 2/989, od Ibn Abdulberra.) Međutim, običan musliman, po preferirajućem mišljenju, nije dužan slijediti određenu pravnu školu, niti određenog učenjaka, već je dužan pitati nekoga od učenih ako ne zna. (Uporediti: Ialamul-muvekiin, 6/203-205.)
Imam Nevevi veli: “Običan čovjek nije dužan slijediti određenu pravnu školu već može pitati koga želi od učenjaka, ali ne smije tražiti samo olakšice.” (Vidjeti: Revdatut-talibin, 11/117.) Izz b. Abdusselam izdao je sljedeću fetvu: “Dopušteno je slijeđenje jednog od četiri imama ili slijeđenje jednog u jednom, drugog u drugom pitanju, ali nije dopušteno slijediti olakšice.” (Vidjeti: Fetavel-Iz b. Abdisselam, str. 122.) Običnom muslimanu nije dopušteno da, nakon što dobije odgovor od učenog, ide kod drugog i ponovo pita u želji da dobije neosnovane olakšice, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeJesu li riječi ashabâ dokaz u šerijatu?
Ako se radi o pitanjima u kojima za idžtihad nema mjesta, ashab takvu stvar ne može kazati po svome nahođenju, i tada njegove riječi imaju status merfu-hadisa. Neki su učenjaci ovo pravilo ograničili samo na ashabe koji nisu prenosili israilijate. Ako je, pak, kazao stvar u kojoj postoji mogućnost iviše
Ako se radi o pitanjima u kojima za idžtihad nema mjesta, ashab takvu stvar ne može kazati po svome nahođenju, i tada njegove riječi imaju status merfu-hadisa. Neki su učenjaci ovo pravilo ograničili samo na ashabe koji nisu prenosili israilijate. Ako je, pak, kazao stvar u kojoj postoji mogućnost idžtihada, i niko od ashaba nije kazao suprotno tome, tada se smatra prešutnim konsenzusom ashaba koji je dokaz po većini učenjaka. (Vidjeti: Medžmuatul-fetva, 20/12, Ialamul-muvekiin, 5/548-550, i Muzekitetu usulil-fikh, str. 256.)
Ako se ashabi raziđu o određenom pitanju, tada njihove riječi nisu dokaz. Šejhul-islam Ibn Tejmijje napominje: “Kada se ashabi raziđu, tada se treba vratiti Kur’anu i hadisu, jer mišljenja nekih od njih nisu dokaz nad mišljenjima drugih ashaba po konsenzusu islamskih pravnika.” (Vidjeti: Medžmuatul-fetva, 20/12.) Ako se riječi ashaba kose s hadisom, tada je obaveza raditi po Poslanikovim, ﷺ, riječima, a zapostaviti riječi ashaba. Islamski učenjaci razilaze se o pitanju čemu se daje prednost: riječima ashaba ili analogiji, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeSmijem li klanjati za onim ko tvrdi da se sastaje uživo sa Poslanikom s.a.v.s?
Oni koji tvrde da mogu vidjeti Poslanika, ﷺ, uživo, ili smatraju da je on još uvijek živ, ili smatraju da je umro, ali da se oni, zbog svoje blizine Uzvišenom Allahu, mogu s njime sresti i razgovarati bez posrednika. Bilo kako bilo, od njih se traži da podastru dokaz, ajet, hadis ili konsenzus islamviše
Oni koji tvrde da mogu vidjeti Poslanika, ﷺ, uživo, ili smatraju da je on još uvijek živ, ili smatraju da je umro, ali da se oni, zbog svoje blizine Uzvišenom Allahu, mogu s njime sresti i razgovarati bez posrednika. Bilo kako bilo, od njih se traži da podastru dokaz, ajet, hadis ili konsenzus islamskih učenjaka da je takvo šta moguće. Baveći se dokazima na koje se pozivaju neki od onih što tvrde da se Poslanik islama može sresti na ovom svijetu, našli smo da su to obične priče, zapisane u nekim knjigama, a u kojima stoji da su neki dobri ljudi vidjeli Resulullaha, ﷺ, uživo. I nije nam nepoznato da se iste te priče ne mogu uzeti kao dokaz u pogledu pitanja koje se odnosi na gajb, onostrano. Osim toga, postoji mogućnost da su te iste priče izmišljene, odnosno da je neko od tih dobrih ljudi usnio Vjerovjesnika, ﷺ, i pomislio da ga je sreo, odnosno da se šejtan pretvorio u lik sličan Poslanikovom, ﷺ, liku, odnosno da se nekome od njih urezalo u svijest da se sreo s Poslanikom islama, a nije, i tako dalje.
Allahov Poslanik, ﷺ, bio je obični čovjek koji je umro kad mu je došao smrti čas. Allah, džellešanuhu, kaže: “Ti ćeš, zacijelo, umrijeti, a i oni će, također, pomrijeti…” (Ez-Zumer, 30).
Imam El-Buhari (3667) zabilježio je predanje u kojem se kaže da se Ebu Bekr, radijallahu anhu, obratio muslimanima nakon Poslanikove smrti: “Onaj ko je obožavao Muhammeda, neka zna da je Muhammed umro! A ko je obožavao Allaha – pa, Allah je Živi, On ne umire!” Ako su ashabi, radijallahu anhum, najbliži i najodaniji Poslaniku islama, ﷺ, shvatili da je Resulullah zaista mrtav i da se s njime, na ovom svijetu, više nikad neće sresti – na kojem temelju neki ljudi tvrde da se sreću s Poslanikom i da s njime razgovaraju?! Imam El-Alusi, u tefsiru “Ruhul-meani”, 22/38, 39, kaže sljedeće: “Nekim prvacima iz redova sufija, onima što padaju u zanos, pripisuje se da su se susreli s Poslanikom, ﷺ, nakon njegove smrti i tražili od njega stanovita rješenja; ne znamo da se takvo šta dogodilo bilo kome od ashaba.
Nakon Resulullahove, ﷺ, smrti, ashabi su se razišli u pogledu mnogih vjerskih i svjetovnih pitanja, i niko od njih nije kazao da se susreo s Poslanikom islama i saznao od njega rješenje za određeni problem. To pogotovu nisu kazali Ebu Bekr i Alija, kojima se pripisuje većina sufija koji tvrde da su vidjeli Poslanika nakon njegove smrti.” Šejh Ibn Baz, rahimehullah, u djelu “Medžmuu fetava”, 3/181-183, rekao je: “Nužno poznata stvar u vjeri islamu, na osnovu šerijatskih dokaza, jest to da se Poslanik, ﷺ, ne može nalaziti na više mjesta, već je njegovo tijelo u kaburu, u Medini, a duša u džennetu (…).
Protivna je svakoj logici i sasvim neutemeljena tvrdnja nekih sufija da Allahov Poslanik, ﷺ, poznaje gajb i da prisustvuje njihovim skupovima, mevludima, i tome slično. Oni u tome i jesu zalutali zbog toga što ne poznaju časni Kur’an, ni sunnet, ni vjerovanje dobrih generacija. Molimo Svemogućeg Allaha da nas sačuva onoga čime je iskušao sufije i da nas uputi na Pravi put. Allah je blizu i uslišava dove.” Cjelokupni ovaj tekst, ali u nešto skraćenom obliku, preuzet s portala za fetve (islamqa).
Mogućnost da čovjek susretne Božijeg Poslanika, ﷺ, nakon njegove smrti, isključili su brojni islamski učenjaci: hafiz Ibn Hadžer el-Askalani, Ibn Kesir, Es-Sehavi, šejhul-islam Ibn Tejmijja, imam El-Kurtubi, Es-San‘ani, Mulla Ali Kari…
Onaj ko kaže da se može susresti s Poslanikom, ﷺ, na ovom svijetu, taj će možda reći i da se meleki pretvaraju u njegov lik, možda će se obratiti mrtvima za svoje potrebe, možda će podržati i druge neistine…
Pravilo kaže: “Čiji je namaz po sebi ispravan, dozvoljeno je kanjati iza njega.” Dakle, iza muslimana se klanja, a iza onog ko čini očiti širk ne klanja se. Inače, islamski učenjaci ne preporučuju obavljanje namaza iza novotara. I, ako čovjek može izbjeći obavljanje namaza iza njih, to je, dakako, bolje. A Allah, opet, najbolje zna, samo On upućuje na Pravi put.
Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović
Vidi manjeDa li je dozvoljeno da imetak dadnem jednom sinu, a da drugom uskratim?
Nemaš pravo da u bilo čemu preferiraš jedno dijete nad drugim, bilo da se radi o muškoj ili ženskoj djeci. Naprotiv, dužnost ti je da u pogledu nasljedstva budeš pravedna ili da ih sve izostaviš, jer Vjerovjesnik, ﷺ, kaže: “Bojte se Allaha i budite pravedni prema svojoj djeci.” (U pogledu vjerodostoviše
Nemaš pravo da u bilo čemu preferiraš jedno dijete nad drugim, bilo da se radi o muškoj ili ženskoj djeci. Naprotiv, dužnost ti je da u pogledu nasljedstva budeš pravedna ili da ih sve izostaviš, jer Vjerovjesnik, ﷺ, kaže: “Bojte se Allaha i budite pravedni prema svojoj djeci.” (U pogledu vjerodostojnosti hadisa postoji konsenzus učenjaka)
Međutim, ako djeca budu zadovoljna da se samo jednom od njih dâ nešto, u tome nema smetnje, uz uvjet da su još punoljetna i uračunljiva. Ovako je i u slučaju da je jedno dijete nesposobno da samo sebi zarađuje za život, zbog bolesti ili nekog drugog nedostatka, a nema oca ili brata koji bi ga izdržavao, i nema nikakvih primanja od države koja bi mu bila dovoljna. Ti si tada dužna da ga izdržavaš u skladu sa njegovim potrebama sve dok mu Allah, dž. š., ne bi dao nešto što bi bilo dovoljno i ne bi imao potrebe za tvojim davanjima.
Šejh Ibn Baz
Vidi manjeSmije li musliman uzimati kamatu od nevjernika koji se bore protiv islama da bi ih oslabio na taj način?
Uzimanje i davanje kamate generalno je zabranjeno jasnim kur’anskim i hadiskim tekstovima i konsenzusom islamskih učenjaka. Kada je riječ o uzimanju kamate, nema razlike između muslimana i nemuslimana, bilo da se bori protiv islama ili je u primirju s muslimanima, jer ovi argumenti nisu napravili raviše
Uzimanje i davanje kamate generalno je zabranjeno jasnim kur’anskim i hadiskim tekstovima i konsenzusom islamskih učenjaka. Kada je riječ o uzimanju kamate, nema razlike između muslimana i nemuslimana, bilo da se bori protiv islama ili je u primirju s muslimanima, jer ovi argumenti nisu napravili razliku između tih kategorija ljudi, i to je stav većine islamskih učenjaka, za razliku od nekih pravnika koji su dopustili uzimanje kamate u nevjerničkoj zemlji koja se bori protiv muslimana. (Vidjeti: El-Umm, 9/507, El-Mebsut, 14/56, El-Muhalla, 8/514, El-Mugni, 4/176, Šerhu Fethil-Kadir, 7/38, El-Medžmu, 9/375-376, El-Binajetu šerhul-hidaja, 8/299-300, El-Insaf, 5/52-53, Es-Sejlul-džerrar, 3/154.)
Najjači dokaz učenjaka koji dopuštaju uzimanje kamate u ovom slučaju jeste hadis koji se pripisuje Poslaniku, ﷺ, a u kojem stoji sljedeće: “Nema kamate u neprijateljskoj zemlji između muslimana i nevjernika koji se bori protiv islama.” (Ovaj hadis nema nikakve osnove niti je uopće zabilježen u hadiskim zbirkama. Vidjeti: El-Umm, 9/507, El-Medžmu, 9/376, Nasbur-raja, 4/44, Ed-Diraja, 2/158, i El-Hidaja, 8/299.) Štaviše, iz tih riječi koje se pripisuju Poslaniku, ﷺ, može se razumjeti zabrana kamate, a ne negacija njenog postojanja. (Vidjeti: El-Medžmu, 9/376.) O
vi se učenjaci povode i za nekim logičkim argumentima koji se ne mogu i ne smiju pretpostaviti jasnim ajetima i hadisima koji zabranjuju kamatno poslovanje, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeOstavio pornografiju pa ima problem sa mezijjem zbog kojeg se kupa nekoliko puta dnevno, šta da radim?
Mnogo toga bi trebalo kazati da bi odgovor na vaše pitanje bio potpun, tako da ćemo spomenuti najbitnije stvari. Prvo, Allaha molimo da vas učvrsti na putu istine i da vas pomogne da ustrajete u ostavljanju tog gnusnog grijeha. Drugo, “problem” s kojim se suočavate odnosi se na tečnost koja se zoveviše
Mnogo toga bi trebalo kazati da bi odgovor na vaše pitanje bio potpun, tako da ćemo spomenuti najbitnije stvari.
Prvo, Allaha molimo da vas učvrsti na putu istine i da vas pomogne da ustrajete u ostavljanju tog gnusnog grijeha.
Drugo, “problem” s kojim se suočavate odnosi se na tečnost koja se zove mezijj. Kada su u pitanju propisi o mezijju, primjetno je da je ova tematika mnogima nepoznata, što može imati veoma negativne posljedice na čovjeka, kao u tvom slučaju, kada se čovjek boji da je to sperma i da se zbog toga mora kupati, što može predstavljati veliku poteškoću, naročito u zimskom periodu.
Osnova ovog poglavlja uzeta je iz hadisa Alije, r.a., koji je kazao: “Imao sam izuzetno mnogo problema sa mezijjem, a stidio sam se o tome pitati Allahovog Poslanika, zbog mjesta njegove kćerke, pa sam naredio Mikdadu ibn Esvedu da ga pita, pa mu je kazao: ‘Neka opere spolni organ i neka abdesti.’” (Buharija i Muslim)
U drugoj, opširnijoj predaji ovoga hadisa, zabilježene su riječi Alije: “Imao sam izuzetno mnogo problema sa mezijjem, pa sam se u zimskom periodu kupao zbog toga, sve dok mi nisu ispucala leđa zbog čestog kupanja, pa sam upitao Allahovog Poslanika – ili je o tome upitan Allahov Poslanik – pa je kazao: ‘Ne čini tako, nego kada vidiš mezijj, operi svoj spolni organ i abdesti potpunim abdestom za namaz, a kada vidiš spermu, tada se trebaš kupati.’” (Hadis su zabilježili imam Ahmed, Ibn Huzejme, Ebu Davud, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca. Vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani kao i šejh Šuajb Arnaut)
Šta je to mezijj?
(Arapska riječ mezijj, može se izgovarati na tri ispravna načina: mezj, mezijj i mezij, ovo napominjem kako se oni koji čitaju o ovoj tematici ne bi zbunili kada primijete da se ponekad piše ili izgovara na drugačiji način.) Mnogi učenjaci definirali su ovu tečnost riječima: “Bijela bistra sluzava tekućina koja izlazi prilikom nadražaja ili razmišljanja o spolnom općenju”.
Propisi vezani za mezijj:
1- Islamski učenjaci, u pogledu spomenute tečnosti – mezijja, imaju jednoglasan stav da je to nečistoća, na osnovu riječi Allahovog Poslanika: “Kada vidiš mezijj, operi svoj spolni organ.” Međutim, razilaze se u pogledu načina čišćenja od spomenute tečnosti. (Konsenzus zabilježio imam En-Nevevi u svome djelu “El-Medžmu”, 2/552)
2- Istjecanje mezijja kvari abdest, po jednoglasnom stavu učenjaka, na osnovu riječi Allahovog Poslanika: “Neka opere spolni organ i neka abdesti.”
3- Nije se obaveza kupati prilikom istjecanja mezijja, po konsenzusu islamskih učenjaka, na osnovu riječi Allahovog Poslanika: “Ne čini tako (ne trebaš se kupati zbog istjecanja mezijja), nego kada vidiš mezijj, operi svoj spolni organ i abdesti potpunim abdestom za namaz, a kada vidiš spermu, tada se trebaš kupati.” (Konsenzus zabilježio imam En-Nevevi u svome djelu “El-Medžmu”, 2/142)
4- Kada muškarac vidi mezijj, propisano je da prilikom pranja spolnog organa zajedno sa spolnim organom opere i testise, na osnovu hadisa Abdullaha ibn Sa‘da el-Ensarija: “Pitao sam Allahovog Poslanika o tečnosti koju vidim nakon džunupluka, pa mi je kazao: ‘To je mezijj, a svaki energičan muškarac izbacuje mezijj, zbog te tečnosti operi svoj spolni organ i testise, i abdesti kao za namaz.’” (Ebu Davud, šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)
5- Ako se desi da mezijj uprlja odjeću, po mišljenju većine islamskih učenjaka, tragove mezijja obaveza je oprati kao što se to čini prilikom čišćenja drugih vrsta nečistoće, a po mišljenju imama Ahmeda nije stroga obaveza to potpuno oprati vodom, već je dovoljno poprskati vodom, na osnovu predaje Sehla ibn Hanifa, r.a., u kojoj stoji: “Imao sam veoma mnogo problema sa mezijjem i zbog toga sam se često kupao, pa sam upitao Allahovog Poslanika o tome, a on je kazao: ‘Dovoljan ti je abdest.’ Upitao sam: ‘Šta da učinim sa odjećom na koju je kanuo mezijj.’ Kazao je: ‘Dovoljno ti je da uzmeš šaku vode i da njome poprskaš mjesto na odjeći koje je ukapano mezijjem.’” (Ebu Davud, Tirmizi, Darimi, Ibn Huzejme, šejh Albani i E‘azami kazali su za ovaj hadis da je hasen – dobar)
6- Prema ispravnom mišljenju, istjecanje mezijja ne kvari post.
Rezime o vrstama tečnosti koje izlaze kroz spolni organ:
1- Sperma (menijj): ako izađe u mlazu i sa strašću, obaveza je kupati se (džunupluk), a njeno izlaženje također kvari abdest. Po ispravnom mišljenju, sperma je čista. Izlaženje sperme uzrokuje neispravnost posta, izuzev ako se ejakuliranje desi u snu, kada ne kvari post, po konsenzusu učenjaka, ali je u toj situaciji obavezno kupanje.
2- Mezijj: izlaskom mezijja čovjek gubi abdest. Ova tečnost je nečista i obaveza je oprati spolni organ zajedno sa testisima, međutim, nije obavezno kupanje i njeno izlaženje ne kvari post.
3- Mokraća (urin): istjecanje mokraće uzrokuje gubljenje abdesta. Urin je nečist i obaveza je oprati odjeću ili dio tijela na koji dospije, ali istjecanje urina ne uzrokuje obaveznost kupanja.
Treće, što se tiče pričinjavanja da puštate vjetar, to su šejtanske vesvese i savjetujemo vam da se ne osvrćete na te stvari. Uzmite abdest jednom i obavite namaz kao da se ništa ne dešava. Allahov Poslanik nam je ukazao na najbolji način kako da se riješimo toga – da se ne osvrćemo na spomenutu stvar. Allahovom Poslaniku su spomenuli čovjeka kojem se pričinjava da mu se nešto desi u namazu, pa mu je kazao Allahov Poslanik: “Neka ne prekida namaz sve dok ne čuje zvuk (puštanja vjetra) ili dok ne osjeti neugodan miris (vjetra).” (Buharija i Muslim)
Četvrto, nije mi poznato da postoji vjerodostojan dokaz koji potvrđuje da se slušanjem (samo) sure Kaf može savladati šejtansko došaptavanje. A Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: mr. Pezić Elvedin
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Vidi manjeDa li poslije iskrenog pokajanja i obavljenog hadždža mogu očekivati oprost od Allaha, dželle šanuhu, za počinjene grijehe?
Svevišnji Allah oprostit će sve grijehe, čak i nevjerstvo, ako se čovjek iskreno pokaje. Uzvišeni je rekao: “Reci: ’O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.’” (Ez-Zumer, 53.više
Svevišnji Allah oprostit će sve grijehe, čak i nevjerstvo, ako se čovjek iskreno pokaje. Uzvišeni je rekao: “Reci: ’O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.’” (Ez-Zumer, 53.) U hadisi-kudsijju koji je zabilježio imam Tirmizi stoji da je Uzvišeni Allah rekao: “O čovječe, kada bi tvoji grijesi dostigli nebeske visine pa Me zamolio za oprost, Ja bih ti ih oprostio…” Svevišnji Allah također je rekao: “Dobra djela zaista poništavaju hrđava...” (Hud, 114.)
Imam Muslim zabilježio je da je Amr b. As prenio sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Islam briše ono što je bilo prije njega, hidžra briše ono što je bilo prije nje, a hadždž briše ono što je počinjeno prije njega.” Ne samo to, već će Uzvišeni Allah, ako bude htio, sve te grijehe, zbog iskrenog pokajanja, pretvoriti u dobra djela: “…Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti…” (El-Furkan, 70.)
Imam Hakim zabilježio je predanje u kojem Ebu Hurejre, radijallahu anhu, pripovijeda da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neki će ljudi na Sudnjem danu poželjeti da su počinili što više grijeha.” Ashabi začuđeno upitaše: “Ko su oni, Allahov Poslaniče?!” “To su oni kojima će Allah njihova hrđava djela u dobra promijeniti”, odgovori im Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Šejh Albani tvrdi da je lanac prenosilaca ovog hadisa dobar. Međutim, imam Ibn Redžeb, u djelu El-Džamia, 1/118, radije odabire mogućnost da su to Ebu Hurejrine, radijallahu anhu, riječi, a ne Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem.
Bilo kako bilo, predanje ne podstiče na činjenje loših djela, griješenje je zabranjeno Kur’anom, hadisom i konsenzusom muslimana, već samo ukazuje na veličinu Allahove, dželle šanuhu, milosti. Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Džibril, alejhis-selam, Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Da si me samo vidio kako uzimam morski pijesak i trpam ga faraonu u usta bojeći se da ga ne stigne Allahova milost (to je bilo onog trenutka kada se faraon poceo tusiti i Dzibril. a.s., se pobojao da ce mu Allah oprostiti , n. op.)!” (Tirmizi, Taberani i Dija Makdisi.) Imam Tirmizi ovo je predanje ocijenio dobrim.
Nema sumnje da bi Milostivi oprostio i faraonu, najvećem prijestupniku svih vremena, koji se proglasio bogom, da se iskreno pokajao prije nego se počeo utapati. Kako onda Milostivi ne bi oprostio ono što je manji grijeh od toga?! Molim Plemenitog Allaha da nas obaspe Svojom neizmjernom milošću, oprosti nam grijehe i dopusti nam džennetska prostranstva, amin!
Iz knjige “Fetve – pravne decizije (pitanja i odgovori)” – dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeDa li će sadaka koju živa osoba udijeli na ime mejjita koristiti mejjitu?
Sadaka koju živa osoba udijeli na ime mejjita koristi mejjitu, po konsenzusu – jednoglasnom stavu učenjaka ehli-sunneta vel-džemata. Na osnovu hadisa koji bilježe Buharija i Muslim od Aiše, r.a., u kojem se navodi da je Allahovom Poslaniku došao čovjek i kazao: ”Allahov Poslaniče, moja majka je presviše
Sadaka koju živa osoba udijeli na ime mejjita koristi mejjitu, po konsenzusu – jednoglasnom stavu učenjaka ehli-sunneta vel-džemata. Na osnovu hadisa koji bilježe Buharija i Muslim od Aiše, r.a., u kojem se navodi da je Allahovom Poslaniku došao čovjek i kazao: ”Allahov Poslaniče, moja majka je preselila iznenada i nije ništa u vasijjet ostavila, a da je progovorila, mislim da bi naredila da se sadaka izdvoji, hoće li ona imati nagradu ako ja dam sadaku na njeno ime?” ”Da”, odgovorio je Poslanik.
Također, imam Buharija zabilježio je hadis od Ibn Abbasa, r.a., da je preselila majka Sa’da ibn Ubade, r.a., u njegovom odsustvu, pa je došao Allahovom Poslaniku i kazao: ”Allahov Poslaniče, moja majka je preselila u mome odsustvu, hoće li joj koristiti ako udijelim sadaku na njeno ime?” ”Da”, kazao je Allahov Poslanik. Kazao je Sa’d, r.a.: ”Uzimam te za svjedoka da je moja bašta El-Mihraf sadaka u njeno ime.” Još je drugih argumenata koji potvrđuju da mejjit ima koristi od sadake koja se udijeli na njegovo ime.
(Fetve Stalne komisije: fetva broj 2634, 9. tom, str. 27)
Vidi manjeDa li se na sedždu prvo spuštaju koljena ili ruke?
Važnost namaza i njegov stepen u islamu poznat je svakom muslimanu. Islamski učenjaci posvetili su veliku pažnju ovom ibadetu izučavajući i najsitnije detalje vezane za njega. Jedan od tih detalja jeste način na koji se klanjač spušta na sedždu, te da li se pri tome na tlo spuštaju prvo ruke, a zativiše
Važnost namaza i njegov stepen u islamu poznat je svakom muslimanu. Islamski učenjaci posvetili su veliku pažnju ovom ibadetu izučavajući i najsitnije detalje vezane za njega. Jedan od tih detalja jeste način na koji se klanjač spušta na sedždu, te da li se pri tome na tlo spuštaju prvo ruke, a zatim koljena ili obratno. Ebu Hanifa, Šafija i Ahmed, u jednoj predaji, odabrali su mišljenje da se prilikom spuštanja na sedždu prvo spuštaju koljena, a zatim ruke. Imam Tirmizi, pripisujući ovo mišljenje džumhuru (velikoj većini) islamskih učenjaka, kaže: “Većina učenjaka podržava ovu praksu!” (Džamiut-Tirmizi, 2/56, hadis, br. 268), tj. da se prilikom odlaska na sedždu prvo spuštaju koljena, a zatim ruke, a kada se ustaje, prvo se podignu ruke, a zatim koljena. Dokaz za ovo mišljenje jeste hadis Vaila b. Hudžra u kojem se kaže: “Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako, odlazeći na sedždu, spušta koljena prije ruku, a kada ustaje, podiže ruke prije koljena.” (Ebu Davud, br. 838, Tirmizi, br. 268, En-Nesai, br. 1089, Ibn Madža, br. 882, i Darekutni, br. 1307) Nakon što je naveo ovaj hadis, Darekutni je rekao: “Ovaj hadis prenosi samo Jezid b. Harun od Šurejka. Od Asima b. Kulejba ne prenosi ga niko osim Šurejka, a Šurejk nije jak prenosilac u predajama koje samo on prenosi.” (Sunenud-Darekutni, 2/150) Šejh Albani, rahimehullah, također je hadis ocijenio slabim. (Miškatul-mesabih, 1/195)
Imam Malik, Evzai i mnogi drugi hadiski učenjaci preferiraju spuštanje ruku prije koljena, argumentirajući to hadisom Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas čini sedždu, neka se ne spušta kao što se spušta deva, i neka spusti ruke prije koljena.” (Bilježe Ahmed, br. 8942, Ebu Davud, br. 840, Nesai, br. 1091 i drugi) Imam Nevevi ocijenio je dobrim sened ovog hadisa, a šejh Albani vjerodostojnim. (El-Medžmu, 3/421, i Miškatul-mesabih, 1/196)
Mnogi učenjaci preferirali su postupanje po hadisu Vaila, radijallahu anhu, koji se uzima kao dokaz za prvo mišljenje, dajući mu prednost nad predajom Ebu Hurejre, radijallahu anhu, tvrdeći da je ta predaja kontradiktorna u svom značenju. Jedan od istaknutih učenjaka koji su odabrali prvo mišljenje, tj. da se koljena spuštaju prije ruku, jeste Ibn Kajjim, a od savremenih učenjaka Muhammed b. Salih el-Usejmin. (Vidjeti: Zadul-mead, 1/215, i Eš-Šerhul-mumti, 3/110)
Rezimirajući ovo pitanje, navest ću citat Ibn Tejmijje, rahimehullah, koji potvrđuje da su oba načina prihvatljiva i ispravna, a postojeće razilaženje odnosi se na odabir boljeg i potpunijeg. Ibn Tejmijja kaže: “Učenjaci su jednoglasni u tome da je namaz dozvoljeno obavljati na svaki od dva spomenuta načina. Ako klanjač želi, spuštat će koljena prije ruku, a ako hoće, spuštat će ruke, a zatim koljena. Namaz mu je ispravan u oba slučaja, po konsenzusu učenjaka, međutim, učenjaci su se razišli u određivanju boljeg.” (Medžmuul-fetava, 22/449)
Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić
Vidi manje