Šta učenjaci hanefijskog mezheba govore o puštanju brade u svojim djelima ?

Piše: hfz. Dževad Gološ

Jedno od obilježja po kojima su se poznavali muslimani u raznim sredinama bilo je puštanje brade. Takvo stanje potrajalo je skoro sve do unazad nekoliko decenija, kada se desio značajan zaokret u shvatanjima i kad su muslimani počeli potpadati pod jak utjecaj stranih faktora. Značajnim problemom postaje to što se stvarima koje nemaju nikakve veze s vjerom daje publicitet i na njih se stavlja naglasak, dok stvari koje imaju jako uporište u vjeri padaju u zaborav. U skupinu zaboravljenih i zapostavljenih vjerskih stvari spada puštanje brade.

Devijacijama u islamskoj misli ne bi bilo mjesta da se nisu pojavili razni kvaziučenjaci, koji su govorili i vazili o tzv. ”suštinskom shvatanju islama”. Govorili su, a i danas govore, da prepoznatljiva slika islama nije odjeća niti ovo ili ono obilježje, da mi ljudima ne trebamo pokazivati svoje ”dlake”, aludirajući vjerovatno na bradu, nego nešto drugo što je suština islama.

Mehmed Handžić, boreći se protiv ovakvog shvatanja, u svoje vrijeme kaže: ”Čitajući povijest muslimana u Španiji i Siciliji zapazio sam da su neprijatelji od ostataka muslimana u tim zemljama zahtijevali na prvom mjestu da odbace razlikovanje u nošnji i u nadijevanju imena. Ko ovo pomno pročita i kako treba promotri, vidjet će koliko kod nas griješe oni koji uklanjaju razlikovanje muslimana u nošnji od drugih, tvrdeći da islam nije vezan za neku uniformu, niti ovisi o ”komadiću krpe”. Takvi ljudi uistinu ne poznaju dubljeg prozrijevanja stvari, niti paze na ružne posljedice koje njihova djela mogu imati.”[1]

U redovima koji slijede spomenut ću citate islamskih učenjaka koji su u svojim djelima tretirali propis puštanja brade, a među njima je bilo i onih koji su napisali posebna djela samo o ovom propisu. Prije nego što počnem s navođenjem citata napomenuo bih da mi nije cilj uvjeravati ”intelektualnu elitu” o propisu puštanja brade, nego dokazati da je puštanje brade poznata stvar u islamu i da niko nema pravo odvraćati ljude od ovog propisa. Žalosna je činjenica to da se danas u mnogim medresama na području naše zemlje učenicima zabranjuje puštanje brade, i to od strane onih koji zagovaraju slijeđenje hanefijskog mezheba. Iz razloga što se danas mnogo govori o tradicionalnom bošnjačkom islamu i sprovedbi u praksu hanefijskog mezheba zadržat ću se samo na mišljenju njegovih učenjaka.

Učenjaci hanefijskog mezheba tretirali su pitanje puštanja brade na sljedećim mjestima, shodno onome do čega sam došao:

1. u hadiskim djelima u poglavljima o puštanju brade

2. u fikhskim djelima

3. u djelima u kojima su govorili o raznim novotarijama i zabranjenim stvarima

4. u zasebnim poslanicama koje su pisali na ovu temu

5. u tefsirskim djelima.

Kad su u pitanju hadiska djela, zadovoljit ću se onim što je spomenuo imam Muhammed ibnul-Hasan, učenik Ebu-Hanife, u svom poznatom djelu El-Asar, koje se u hanefijskom mezhebu smatra jednim od ključnih djela. U njemu se s lancem prenosilaca prenose predaje od Ebu-Hanife, nakon što se spomenu hadise Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te ashaba i tabiina:

”Obavijestio me Ebu-Hanife od Hejsema, a on od Ibn-Omera, radijallahu anhu, da bi on (Ibn-Omer) svojom šakom obuhvatio bradu i odrezao ono što bi prelazilo tu dužinu.”

Kaže potom imam Muhammed: ”Mi radimo po ovome i to je mišljenje Ebu-Hanife.”[2]

Što se tiče fikhskih djela, poznati hanefijski pravnik Muhammed Alauddin el-Haskefi u djelu Ed-Durrul-muhtar kaže: ”Strogo je zabranjeno (haram) muškarcu da brije bradu.”[3]

Također kaže: ”Sunnet je (pohvalno) da brada bude dužine šake.” Komentirajući ovaj govor, Ibn-Abidin kaže: ”Tj. da šakom obuhvati svoju bradu i da odreže ono što pređe preko nje.”[4]

Iz ovih citata, koje smo prenijeli iz klasičnih djela hanefijske pravne škole, jasno se vidi da je obaveza muškarcu da pusti bradu i da je griješan onaj ko je brije.

Kad je u pitanju kraćenje brade, učenjaci hanefijskog mezheba dozvoljavaju da se od brade skrati dužina koja prelazi šaku. Kaže El-Haskefi u djelu Ed-Durrul-muhtar: ”A što se tiče kraćenja brade više od toga, kao što čine ženskonje, to nije dozvolio niko od naših učenjaka”[5], tj. hanefijskih.

Ibn-Abidin u svojoj Hašiji spominje jedan događaj koji je vezan za kraćenje brade i kaže: ”Preneseno je od Hišama ibn Kelbija da je rekao: ‘Zapamtio sam što drugi nisu i zaboravio sam što drugi nisu. Zapamtio sam Kur’an za 3 dana i htio sam potkratiti od brade što je ispod šake, pa sam uzeo i potkratio iznad šake’.”[6]

U djelima koja su tretirala novotarije i razne zabranjene stvari šejh Ali Mahfuz (umro 1942), poznati profesor na Azharu, sljedbenik hanefijskog mezheba, napisao je knjigu koja se zove El-Iibda fi medarikil-ibtida, koja je mnogo godina bila udžbenik na ovom univerzitetu. U spomenutoj knjizi, govoreći o bradi, on kaže:

”Složili su se učenjaci četiriju mezheba da je puštanje brade obavezno i da je haram njeno brijanje ili kraćenje koje je blisko brijanju.” Nakon što je spomenuo citate iz sva 4 mezheba koji jasno ukazuju da je brijanje brade haram, nastavlja: ”Iz ovoga što smo naveli saznajemo da zabrana brijanja brade ima uporište u Allahovoj vjeri i Njegovom šerijatu. Suprotstavljanje ovoj činjenici je maloumnost i zabluda, griješenje i neznanje.”

Zatim je spomenuo hadise u kojima se naređuje puštanje brade i konstatirao: ”Hadisa koji govore o ovome (puštanju brade) ima mnogo i svi oni upućuju na obaveznost puštanja brade i na zabranu brijanja i kraćenja, što ćemo pojasniti.”[7]

Hanefijski učenjaci pisali su i zasebna djela u kojima su govorili o ovoj tematici. Šejh Zekerija Kandehlevi jedan je od najpoznatijih učenjaka hanefijskog mezheba u našem vremenu koji je iza sebe ostavio mnoštvo djela, a od najpoznatijih je Evdžezul-mesalik, u 15 tomova. Ovaj učenjak napisao je posebno djelo o ovoj problematici, koje se zove Vudžubu i’fail-lihje (Obaveza puštanja brade).

On u ovoj knjizi spominje hadise Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim kaže:

”Briga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za puštanjem brade tokom čitavog njegovog života i ista ta briga od strane ashaba, radijallahu anhum – ni od jednog od ashaba nije preneseno da je obrijao bradu ili je skratio u dužini ispod šake – jasan je dokaz koji upućuje na obaveznost puštanja brade.”[8]

Također je rekao: ”Puštanje brade je nešto što je naređeno u islamu i to je praksa Allahovih poslanika. Nikad nije preneseno ni od jednog poslanika niti pobožnog čovjeka da je brijao bradu niti da ju je kratio ispod dužine šake.

Onaj koji brije bradu ili je krati ispod dužine šake čini nešto što je suprotno prirodi. Brijanje brade je slijeđenje puta griješnika i skretanje s puta poslanika.”[9]

Od hanefijskih učenjaka koji su ovo pitanje spomenuli u tefsirskim djelima bio je Ešref Ali et-Tehanevi. On u svom tefsiru Bejanul-Kur’an, u komentaru ajeta “i sigurno ću im narediti (tj. šejtan), pa će stvorenja Allahova mijenjati“, kaže:

”Pod izrazom ‘mijenjanje stvorenja’ podrazumijeva se i brijanje brade.”[10]

Iz spomenutih citata jasno možemo vidjeti koliku su pažnju učenjaci hanefijskog mezheba posvetili ovoj problematici. Sve je to bilo samo iz razloga što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u mnogim svojim hadisima naredio puštanje brade i kraćenje brkova, poput hadisa: ”Puštajte bradu i kratite brkove.” (Buharija i Muslim)

[1] Izabrana djela, 5/254

[2] 2/857.

[3] Hašijetu Ibn-Abidin, 6/727.

[4] Isto.

[5] 2/460.

[6] 6/727.

[7] Str. 408, 410.

[8] Str. 39, 41.

[9] Str. 45.

[10] Str. 46, 47.

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/