Prije godinu i po umro mi je sin u dvadeset petoj godini života, a imala sam samo njega. Od njegovog preseljenja postim za njega ponedjeljkom i četvrtkom i, uz Allahovu pomoć, imam nijet to raditi do kraja života. Imam nijet ...
Šta je vrednije: džihad (borba, bitka) na Allahovom, dž. š., putu ili hadž?
Koje su uvjeti da bi hadž bio primljen kod Allaha, dž. š., Njegovom voljom i dozvolom?
Zašto hadžije, nakon bacanja kamenčića na veliko džemre, tzv. Džemretul-Akaba, neće stati i učiti dovu, mada je sunnet da čovjek nakon bacanja kamenčića na malo i srednje džemre stane i uči dovu?
Zašto u tavafu, između Jemenskoga ugla i Crnoga kamena (to su dva susjedna ugla), izgovaramo ovu dovu: “Rabbena atina fid-dunja haseneten ve fil-ahireti haseneten ve kina azaben-nar” (Allahu moj, podari nam dobro na ovom svijetu i dobro na onom svijetu, ... Muškarcima je, na sa‘ju između Safe i Merve, sunnet da malo požure (potrče) između dva zelena znaka (svjetla). Zašto to nije sunnet i ženama, ako se zna da je to prva učinila Ismailova, alejhis-selam, majka, a ona je bila žena?
Da li je dozvoljeno da žena stupi u obrede hadža (i umre) u odjeći u kojoj želi?
Ako muž posjeduje dovoljno materijalnih sredstava, je li mu obaveza da finansira suprugin odlazak na hadž?
Na osnovu čega možemo razlikovati ono što smijemo jesti od onoga što ne smijemo kada su u pitanju iskupi za greške na hadžu i u drugim prilikama?
Da li zet može da bude u pratnji punice prilikom obavljanja hadža, tj. punica nema nikoga od bliže familije, sve je pobijeno u Srebrenici? Da li joj je hadž ispravan i da li zet može da zamijeni mahrema?
