Šta bi ste savjetovali, Allah vas poživio, osobama koje
muslimanskoj omladini, ili jednom njenom dijelu, preporučuju čitanje nekih knjiga koje sadrže odredene akidetske greške kao i greške u pravilnom razumijevanju i prakticiranju vjere, a pritom im uopće ne ukazuju na spomenute greške, već ih samo bez upozorenja upute na čitanje tih knjiga?
Nije dozvoljeno čitati i proučavati knjige koje sadržavaju akidetske greške, ili greške u pravilnom razumijevanju vjere, osim čovjeku koji ima opsežno znanje i koji je sposoban prepoznati šta je u tim knjigama ispravno, a šta pogrešno. Što se tiče onoga ko je na samom početku stjecanja znanja i koji nije sposoban da razluči ispravno od neispravnog u tim knjigama, takvom nije dozvoljeno da ih čita i proučava jer bi u suprotnom lahko mogao otići u zabludu.
Što se, pak, tiče čovjeka koji je vrlo učen i koji ima širok spektar znanja, koji kroz čitanje ovih knjiga želi uvidjeti šta je u njima ispravno, a šta pogrešno, i onda to objasniti drugima, u tome nema smetnje, i čak štaviše, to je nužno i potrebno, jer kako bi se u suprotnom prepoznale
i uvidjele greške u tim knjigama osim kroz njihovo čitanje? Međutim, oni koji nisu sposobni za ovakvo nešto, takvi se trebaju držati podalje od ovih knjiga. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći o Dedždžalu, rekao je: “Ko čuje za Dedždžala, neka ga se kloni…” tj. neka se od njega što više udalji. Zatim je spomenuo da će Dedždžalu doći čovjek koji sebe smatra čvrstim i nepokolebljivim vjernikom, pa će mu Dedždžal postepeno ubacivati sumnje i stavljati ga na kušnje sve dok ne postane njegov sljedbenik.Ovaj hadis na određeni način govori o preventivnom djelovanju
prije nego što čovjek upadne u iskušenje ili haram, kao i o tome da niti jedan čovjek, bez obzira ko bio, nije sasvim siguran da neće potpasti pod utjecaj iskušenja i zalutati. Stoga je obaveza onima koji stječu nauku, a kojima je Allah darovao određenu količinu znanja, da pojasne ljudima greške koje se nalaze u određenim knjigama, ili koje uoče kod određenih ljudi, i da im pojasne gdje su pogriješili, ako je to ikako moguće. Svakako, najbolje bi bilo da osoba koja je napravila određenu
grešku sama shvati gdje je pogriješila i da je se kloni, jer priznavanjem greške od strane onoga ko je pogriješio postižu se dvije koristi:
Prva: njegovo izbavljenje iz greške ili zablude u kojoj je bio;
Druga: njegovim priznanjem da je pogriješio postiže se jedinstvo
u redovima islamskih učenjaka, tako da jedni drugima neće prigovarati, niti će jedni druge proglašavati zabludjelim, niti će biti prinuđeni da jedni drugima odgovaraju na počinjenu grešku, a jedinstvo i bliskost među učenjacima bez sumnje donosi veliko dobro.
Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf