Da li je dozvoljeno klanjati iza onoga ko čestita vjerske praznike nemuslimana?

Upitao sam šejha Sulejmana El-Madžida:

“Da li je dozvoljeno klanjati iza onoga ko čestita vjerske praznike nemuslimana?”

Odgovorio je:

“Namaz iza grješnika je dozvoljen. Neki iz prvih generacija ostavljali su namaz iza takvoga kao vid bojkota i sl. Bojkotovanje se inače čini ako u njemu ima koristi i ako ostavlja traga. Međutim, ne smatram da se u ovim vremenima i u zapadnim državama, muslimani trebaju međusobno izbjegavati zbog toga, nego trebaju nastaviti klanjati iza takvih imama.”

“Smatramo da je ispravno klanjati namaz za svakim dobročiniteljom i grješnikom, koji je pripadnik kible, te da onome od
njih koji umre treba klanjati dženazu.. ” (Tahavi)

“Mi, sljedbenici sunneta (ehli sunnet) smatramo da je ispravno klanjati namaz za svakim dobročiniteljom i grješnikom, koji je pripadnik kible, tj. musliman. Dobročinitelj je dobra i bogobojazna osoba, a grješnik je onaj čiji su grijesi ispoljeni. Dakle, mi ne ostavljamo džume, džemat i bajrame iza imama zbog toga što je on grješnik, jer to je vidljivi simbol islama.” (Šejh Abdurrahman El-Berrak)

Rekao šejh Abdul Aziz Radžihi u svome komentaru na tahavijsku akidu:

“Postoje tri vrsta imama:

Prva vrsta je onaj čije stanje ne znamo, i namaz iza takvog je dozvoljen po konsenzusu uleme i nije uslov da ga pitamo kakvo uvjerenje ima.

Druga vrsta je onaj ko čini novotariju ili grijeh i poziva u njega. O takvom ulema kaže: ‘Ako poziva u novotariju, neće se klanjati iza njega, a ako ne poziva klanjat će se.’ A ISPRAVNO JE DA JE NAMAZ IZA TAKVOG ISPRAVAN, BEZ OBZIRA POZIVAO ILI NE , OSIM U SLUČAJU KADA GA TA NOVOTARIJA IZVODI IZ VJERE.

Treće stanje je stanje imama koji je počinio jasan kufr-NEVJERSTVO i iza takvog nećemo klanjati.

Ukoliko ga njegova novotarija ne izvodi iz vjere postoji razilaženje, ali je ispravno da se klanja iza njega zbog hadisa: “KLANJAT ĆE VAM IMAMI, PA AKO POSTUPAJU ISPRAVNO, I VI I ONI IMATE NAGRADU, A AKO POSTUPAJU NEISPRAVNO, VI IMATE NAGRADU A NJIMA JE GRIJEH. (Buhari)…”

(El-Hidajetur-rabbanijje fi šerhil-akideti-tahavijjeH, 1/534-535)