Da li je zabranjeno da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegova porodica uzmu milostinju?

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, govorio: ‘Vratim se ukućanima i nađem humm na krevetu pa je ponesem prema ustima i pobojim se da je milostinja – i bacim je. ‘

Također je pripovijedao da je Hasan b. Alija b. Ebu Talib, radijallahu anhu, uzeo hurmu s hrpe koja je bila data na ime milostinje i stavio je u usta, pa je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, povikao: “Bacaj to, bacaj to!”, želeći mu reći da je ne smije pojesti, potom mu je objasnio: ‘Zar ne znaš da mi ne jedemo milostinju!”

Ebul-Havra pripovijedao je: “Upitao sam Hasana: ‘Kojih se Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi sjećaš?’, a on mi je odgovorio: ‘Sjećam se da sam jednom prilikom uzeo hurmu sa hrpe koja je bila data na ime milostinje i stavio je u usta, pa ju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, onako vlažnu izvadio iz mojih usta i vratio na hrpu. Neko mu je sugerirao: ‘Zašto tome dječaku nisi dopustio da pojede hurmu?!’, a on je odgovorio: ‘Muhammedovoj porodici nije dopušteno jesti milostinju!” Još je govorio: ‘Ostavi ono što ti je sumnjivo, a prihvati ono što ti nije sumnjivo; u iskrenosti je smiraj, a u laži nesigurnost. •’

Behz b. Hakim prenosi od svoga oca, a on od svoga oca da je čuo Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: “Na svakih četrdeset deva koje slobodno pasu ima se dati deva od tri godine starosti, i zekat na njih računa se na osnovu ukupnog broja. Ko bude izdvajao zekat nadajući se nagradi, Allah će ga nagraditi, a ko ga uskrati, uzet ćemo ga od njega silom i još pola njegovog imetka, jer zekat je obaveza koju je propisao naš Gospodar; a Muhammedovoj porodici ništa od zekata nije dopufteno. ”

Kada je riječ o ovom pitanju, preneseni su hadisi od Aiše, Muavije b. Hajde, El-Fadla b. Abbasa, Džuverijje, Burejde, Selmana, Ibn Abbasa, radijallahu anhum, i nekih drugih ashaba.

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, Božijem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovoj porodici bilo je zabranjeno uzimanje zekata i dobrovoljne milostinje. Imam Et-Tahavi rekao je: ” … dakle, hadis ukazuje na to da je milostinja bila zabranjena Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i cijeloj porodici Benu Hašim. Ispravno razmišljanje iziskuje da obavezni zckat i dobrovoljna milostinja imaju isti status kada je riječ o tome. Ovo je zato jer vidimo da se drugi ljudi, bogati i siromašni, mimo Benu Hašima, ne razlikuju kada se radi o obaveznom zekatu i dobrovoljnoj milostinji: kome je zabranjeno uzimanje obaveznog zekata zabranjeno mu je uzimanje i dobrovoljne milostinje. I, otuda, ako je porodici Benu Hašim zabranjeno uzimanje obaveznog zekata, zabranjeno joj je uzimanje dobrovoljne milostinje. Ovako mi tretiramo ovo pitanje. To je Ebu Hanifino, Ebu Jusufovo i Muhammedovo mišljenjc.”

lbn Hazm zapisao je sljedeće: ” Porodicama Benu Hašim i Bcnu Abdulmuttalib nije dopušteno uzimanje obaveznog zekata ni dobrovoljne milostinje ni u kojem slučaju, na osnovu Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa: Milostinja nije dopuštena Muhammedu ni Muhammedovoj porodici’, u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sebe izjednačio s njima.”

Isto je konstatirao imam Eš-Ševkani rekavši: “Treba znati da vanjsko značenje hadisa: ‘Muhammedovoj porodici njje dopušteno jesti  milostinju ‘ ukazuje na to da im nije dopušteno uzimati ni obavezni zekat ni dobrovoljnu milostinju.”

Rekao sam: ovo je ispravno mišljenje o ovom pitanju. U prilog mu idu šerijatski dokazi i zdrava logika. U jednom hadisu stoji sljedeće: ‘Milostinja je prljavi višak koji daju ljudi i zaista, milostinja njje dopuštena Muhammedu niti njegovoj porodici. ‘ Prljavi višak, koji je spomenuo Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izraženiji je kada se radi o dobrovoljnoj milostinji, a Svevišnji Allah najbolje zna.

Drugo, kada je riječ o tome ko spada u Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, porodicu (kojoj je zabranjeno uzimanje milostinje), islamski učenjaci nemaju istovjetna mišljenja. Ispravno je da se pod tim misli na porodice: Benu Hašim i Benu Abdulmuttalib. Potvrđeno je da Hašim nije imao drugih potomaka osim Abdulmuttaliba, i otuda, ko je ostao od njegovih potomaka spada u Poslanikovu, sallallahu alejh i ve sellem, porodicu, a to su El-Abbasova, radijallahu anhu, i Ebu Talibova djeca. Na ovo nas upućuje hadis Zejda b. Erkama, radijallahu anhu, a u kojem stoji da je Husajn b. Sebura upitao: “Zejde, ko spada u Vjerovjesnikovu, sallallahu alejhi ve sellem, porodicu? Zar Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge ne spadaju u njegovu porodicu?!” Na to je Zejd, radijallahu anhu, odgovorio: “Naravno da Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge spadaju u njegovu porodicu, ali u njegovu porodicu prevenstveno spadaju oni kojima je zabranjeno uzimanje milostinje nakon njegove smrti.” Husajn ponovo upita: “A ko su oni?” “To su: Alijina, Akilova, Džaferova i Abbasova porodica”, odgovori mu Zejd, a on preupita: “Svima njima zabranjeno je uzimanje milostinje?!” “Da”, odgovori Zejd, radijallahu anhu.

Treće, učenjaci se, isto tako, podvajaju u mišljenju kada se radi o Resulullahovim, sallallahu alejhi ve sellem, suprugama, ali izgleda da i one spadaju u Ehlu-bejt, na osnovu predanja u kojem stoji da je Halid b. Seid poslao Aiši, radijallahu anha, kravu datu u ime milostinje, pa ju je vratila rekavši: “Nama, Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, porodici, nije dopušteno uzimanje milostinje.”

Četvrto, neki učenjaci govorili su da nema problema u tome ako čovjek iz. porodice Benu Hašim uzme zekat od nekoga iz iste porodice. S tim u vezi, Eš-Ševkani kaže: ” … kao zaključak možemo reći sljedeće: poznato je da je uzimanje zekata Benu Hašimu zabranjeno, bez obzira na to uzimali zekat od ljudi iz iste porodice ili od nekog drugog. Kada je riječ o tome, u obzir se ne mogu uzeti paučinasta opravdanja koja navode neki učenjaci i oni ljudi koji su olahko upali u tu stvar, jer samo se mogu uzeti šerijatski dokazi, ali ne i hadisi koji o tome posebno govore, a koji su slabi. Budući da mnogi iz porodice Benu Hašim u Jemenu uzimaju zekat, neki su učenjaci o tome pisali publikacije, koje, ustvari, izgledaju poput fatamorgane: kada žedan dođe do mjesta gdje mu se učinilo da ima vode, ništa ne nađe. Neki su obrazovani ljudi ovo mišljenje uzeli za igru i zabavu. Kada je riječ o ovome pitanju, neki  ljudi kao argument navode to da je Jemen teritorija na koju je određena zemljarina. Govoreći to, ne samo da ne osjećaju da je to sasvim neosnovano mišljenje nego čak ne vide ni to da u tome pitanju taklid, slijepo slijeđenje, nije dopušteno, čak ni po njihovim osnovama usulifikha. Neka nam je Svevišnji Allah na pomoći! O kako ljudi žure da slijede strasti, makar se to jasno suprotstavljale časnom Šerijatu. ”

Peto, nikoga iz Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, porodice nije dopušteno odrediti za ubiranje zekata, na osnovu predanja u kojem stoji da su El-Abbas b. Abdulmuttalib i Rebia b. el-Haris, radijallahu anhum, tražili od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da pošalje El-Fadla b. Abbasa i Rebiu b. Abdulmuttaliba da ubiru zekat, pa je to Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odbio rekavši: U Muhammedovoj porodici nije dopušteno da ima posla s milostinjom, zaista je to prljavi višak koji ljudi izdvajaju. ”

____________

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”

Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf