Da li je zabranjeno kupiti stvar koju je čovjek poklonio?

Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Omer, radijallahu anhu, poklonio j ednog konja za borbu na Allahovom putu i nakon određenog vremena vidio nekog čovjeka da ga prodaje na pijaci. Pošto je odmah poželio da ga kupi, o tome je upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio mu je: ‘Nemoj kupiti ono što si udijelio kao milostinju. ‘
Zejd b. Eslem prenosi od svoga oca Eslema da je pripovijedao kako je Omer, radijallahu anhu, poklonio jednog konja za borbu na Allahovom putu i kasnije vidio da je njegov novi vlasnik podbacio u njegovom održavanju jer je bio siromašan. Omer, radijallahu anhu, htio je kupiti toga konja, ali je prvo upitao Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: “Nemoj ga kupiti, makar ga dobio za jedan srebrenjak, uistinu je čovjek koji vrati ono što je dao kao milostiinju sličan psu koji povrati pa pojede ono šo je povratio. ”

Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, zabranjeno je da čovjek vrati ono što je poklonio, makar i u7uz. novčanu nadoknadu, jer se i to tretira vraćanjem sadake, a to je zabranjeno. Na tu nas konstataciju upućuju jasna zabrana i činjenica da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, takvog čovjeka uporedio s psom koji povrati pa pojede ono što je povratio (a zabranjeno je pojesti ono što se povrati). Ibn Hadžer rekao je: “U hadisu je dokaz da je zabranjeno kupiti poklonjenu stvar, jer je zabranjeno pojesti ono što čovjek povrati. ElKurtubi kaže: ‘Da je to zabranjeno, jasno se vidi iz konteksta hadisa. “‘
Drugo, ako se milostinja preinači ili se onome koji ju je poklonio vrati kao miraz, naslijeđeni imetak, to ima sasvim drugi status – dopušteno j e. Dokaz za ovo jeste Ummu Atijjino, radijallahu anha, predanje: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog je dana ušao kod Aiše, radijallahu anha, i upitao: ‘Imate li kakve hrane?’ Ona odgovori: ‘Nema, ali ima nešto ovčijeg mesa koje nam je poslala Nesiba; njoj je to dato na ime milostinje.’ Na to Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Ona je dospjela na pravo mjesto”‘, tj. nakon što je Nesiba postala vlasnik ovce, Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dala je meso na ime poklona, a Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, bilo je dopušteno uzimanje poklona, za razliku od milostinje. Burejda, radijallahu anhu, govorio je: “Dok sam jednom prilikom sjedjeo kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, došla je neka žena i rekla: ‘Svojoj sam majci poklonila sluškinju, ali je majka umrla!’ Na to joj Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, reče: Za to djelo imat ćeš nagradu, a sluškinja ti pripada po nasljednom pravu. “‘
Et-Tirmizi kaže: “Po većini učenjaka, čovjeku je dopušteno uzeti kao nasljedstvo stvar koju je nekome poklonio.”
Treće, između navedenih hadisa i sljedećeg Ebu Seidovog, radijallahu anhu, hadisa u kojem stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Bogatom čovjeku njje dopušteno uzeti zekat osim u sljedećih pet situacija: ukoliko je rijječ o borcu na Allahovom putu, čovjeku koji se prezaduižo da pomiri zavađene, onome ko otkupi zekat od siromaha, čovjeku kome njegov siromašni komšjja pokloni dobiveni zekat i onome ko radi na njegovom ubiranju ” – nema suprotnosti. Navedeni hadisi odnose se na dobrovoljnu milostinju, a Ebu Seidov, radijallahu anhu, hadis odnosi se na obavezni zekat, a Svevišnji Allah, opet, najbolje zna.
Četvrto, kada je riječ o davanju zekata, u mnogim se zemljama proširila velika novotarija i podmukla, opasna spletka. Naime, radi se o tome da bogataš stavi zekat na svoj imetak u vreću brašna i sl., ode kod siromaha i kaže mu: “Ovo je zekat na moj imetak”, zatim se s njime nagađa oko cijene, te na kraju od njega kupi vreću koju je donio, a siromah zapravo i ne zna šta je u vreći i o čemu je ustvari riječ. Takav je imetak, van svake sumnje, nezakonito stečena imovina.
Peto, navedeni hadisi zabranjuju da čovjek kupi svoju milostinju, ali ne smeta da kupi stvar koju je neko drugi dao u ime milostinje. Govoreći o tome, imam El-Buhari zapisao je: “Ovo je zato jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da čovjek kupi milostinju koju je izdvojio, ali nije zabranio da kupi milostinju koj u je izdvojio neko drugi.”

____________

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”

Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf