Da li postoje predanja o tome da su veliki islamski učenajci, poput Ibn Tejmijje, imama Ahmeda i drugih,  bili suočeni sa opsesijom?

Opsesija se vid šejtanovih spletki, njegovog došaptavanja koje se odvija uvijek uporno i konstantno opsjedajući ljudska srca, ulažući trud kako bi vjerniku uništio vjerovanje i vjeru. Ovo je slučaj sa svim Božijim robovima, samo što je razlika u obimu i intenzitetu onoga što šejtan pokušava svakoj osobi učiniti opsesijom, smanjenim ili povećanim intenzitetom. Neki ljudi se trude da se odupru šejtanu i bore se protiv njega dok ga ne poraze, a neki mu se prepuste i predaju.

Muslim u Sahihu (2814) bilježi od Abdullaha b. Mesuda, Allah mu se smilovao, da je Poslanik, ﷺ, rekao: ‘“Svako od vas ima džina pratioca.’ Neki upitaše: ‘Zar i ti, Božiji Poslaniče?’ On odgovori: ‘I ja, ali mi je Allah pomogao protiv njega, te je primio islam i navodi me samo na dobro.’”

Nevevi, Allah mu se smilovao, kaže: Riječ „esleme“ neki čitaju kao slovo „mim“ sa dammom a neki sa fethom. Oni koji čitaju ovu riječ sa dammom kažu da znači „spašen sam od njegovog zla“ (Allah  mi je pomogao protiv njega), a onaj ko čita sa fethom smatra da se značenje riječi „esleme“ odnosi na to da je džin primio islam, postao je vjernik i navodi me samo na dobro. Učenjaci su se razišli oko toga koje je značenje ispravnije. El-Hattabi kaže da je sa dammom prioritetnije, dok El-Kadi daje prioritet fethi, i to je odabrano mišljenje zbog Poslanikovih riječi: „…navodi me na dobro.” Također, razilaze se oko predanja u kojem se spominje fetha: neki smatraju da „esleme“ znači da je postao pokoran „istesleme“, jer je tako spomenuto u nekim predanjima izvan Muslimovog Sahiha, a neki smatraju da znači: postao je musliman, vjernik, i to je ispravno.

El-Kadi kaže da su svi mišljenja kako je Poslanik bio sačuvan od šejtana u svome tijelu, svojim mislima i svom jeziku.

Ovaj hadis ukazuje na to da treba biti obazriv od njegovog utjecaja, došaptavanja i pokušaja zavođenja. On nas uči tome da se sačuvamo od utjecaja šejtana koliko god je to moguće. (Preneseno iz Muslimovog Sahiha, 17/292.)

Šejtan je najuporniji u svome spletkarenju kad neko treba obaviti molitvu, odnosno vjerski obred. Zato,kad je Ibn Abbasu, Allah mu se smilovao, rečeno da Jevreji smatraju kako u njihovim molitvama nema šejtanskog upliva, on je odgovorio: „A šta da radi šejtan sa zalutalim srcima!?“ (Djelo El-Vabil es-sajjib, str. 40, autora Ibn Kajjima)

Ono čime se ne trebaš opterećivati jeste i to da li se neka osoba ili učenjak suočio sa opsesijom od šejtana, te šta je u tom slučaju uradio neko ili neki učenjak, već bi svaka osoba trebala težiti ka tome da se sačuva od šejtanskog spletkarenja, kako ne bi bila opsesivna i time bila pod njegovim utjecajem.

Allah najbolje zna!

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info