DOZVOLA SPAJANJA AKŠAMA I JACIJE U LJETNOM PERIODU (fetva šejha Kardavija)

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

To je fetva šejha Kardavija u kojoj na kraju rezimira: „Sve nam ovo pomaže da odgovorimo na postavljeno nam pitanje, a odgovor je da je dopušteno spajati između dva namaza (akšama i jacije) u Evropi u ljetnom periodu, kad se vrijeme nastupanja jacije protegne do pola i čak poslije pola noći, dok se, na drugoj strani, od ljudi zahtijeva da dolaze na posao rano izjutra, pa kako da ih zadužimo da probdiju noć ne spavajući kako bi jaciju obavili u njeno pravo vrijeme! Uistinu bi to za njih predstavljalo poteškoću i teret. A ummet je kur'anskim tekstom i onim što je Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenio u hadisu koji govori o spajanju između dva namaza kod postojanja teškoće oslobođen teškoće. I ne samo to, čak je dopušteno spajanje namaza u tim zemljama i u zimskom periodu, usljed kratkoće dana i usljed suočavanja (radnika u raznim ustanovama) s velikim poteškoćama i ograničenjima prilikom obavljanja svakoga namaza na vrijeme. A ummet je oslobođen teškoće u vjeri.“

Osnovni argument sa kojim šejh Kardavi dokazuje dozvolu je hadis od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu u nekoliko rivajeta, dva su glavna:

1- „Klanjao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podne i ikindiju u Medini spojeno a da nije bio u strahu niti na putovanju“. Kada je bio upitan zašto je to uradio, odgovorio je: „Htio je da ne oteža nikome od svoga ummeta“.

2- „Spojio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podne i ikindiju, akšam i jaciju u Medini a da nije bio u strahu niti je padala kiša“. Pa kada je bio upitan zašto je to uradio, odgovorio je: „Da ne oteža svome ummetu“.

Znači, rezime sadržaja hadis je: da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spojio podne i ikindiju, akšam i jaciju a da nije bio na putovanju, niti je padala kiša, niti je bio u strahu, a ovo su osnovni razlozi zbog kojih je dozvoljeno spajanje namaza.

Oko tumačenja ovog hadisa učenjaci imaju više mišljenja (Šerhu Sahihi Muslim, Nevevi, 3/1291-1294):
Prvo tumačenje – da je ostavljen rad po ovom hadisu.

Tirmizi smatra da su učenjaci složni oko toga, dok imam Nevevi prigovara u toj tvrdnji, jer je poznato razilaženje uleme oko tumačenja ovog hadisa.

Drugo tumačenje – da je spojio namaze zbog kiše.

Na ovome je skupina prvih učenjaka. S tim da je ovo mišljenje slabo, jer je u tekstu hadisa došla negacija spajanja zbog kiše.

Treće tumačenje – da je to učinio zbog oblačnog vremena pri čemu se nije vidjelo Sunce.

Ovo mišljenje je također slabo, jer na spajanje akšama i jacije noću ne utječe vrijeme.

Četvrto tumačenje – da je odgodio prvi namaz do kraja namskog vremena i klanjao ga, a zatim odmah klanjao drugi namaz na početku namaskog vremena (tzv. figurativno spajanje a ne stvarno).

Ovo mišljenje je slabo zbog postupka Ibn Abbasa kada je odgodio akšam tako da su ušli u jacijsko vrijeme i na reagovanje izrekao ovaj hadis, a to je potvrdio Ebu Hurejre, radijallahu anhum.

Peto tumačenje – da je spojio namaze zbog bolesti ili nekog sličnog razloga.

Ovo je stav Ahmeda, od šafija Kadi Husejna, Hattabi, El-Mutevelli, Er-Rujani, i odabrao ga je Nevevi.
Međutim, riječi Ibn Abbasa, radijallahu anhuma: „Htio je da ne oteža svome ummetu“ negiraju mogućnost spajanja zbog bolesti.

Šesto tumačenje – da hadis ukazuje na dozvolu spajanja namaza onome ko nije putnik kada ima potrebu pod uslovom da to ne bude stalna praksa.

Ovo je mišljenje Ibn Sirina, Ešheba od malikija, El-Kaffala i Eš-Šašija od šafija, a od muhaddisa El-Merruzi i Ibn el-Muzira.

Ovo je odabrani stav, a Allah zna najbolje.

Uslov rada po odabranom (šestom) mišljenju je da se ispune dva šarta:

Prvi – da postoji potreba za spajanjem (podne sa ikindijom ili akšam sa jacijom)

Drugi – da spajanje ne bude stalna praksa.

Primjer rada po ovom hadisu je ono što se dešava studentima, tj. da nekada imaju ispit u akšamsko vrijeme. Njima je dozvoljeno da odgode akšam i klanjaju ga spojeno sa jacijom (bez kraćenja) radeći po ovom hadisu. Jer za spajanjem namaza ima potreba i nije stalna praksa.

A što se tiče spomenute fetve šejha Kardavija, u njoj se ne radi ni po jednom gore spomenutom mišljenju. Jedino mišljenje na koje bi se njegova fetva mogla osloniti je šesto, tj. dozvola spajanja namaza onome ko nije putnik kada ima potrebu pod uslovom da to ne bude stalna praksa. Međutim, njegova fetva ne ispunjava drugi šart rada po hadisu, a to je da spajanje ne bude stalna praksa. A on je sa dozvolom spajanja akšama i jacije u ljetnom periodu zbog kratkoće noći, ili podne i ikindije u zimskom periodu zbog kratkoće dana, to spajanje učinio stalnom prkasom. Za ovu fetvu nema potvrde u hadisu, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spojio samo jednom da bi ukazao na dozvolu, tj. nije spajanje učinio stalnom praksom.

Prema tome, nije ispravno raditi po ovoj fetvi jer nema osnova u šerijatskim tekstovima uopćeno niti u hadisu Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, posebno.

Sa druge strane, shodno hadisu Ibn Abbasa, radijallahu anhu, dozvoljeno je spojiti akšam i jaciju u ljetnom vremenu, zbog kratkoće noći i jutarnjeg ranjenja na posao, s vremena na vrijeme, ponekad kada za tim ima potrebe, poput velikog umora i iscrpljenosti, straha da se ne prespava namaz i slično.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com