Čujem glasove u glavi koji psuju Allaha i islam, ne mogu ih zaustaviti, već povređujem samu sebe udarcima kako bi se zaustavili. Htjela sam izvršiti samoubistvo, ali nisam uspjela. Draža mi je smrt nego da se Uzvišeni Allah razljuti na mene. Ovakvo stanje dovodi me do ludila. Bojim se srdžbe Uzvišenog Stvoritelja čime bih zaslužila džehennem. Šta mi je dužnost činiti?
Podrška: pitajucene@gmail.com
Hvala Allahu!
Moraš znati, vjernice, da ono što te je snašlo proizvod je šejtanovih spletki, njegove prijetnje, sašaptavanja i spletkarenja. On je taj koji ti ulijeva tjeskobu konstantnim došaptavanjima, vjerovatno te usto još i pobijedio, tako da to izgovaraš i da se navikneš, ubacio ti je tjeskobu, pa si se zaokupila time i htjela počiniti samoubistvo zbog onoga što govoriš. Sačuvaj Bože!
Suludo bi bilo da se prepustiš ovom došaptavanju i da mu se potčiniš. Znaj, vjernice, da je Uzvišeni Allah milostiv prema Svojim robovima i da je liječenje toga lakše nego što misliš.
Rješenje nije u samoubistvu, ne daj Bože, jer to otežava problem, a nije njegovo rješenje. To je isto kao da tražiš zaštitu od vrućine uz pomoć vatre. Međutim, lijek je u traženju zaštite kod Allaha od ovog vida opsesivnosti i da se odupreš ovakvom načinu razmišljanja.
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Nekome od vas dođe šejtan i upita: ‘Ko je stvorio ovo?; Ko je stvorio ovo?’, sve dok ne upita: ‘A ko je stvorio tvoga Gospodara?’ Kad čovjeka ovako nešto zadesi, neka zatraži zaštitu od Allaha i prestat će.” ( Buhari, 3102, i Muslim, 134.)
(U Muslimovoj verziji navodi se: „Vjerujem u Allaha i Njegove poslanike.“)
U drugom predanju od Ebu Hurejre se prenosi: “Neki su ashabi došli Poslaniku govoreći: ‘Kod nas postoje neke misli o kojima se plašimo progovoriti.’ Poslanik ih upita: ‘Već vam se to dešava?’ ‘Da’, odgovoriše. ‘To (što se boje izgovoriti te misli) je znak čistog imana’, reče Poslanik, ﷺ.’” (Bilježi Muslim, 132.)
Poštovana vjernice, provodi vrijeme radeći ono što će ti koristiti na ovom svijetu, ali i na ahiretu, ne dozvoli da imaš mnogo slobodnog (nepopunjenog vremena) koje će šejtan iskorititi ubacivanjem njegovih spletki. Kad imaš slobodnog vremena, iskoristi ga spominjući Uzvišenog Allaha, izražavanjem pokornosti prema Njemu uz učenje Kur’ana. Uzvišeni Allah kaže: „A kad završiš, molitvi se predaj i samo se Gospodaru svome obraćaj!“ (El-Inširah, 7-8)
Znaj da ćeš imati najveći smiraj za uznemireno srce i stresne situacije u zikru, neprestanom spominjaju Uzvišenog Allaha: „…one koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju!“ (Er-Ra’d, 28)
U hadisu koji prenosi Haris el-Eš’ari u vezi sa savjetima poslanika Jahje b. Zekerijjaa, koje je naredio Benu Israilćanima, navodi se:
„Neređujem vam da spominjete Allaha, jer je to slično čovjeku za čijim tragom se žurno zaputio neprijatelj, a on, kad je došao do utvrđenja, sklonio se od njih. Tako je i sa robom, samo se spominjanjem Allaha može zaštititi od šejtana.” (Bilježi Tirmizi, 2863.) (Vjerodostojnost predanja potvrdio je El-Albani.)
Potom, nakon svega spomenutog, nema ništa strašno u tome da se obratiš psihijatru, jer možda su ti potrebni korisni tretmani u liječenju kako bi ti olakšali situaciju u kojoj se nalaziš.
Molimo Uzvišenog Allaha da ti podari lijek i ozdravljenje.
Allah najbolje zna!
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
https://islamqa.info