Esselamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu. Moje pitanje je u vezi hadisa kojeg bilježi Taberi i na većini stranica piše da je s ispravnim lancem prenosilaca, međutim nedavno sam čula drugo mišljenje, tj. da nije vjerodostojan, pa ako može objašnjenje. Bilježi Taberani hadis, da je Sellama, dadilja Poslanikovog, sallallahu alejhi we sellem, sina, Ibrahima, upitala: „O, Allahov Poslaniče, obradovao si muškarce svakim hajrom, a nisi žene?“ Pa reče: „Jesu li te tvoje prijateljice na to nagovorile?“ Pa reče: „Jesu, one su me nagovorile.“ Pa reče: „Zar nije zadovoljna jedna od vas da kada je trudna od svog muža, a on je njom zadovoljan, da ima nagradu poput postača, klanjača na Allahovom putu? Pa ako je zadese porođajni bolovi, ne znaju stanovnici Nebesa ni Zemlje, kakve je skrivene radosti čekaju. Pa kada rodi, ne izađe iz nje kap njenog mlijeka, niti će (dijete) posisati gutljaj, a da neće imati za svaki gutljaj i usisaj dobro djelo, pa ako noć probdije zbog njega, imaće nagradu kao da je oslobodila sedamdeset robova na Allahovom putu.“ Bilježi ga Taberani,…. Allah vas nagradio firdevsom !
Podrška: pitajucene@gmail.com
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Hadis o vrijednosti trudnoće, porođaja i dojenja
Ovaj hadis prenosi Enes, radijallahu anhu. U navedenom tekstu hadisa u pitanju nedostaje zadnja rečenica u kojoj Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Selama! Znaš li na koga se ovo odnosi? Na poštene i dobre žene, one koje su pokorne svojim muževima, koje nisu nezahvalne svojim muževima“. Hadis bilježe Taberani u „El-Mu’adžemu el-evsetu“ (7/20), Ebu Nu’ajm u „Mu’adžemu es-sahabeti“ (broj 7049), Ibn Asakir u „Tarigu Dimešk“ (43/347) i Ibn el-Dževzi u „El-Mevdu’at“ (2/274). Na kraju hadisa kaže Taberani: „Ovaj hadis se ne prenosi od Vjerovjesnika osim sa ovim senedom, sa njim se izdvojio ravija Hišam ibn ‘Ammar“.
Ovaj hadis je izmišljen, krivotvoren, hipokrifan.
Lažnim su ga ocijenili Ibn Hibban u knjizi „El-Medžruhin“ (2/34), Ibn El-Dževzi u „El-Mevdu’at“ (2/273), Sujuti u „El-Alai“ (2/175) i šejh Albani u „Es-Silsiletu ed-da’ife“ (broj 2055). Kaže Ebu Hatin ibn Hibban: „Ravija ‘Amr ibn Se’id (el-Havlani) koji prenosi ovaj izmišljeni hadis od Enesa nije dozvoljeno da se spominje (njegovo ime) u knjigama osim kao vid ispita posebnoj skupini ljudi (istraživačima hadisa)“. (El-Medžruhin 2/34)
Kaže šejh Albani: „Hadis je izmišljen, znakovi krivotvorenosti su očiti. Krivotvorenost dolazi od ravije El-Havlanija, za kojeg kaže Zehebi: Prenosio je izmišljene hadise“.
Takođe, bilježi Ibn Dževzi u „El-Mevdu’at“ sličan kraći hadis u kojem je došlo: „Kada žena zatrudni ima nagradu postača, klanjača, mudžahida na Allahovom putu. Pa ako je zadese porođajni bolovi, niko od stvorenja ne zna koju nagradu ima. A kada se porodi ona ima sa svakim porođajnim bolom nagradu oslobađanja roba“.
Prenosi Ibn el-Dževzi da je Ebu Hatim rekao: „Ovaj hadis nema osnova (seneda), a el-Hasan ibn Muhammed prenosi izmišljene hadise, nije dozvoljeno uzimati njegove hadise“. Kaže Ibn ‘Adijj: „Njegovi hadisu su munkeri (veoma slabi)“. Takođe, hadis je izmišljenim ocijenio i šejh Albani.
Prema tome, nije prenešeno ništa vjerodostojno o vrijednosti trudnoće, porađanja i dojenja. Naravno, žena koja sabura (bude strpljiva) prilikom trudnoće i porođaja imaće nagradu strpljivih kao što je došlo u ajetu: „Samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni“ (Ez-Zumer, 10.)
A što se tiče spomenutog hadisa, on je krivotvoren, što znači da je lažno pripisan Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i da ga nije dozvoljeno prenositi i širiti među ljudima osim sa ciljem da se pojasni njegova krivotvorenost i upozori na njega.
Nagrada za ženu koja umre u toku porođaja
Sa druge strane, potvrđeno je da žena koja umre u toku porođaja ima na ahiretu nagradu šehida. Od Džabira ibn ‘Atika, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Šehida ima sedam mimo pogibije na Allahovom putu: onaj ko umre od kuge, …, žena koja umre na porođaju (od „džem’a“)“.
Bilježe ga Ebu Davud, Nesai, Ibn Madže, Ibn Hibban, Ahmed i Malik u “Muvetteu”. Vjerodostojnim su ga ocijenili Hakim, Zehebi, Ibn Hibban, Ibn El-Mulekkin, Ibn Hadžer (sa drugim rivajetima), Albani i Šuajb Arnaut.
Kaže Ibn Bettal da oko tumačenja smrti žene zbog „džem’a“ postoje dva mišljenja: (Šerhu Sahihu el-Buhari, 5/43)
Prvo – žena koja umre u toku porađanja, a dijete joj u stomaku bude formiranog ljudskog izgleda, ili koja umre u nifasu, svejedno izbacila dijete pa umrla ili umrla, a dijete joj u stomaku.
Drugo – to je žena koja umre kao djevica koju nije dodirnuo muškarac.
Zatim je dodao da je prvo mišljenje poznatije u arapskom jeziku. Oba mišljenja prenose i Nevevi i Ibn Hadžer u svojim komentarima dva Sahiha navodeći da je bliže i ispravnije prvo mišljenje.
Dok imam Kurtubi u „El-Mufhimu“ navodi četiri mišljenja:
1 – žena koja umre u toku trudnoće,
2 – žena koja umre u nifasu,
3 – žena koja umre kao djevica i
4 – žena koja umre, a koju niko nije vidio.
Zatim navodi da je prvo mišljenje najpreče i najbliže ispravnom. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com