Esselamu alejkum, Živim u Bosni i brinem se o dvoje djece, samohrana sam majka. Radim evo nepunu godinu u fabrici .Radim jedan rekla bih više muški posao .Islam sam prihvatila i izgledom prije pet godina.Živim sa majkom i sve u svemu nije mi lahko nimalo .Bivši muž ima ,,veze” na sve strane u ovom mjestu pa sam prinuđena da svakom njegovom zahtjevu ubjedim djecu da je u redu iako nije. Evo zadnjih godinu dana imam problema sa sobom, svojim namazom, zikrom svim .Pogotovo kako sam počela raditi dolazim ,,mrtva” umorna i više puta izostavljam namaz pa nešto naklanjam. Iznutra onaj osjećaj mene kao vjernice žene koja je uz Allahovu pomoć izašla iz braka punog zla i alkohola je nestao. Šta ću, na poslu su uvijek prisutni oni podsmješljivi pogledi i komentari za pokrivenu ženu. Ja gubim snagu, bez vjere ne mogu živjeti a i posao moram imati jer me niko neće izdržavati a obilazila sam i firme u kojima su na vrhu moja ,,braća i sestre” u vjeri, ali oni mi ništa sem nezainteresovanosti nisu dali. Kako ću ponovo biti ustrajna u namazu u vjeri, jesu li u pitanju sihiri jer imala sam problema sa tim u prošlosti? Ja sada stojim u mjestu ,djeca mi ne napreduju u školi, ja nemam snage ni za što?
Podrška: pitajucene@gmail.com
Alejkumusselam. “Kada Allah zavoli svoga roba stavi ga na iskušenje”. Ovo je tekst hadisa čiji je sened veoma slab (bilježi ga Bejheki u “Šuabul-iman”) a njegovo značenje je tačno što potvrđuju mnogi drugi šerijatski tekstovi. Pa tako i ti poštovana sestro, treba da gledaš na to što te snašlo kao jedno prolazno iskušenje na ovom, isto tako, prolaznom dunjaluku. Potrudi se da iz njega izađeš jača imanski, jer će ti onda ovo iskušenje doći kao blagodat. Poznato je da su najveća iskušenja imali Allahovi najbolji robovi, poput poslanika, vjerovjesnika, pobožnih ljudi, itd. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ljudi koji se najviše iskušavaju su poslanici, zatim onih poput njih zatim onih poput njih. Čovjek biva iskušavan shodno njegovoj vjeri, pa ako je u vjeri čvrst iskušenje mu biva jače, a ako u vjeri bude slab biva iskušan shodno nivou svoje vjere. Rob će biti iskušavan sve dok ne bude hodao po Zemlji bez grijeha” (bilježe ga Tirmizi, Ibn Madže, Ahmed i Darimi, vjerodostojnim ga ocjenjuju Tirmizi, Ibn Hibban, Hakim i Albani a dobrim Šuajb Arnaut).
Ali ono kroz šta su prolazili nije ih dovodilo do toga da slabe u vjeri, nego naprotiv bili su jači i istrajniji. Pa tako i ti nastoj da se što više vratiš svome Gospodaru, preispitaj svoja djela, možda je ovo što te zadesilo rezultat nekog tvog propusta, čini istigfar (traženje oprosta od Allaha), puno dovi da ti Allah nađe izlaz iz ove situacije.
Što se tiče namaza, moraš sve uraditi da namaze obavljaš u njihovom namaskom vremenu a ne da ih ispuštaš i poslije naklanjavaš kod kuće jer to nije ispravno.
Znaj da olakšica dolazi nakon poteškoće, kao što kaže Uzvišeni: “Ta, zaista, s mukom je i olakšica, zaista, s mukom je i olakšica”! (Inširah, 5-6). Pa kao što nakon mraka dolazi zora i svitanje, tako i nakon iskušenja i musibeta dolaze blagodati i olakšice.
Ne treba da vezuješ musibet koji te je zadesio sa sihrom, jer ne mora da sve što se ružno dešava ima veze s tim. Sama sa sobom se bori da što više činiš dobrih djela, da ojačaš svoj iman, da ne gubiš nadu u Allaha, subhaneh, da imaš potpuno povjerenje u Njega, dželle še’nuhu jer sve što je od Allaha to je dobro za vjernika iako se nama ponekad činilo drugačije. Svim svojim srcem se obraćaj samo Njemu, trudi se maksimalno da svoj iman pojačaš činjenjem dobrih djela kojih ima veliki broj: namaz, post, sadaka, pomaganje drugima, savjetovanje drugih dobru, lijepa riječ, održavanje rodbinskih veza, odgoj djece, dobročinstvo prema roditeljima i još mnogo mnogo djela koje čovjek može činiti i tako steći Allahovo zadovoljstvo. Potrudi se da radiš nešto od ovih djela za koje imaš mogućnosti, dovi iskreno svome Gospodaru, a on čuje dove svojih robova i odaziva im se.
U svakom slučaju ne smiješ očajavati niti kloniti duhom, jer zaista sve što zadesi vjernika je dobro za njega. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com