Islamski pozivaoc mora biti uzor drugima ?

Obaveza je pozivaocu ka Allahu da bude lijep uzor
onima koje poziva. Kada naredi dobro neka bude prvi koji ga čini,
a kada zabrani zlo, neka on bude prvi koji ga ostavlja. Međutim, ponekad se desi da čovjek poziva u činjenje dobra, ali smatra da je za njega lično bolje da čini neko drugo dobro djelo. Ukoliko,
pak, nije zaokupljen boljim stvarima od dobra u koje poziva, neka pazi
da ne bude poput onih o kojima Uzvišeni kaže: “Zar od drugih tražite
da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu
čitate. Zar se opametiti nećete?” (El-Bekare, 44), ili poput čovjeka
koji će biti bačen u vatru kojom će se prosuti crijeva iz stomaka, a od
Allaha tražimo utočište od toga, pa će on početi kružiti oko njih kao
što magarac kruži oko mlina. Potom će se stanovnici Džehennema oko
njega okupiti i upitati: “Šta je s tobom? Zar nam nisi naređivao dobro
i zabranjivao nam zlo?”, a on ce reči: “Naređivao sam vam dobro ali
ga ja nisam činio i zabranjivao sam vam zlo, a sam sam ga činio.” 2 Čovjek u ovom pogledu mora biti oprezan i odmjeren. Međutim i pored toga ne smijemo reći – ukoliko ne činiš dobro, nemoj ga ni naređivati, već kažemo da ukoliko ne činiš dobro, sebi si ga uskratio, ali
ga nemoj uskraćivati drugima tako što ih na to dobro nećeš uputiti.

Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin

Preuzmi knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf