Je li dužan nešto poduzeti onaj ko obavi oproštajni tavaf ujutro, a zatim zaspi jer je predviđeno da iz Meke otputuje u kasno popodne?

Čovjek u tom slučaju mora obaviti oproštajni tavaf, bez obzira na to radilo se o hadžu ili o umri, jer je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Neka čovjek napusti Meku neposredno nakon što obavi tavaf oko Kabe” (Muslim, 963). Ove je riječi Resulullah, ﷺ, izgovorio na Oproštajnom hadžu, pomoću kojih je i ustanovljena obaveza obavljanja oproštajnog tavafa. Otuda nije mjerodavna činjenica da je Vjerovjesnik, ﷺ, prije toga obavio umru, a nije preneseno da je obavio oproštajni tavaf. Dakle, obaveza ovog tavafa datira od Oproštajnog hadža, a hadž i umra u tom pogledu imaju isti status, na osnovi hadisa: “Na umri obavljaj sve ono što obavljaš na hadžu” (el-Buhari, 1536, i Muslim, 1180). Ove Poslanikove, ﷺ, riječi imaju općenit karakter, no iz njih se izuzimaju stajanje na Arefatu, noćenje na Muzdelifi i Mini te bacanje kamenčića, obredi koji se, prema jednoglasnom mišljenju svih islamskih učenjaka, obavljaju jedino u sklopu hadža. Tu je i poduže predanje koje je prenio Amr b. Hazm, a u kojem se kaže da je Vjerovjesnik, ﷺ, umru okaraktrizirao kao manji hadž. Iako je ovo predanje, o čijim smo izvorima već govorili, mursel-predanje, ono se ima prihvatiti jer su ga islamski autoriteti prihvatali i njime dokazivali.

Allah, dželle šanuhu, rekao je: “Hadž i umru radi Allaha upotpunite!” (el-Bekara, 196). Ako se pomoću oproštajnog tavafa upotpunjuje hadž, onda se pomoću njega upotpunjuje i umra. I ovo je također dokaz za ovo pitanje. Konstataciju da je oproštajni tavaf obaveza posjetiocu Kabe kao i hadžiji možemo dokazati i činjenicom da onaj ko obavlja umru Harem pozdravlja tavafom, pa se od Harema treba oprostiti tavafom.

Tu je i hadis: “Pošto čovjek obavi hadž ili umru, neka napusti Meku neposredno nakon obavljanja tavafa oko Kabe” (Ebu Davud, 2002, i et-Tirmizi, 946), ali je on slab jer ga je prenio el-Hadžadž b. Erta; njime se ne može dokazivati. Da je ovaj hadis vjerodostojan, bio bi očit dokaz glede ovog pitanja, pa bi svako razilaženje u ovom pitanju bilo besmisleno i bespredmetno.

K tome, čovjek koji obavi umru i obavi oproštajni tavaf neposredno prije putovanja postupio je u skladu s opreznosti i oslobodio se moguće odgovornosti. Ako obaviš ovaj tavaf, nisi pogriješio, prema mišljenju svih učenjaka; ukoliko ga izostaviš, oni učenjaci koji ovaj tavaf smatraju obavezom reći će da si pogriješio.

Šejh Muhammed b. Usejmin