Je li ispravan namaz ako se uči u mislima, bez micanja jezikom i usnama?

Opasna greška velikog broja klanjača: Učenje u mislima, bez micanja jezikom i usnama

Gledajući i promatrajući namaz velikog broja ljudi možemo primijetiti kako klanjaju na način da učenje u namazu svode na razmišljanje u mislima, bez da pomjeraju jezik i usne.

Učenja kur'ana ili namaskih dova, da bi bilo validno i da bi potpadalo pod termin kirateta (učenja) mora da bude izgovoreno jezikom, a ne da to čovjek uči u mislima bez micanja jezika i usana.

Kazao je Ibn Rušd: „A što se tiče čovjekovog učenja u kojem ne miče jezik, tačno je da to nije kiraet / učenje. Učenjem se smatrao izgovor sa micanjem jezika.“ (El-Bejānu vet-tehsil, 1 / 491 str.)

Kao što insan neće biti odgovoran, niti pitan za ono što mu je došaptavala duša, sve dok to ne progovori, kako što je to potvrđeno u vjerodostojnim predajama, analogno tome čovjekov namaz je validan ako ono što se traži od njega prouči na način da to tiho izgovara micajući jezik, a ne da to samo ‘uči’ u mislima bez micanja jezikom.

Iako je većina učenjaka smatrala da osobi u stanju džunupluka nije dopušteno da uči kur'an, oni smatrali da čovjek u stanju džunupluka može da kur'an ‘uči’ u mislima bez da ga izgovara jezikom, što ukazje da učenje kur'ana u mislima ne potpada pod pojam kiraeta / učenja.

Kazao je imam En-Nevevi: „Dozvoljeno je osobi u stanju džunupluka, i ženi u hajzu, i ženi u postporodnom periodu nifasa, da kur'an ‘uče’ u srcu / mislima bez da ga izgovaraju, kao što je dopušteno gledanje u mushaf i njegovo srčano učenje.“ (El-Ezkār, 1 / 11 str.)

Mr. Elvedin Pezić
Preuzeto sa zvaničnog Facebook profila:
https://www.facebook.com/pezicelvedin/posts/2754439864872404