Je li zabranjeno pokazivati koliko znanja imamo?

Zabranjeno je hvaliti se poznavanjem Kur, ana i vjere Svevišnji Allah rekao je: “Ne misli nikako da će oni koje veseli ono što rade i kojima je drago da budu pohvaljeni i za ono što nisu učinili – nikako ne misli da će se kazne spasiti; njih čeka teška patnja.” (Alu lmran, 188)

Ubejj b. Ka'b, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pripovijedao:
‘Vjerovjesnik Musa obratio se izraelićanima, te ga oni upitaše: ‘Ko je najznaniji čovjek?’ Ja sam najznaniji’, odgovorio je. Allah ga ukori, jer znanje nije pripisao Njemu, pa mu objavi: Jedan Moj rob znaniji je od tebe, a živi na mjestu gdje se sastaju dva mora. ‘ ‘Moj Gospodaru, kako ću do njega stići?’, upita Musa, pa mu bi odgovoreno: ‘Stavi ribu u zembilj i pođi, a kada je izgubiš, on je tu . ..

Omer b. el-Hattab, radijallahu anhu, kaže: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Islam će osnažiti toliko da će trgovci slobodno ploviti morem, a ljudi će se boriti na Allahovom putu. Onda će se pojaviti generacija koja će čitati Kur'an i govoriti: ‘Nema boljih učača od nas, niko nije znaniji od nas, niko nije učeniji od nas!” Potom je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ashabe: šta mislite ima li u njima ikakvog dobra?’ ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju’, odgovoriše, pa im reče: ‘Oni su od vas, pripadnici su ovoga ummeta, ali će biti gorivo džehennemsko.

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, zabranjeno je hvaliti se poznavanjem Kur'ana i vjere, onaj ko se hvali nečim što mu nije dato liči na onoga koji iznosi neistinu.

Drugo, istinitost, odnosno neistinitost tvrdnje nužno izlazi na vidjelo, i onda neka čovjek kori samog sebe. U tome su smislu spjevani divni stihovi: “Ko se hvali onim što pri njemu nije/, u laž će ga utjerati iskušenje jasno/; kada je riječ o znanju zaostat će/, kao što zaostaje mazga iza konja trkaćih.”

Treće, hvaljenje poznavanjem Kur'ana i Hadisa može učenjaka dovesti u nepriliku. Primijetno je kako neki djelomično učeni ljudi žure da odgovore prije učitelja; ako im se pak ne dopadne njegov odgovor, jedni drugima namiguju. Ebu Asim en-Nebi! pripovijeda: “Neki je momak stjecao znanje pred Sufjanom es-Sevrijem, pa se jednom prilikom počeo isticati i oholiti datim znanjem nad starijim od sebe. Imam Es-Sevri žestoko se naljutio i rekao: ‘Sljedbenici ispravne tradicije nisu tako postupali, niko od njih nije prizivao imamet niti je sjedao u pročelje sve dok znanje ne bi stjecao trideset godina, a ti se još oholiš nad starijim od sebe; idi od mene i nemoj više da si se približio mome sijelu!’ A čuo sam ga da govori: ‘Kada vidiš da mlad čovjek mnogo govori u prisustvu učenih ljudi, makar bio i izuzetno učen, od njega se ne nadaj dobru, takav nema mnogo stida.”

Nerijetka je pojava da neki učenici stave nogu preko noge i možda ih okrenu prema učitelju, a da ih neko upita ma šta, ne bi znali odgovoriti, samo bi se smijali i kašljucati. Kao da je na njih mislio, kada je hanefijski autoritet Ebu Zejd ed-Debbusi u djelu El-Fevaid, str. 109. spjevao: “Kada mu ponudim argument, uzvraća mi smijehom i kašljucanjem/, ako se i kašalj ubraja u učenost, onda je i medvjed u šumi učen.”

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf